Dokazivanje pravovaljanosti i ekskulpacija marksističke prošlosti
Hrvatski studiji pred gašenjem? Nakon dolaska Kukuriku-koalicije na vlast rektor zagrebačkoga sveučilišta, inače među studentima poznatiji kao ‘Aleksa Vratise’, posjećuje povodom Božićnog domjenka 23. prosinca 2011. Hrvatske studije. Na izvanrednoj sjednici Znanstveno-nastavnoga vijeća priopćava novu strategiju sveučilišta u pogledu novonastale političke situacije: on, rektor, ‘neće moći braniti dvije istovjetne diplome na sveučilištu’.
Photo: Goran Jakus/24sata |
Žalobna priča s Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu polako se bliži svome kraju. Iza pitijevske izjave rektora Zagrebačkoga sveučilišta, Alekse Bjeliša, koji je stvarni gazda Hrvatskih studija, može se naslutiti postupno gašenje svjetala u obrazovnom sustavu borongajskoga kampusa. Umjesto šampanjca povodom 20. obljetnice postojanja studenti 2013/14. akademske godine neće moći više upisivati na Hrvatskim studijima dva najatraktivnija kolegija: psihologiju i komunikologiju.
Obrazloženje je trivijalno: sveučilišni centar Hrvatski studiji nema dovoljno zaposlenih nastavnika izabranih u znanstveno-nastavno zvanje od docenta do redovitoga profesora za dva navedena studijska predmeta. Kakav će to udarac biti za Hrvatske studije najbolje govori podatak da se u protekloj godini od 2200 pristupnika za upis na Hrvatskim studijima preko 80 posto prijavilo na studije psihologije i komunikologije.
Ključ svih problema Hrvatskih studija od njihova osnutka 1993. sadržan je u činjenici da nisu imali pravnu osobnost kao ostali fakulteti zagrebačkoga sveučilišta nego su zapravo bili i ostali samo centar sveučilišta bez vlastitoga žiro-računa. Kad su osnivani, Hrvatski studiji su prvotno koncipirani kao elitni sveučilišni studij bez stalnih zaposlenika na kojem će predavati najugledniji nastavnici sa Sveučilišta u Zagrebu i djelatnici sa znanstvenih instituta koji su izabrani u znanstveno-nastavna zvanja.
Rektor sveučilišta po statutu je imenovao voditelja Hrvatskih studija i njegova zamjenika. Osnivanjem Hrvatskih studija pokušalo se ponuditi edukativnu alternativu studentima za studijske predmete koji su tijekom komunističke vladavine bili na poseban način indoktrinirani boljševičkom ideologijom: filozofiju, sociologiju, povijest, psihologiju i novinarstvo (komunikologiju). Uveden je novi kolegij studij hrvatske kulture (kroatologija) po kojemu je sveučilišni studij dobio ime.
Umjesto lustracije sveučilišta, odlučilo se za alternativnu konkurenciju koja je ostala na staklenim nogama. Uprava Sveučilišta u Zagrebu upustila se u delikatan proces Diogenova „traženja ljudi“ koji nisu bili indoktrinirani marksističkom ideologijom. Da je pri tome bilo dosta promašaja u odabiru, najbolje govori činjenica da je za voditelja studija imenovan docent koji je 1989. doktorirao tezom „Marksizam kao filozofija svijeta“. Da ne bude zabune, nije riječ o kritičkom, nego o apologetskom pristupu marksizmu.
Jedan od najvećih paradoksa Hrvatskih studija je bio da su u početnoj fazi njihova djelovanja profesorima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, između ostalih, trebali konkurirati i njihovi doktorandi koje je pri izradbi disertacije zatekao pad željezne zavjese komunizma i urušavanje Berlinskoga zida. Neki od doktoranada odabrali su salamonsko rješenje da su jednu verziju disertacije predali prononsiranim marksističkim ideolozima u akademskoj zajednici, Milanu Kangrgi i Hotimiru Burgeru na Filozofskom fakultetu, a drugu varijantu, kritičku, naknadno objavili kao knjigu kako bi kao „konkurencija“ mogli i dalje predavati na Hrvatskim studijima.
Jedan od najvećih promašaja pri osnutku Hrvatskih studija bio je odabir njihova naziva, odnosno imena. Pisac ovih redaka bio je član osnivačkoga odbora i zagovarao je tada naziv „Fakultet duhovnih znanosti“ prema njemačkom pojmu „Geisteswissenschaften“. Prijedlog naravno nije prošao jer je većina u osnivačkom odboru Hrvatskih studija odabirom ovog naziva htjela dokazati HDZ-ovoj vrhušci svoju pravovaljanost i ekskulpirati svoju marksističku prošlost. Sjećam se dobro kavice s profesorom povijesti umjetnosti, Radovanom Ivančevićem, koji mi je prepričao zašto je na Vijeću Filozofskoga fakulteta u rujnu 1993. povodom rasprave o prijedlogu pokretanja sveučilišnoga studija Hrvatski studiji javno istupio protiv osnivanja Hrvatskih studija. Kolega Ivančević je tada eksplicitno naglasio da on nema potrebe mijenjati svoju znanstvenu biografiju jer je za vrijeme Rankovića doktorirao o hrvatskoj sakralnoj umjetnosti za razliku od voditelja Hrvatskih studija koji je branio svoju disertaciju o marksizmu u vrijeme pada Berlinskoga zida.
Unatoč svim poteškoćama Hrvatski studiji su u vremenu od 1993. do 2000. godine postali respektabilan sveučilišni centar s dvije tisuće studenata na kojem su, unatoč svim poteškoćama, predavali ugledni nastavnici sa zagrebačkoga sveučilišta i znanstvenih instituta iz područja humanističkih i društvenih znanosti. Prvi veći problemi nastaju nakon pobjede koalicijske Vlade premijera Ivice Račana kada je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odlučilo zabraniti nastavnicima FF-a da predaju na Hrvatskim studijima. Tadašnja uprava Filozofskoga fakulteta na čelu s dekanom Nevenom Budakom očekivala je da će dolaskom bivših komunista na vlast prestati politička i novčana potpora Hrvatskim studijima.
Na Hrvatskim studijima su se našli u nezgodnoj situaciji jer je trebalo postupno formirati vlastiti nastavnički kadar i zapošljavati ono što postoji na tržištu, odnosno prijeći u dugotrajni proces edukacije vlastitoga nastavničkoga osoblja. Ideja o formiranju elitnoga, konkurentnoga sveučilišnoga studija pretvorila se u apel javnosti za spašavanje Hrvatskih studija, odnosno u borbu za golo preživljavanje. Konačni epilog te borbe je ukidanje dvaju najatraktivnijih studijskih smjerova. No nije nevažno istaknuti da je još u svibnju prošle godine Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje bilo predložilo odbijenice za sve studijske smjerove. Uvaženi povjesničar Neven Budak cijelo vrijeme nije odustajao od svoga stava «Ceterum censeo….»
Nakon dolaska Kukuriku-koalicije na vlast rektor zagrebačkoga sveučilišta, inače među studentima poznatiji kao „Aleksa Vratise“, posjećuje povodom Božićnog domjenka 23. prosinca 2011. Hrvatske studije. Na izvanrednoj sjednici Znanstveno-nastavnoga vijeća priopćava novu strategiju sveučilišta u pogledu novonastale političke situacije: on, rektor, „neće moći braniti dvije istovjetne diplome na sveučilištu“. Za vrijeme HDZ-ove vlasti rektor je, vidi vraga, zagovarao pluralizam edukacijskih svjetonazora i bio je ponosan da se to sve provodilo u praksi na sveučilištu kojemu je on čelnik. Kako protumačiti „veselu vijest“ (eu angelion) koju je rektor najvećeg hrvatskog sveučilišta navijestio nastavnicima Hrvatskih studija kao božićnu čestitku? Sukladno preporuci Nacionalnoga vijeća moći će opstati studiji za koje postoji potreba na tržištu. Prevedeno u razumljiv jezik Wittgensteinove filozofije to bi značilo da je sada nakon psihologije i komunikologije na udaru filozofija. Imamo li u vidu da se filozofija trenutačno predaje na tri učilišta zagrebačkoga sveučilišta (Filozofski fakultet, Filozofski fakultet Družbe Isusove, Studij filozofije na Hrvatskim studijima), zatim na Filozofskim fakultetima u Osijeku, Rijeci, Puli i Splitu te Sveučilištu u Zadru, onda ne treba biti velik prorok što će tržište sugerirati rektoru Zagrebačkoga Sveučilišta: u vremenu krize i gospodarske recesije, što prije zavrnuti pipu za upis studenata filozofije na Hrvatske studije. Jer samo Sveučilište u Zadru izbaci godišnje diplomiranih filozofa koliko ih RH treba u narednih dvadeset godina.
Žalobna igra s Hrvatskim studijima privodi se kraju. Najveći problem ovog akademskog nedonoščeta bio je zapravo u tome što nijedan rektor osim prof. Marijana Šunjića nije zdušno podržavao njihovu opstojnost. Međutim, neosporna je činjenica da su Hrvatski studiji po načelu Audiatur et altera pars pridonijeli demokratizaciji i kultiviranju života u akademskom pogledu daleko više nego parlamentarni kokošinjac, ili kako se to lijepo kaže na urbanom agramerskom narječju „Schwatzbude“. Trenutačno Hrvatske studije može spasiti jedino ministar znanosti Željko Jovanović integracijom javnih znanstvenih instituta u sveučilište. Ministar Jovanović, koji u javnosti slovi kao pošten čovjek, već je najavio ovaj radikalni potez. Međutim, otpor akademske javnosti bit će tako velik, da će ministar najvjerojatnije iz pragmatičnih razloga odustati od ovoga prudentnoga nauma.
Autor: Jure Zovko|dnevno.hr
