Krivotvorina ubija!
ŠTO JE pogubnije: krivotvoreni kukovi ili krivotvorena pravda?
Ivo Josipović uputio je ovoga tjedna dramatičnu poruku: “Krivotvoreni kukovi ubijaju!”. Ciljao je na povlačenje endoproteze iz hrvatskih bolnica krajem prošle godine, nakon što je takav nalog izdan u Sjedinjenim Državama.
To mu je dobro poslužilo da naglasi ono za što se godinama zalaže i što ga je ovih tjedana uvalilo u velike probleme: zaštitu intelektualnog vlasništva.
Dakle, krivotvorine ubijaju. Tako barem kaže šef države.
Originali ubijaju
Ortopedi, međutim, kažu suprotno. Zgrozili su se nad Josipovićevim falsifikatom, objašnjavajući kako se ovdje uopće nije radilo o krivotvorenom kuku, već o protezi izrađenoj od originalnih dijelova i atestiranoj kod Agencije za lijekove koja je izazvala komplikacije kod pacijenata.
Dakle, ono što ubija – ako uopće ubija – zapravo su originali.
Josipović krivotvorina
Ali kao što je Josipoviću slučaj s protezama dobro došao da se još malo očisti od grijeha u aferi ZAMP, tako je taj njegov vratolomni gaf opet gurnuo u prvi plan pojam krivotvorine. Ovoga puta, krivotvorene pravde koju je Josipović propagirao u kampanji.
Možda zvuči grubo, ali predsjednik Josipović je također krivotvorina.
Predstavljao se kao zastupnik običnog čovjeka, a zapravo je bio eksponent krupnog kapitala i centara moći. Glumio je da razumije potrebe ljudi, iako je cijeloga života bio elitist. Govorio je da razumije siromaštvo, a zapravo je bio jedan od najbogatijih zastupnika. Zaklinjao se u ideale, a uvijek je bio okrenut novcu. Propagirao je istinu, a služio se neistinama.
Govorio je o pravdi, a zapravo generirao nepravdu.
Zvučao je kao pravi pravednik
Bio je to neobičan pristup za čovjeka kojemu je toliko stalo do zaštite originalnih vrijednosti. Nije on bio nikakav original: tek prepravljena, prilagođena i dobro upakirana krivotvorina. Zvučala je i izgledala kao prava, a ustvari nije bila ni blizu toga.
Počelo je s parolom kako u pravednoj zemlji neće biti zapošljavanja preko veze, nakon čega je Ured na Pantovčaku zatrpao prijateljima i prijateljevim prijateljima, da bi dvije godine kasnije to dovelo do toga da u pravednoj zemlji šef države mulja o svojoj ulozi u višemilijunskoj aferi.
Kod krivotvorina, naročito onih boljih, obično je teško pronaći detalje koji je razlikuju od originala. Kod Josipovića to uopće nije bio problem. Jasno, za one koji su htjeli tražiti.
Krivotvorina ubija
I kao što je Josipović pogrešno tvrdio da krivotvoreni kukovi ubijaju, jer mu se istina o originalima nije uklapala u teoriju, tako je ovdje posve jasno da hrvatsko društvo zapravo “ubija” krivotvorina s Pantovčaka.
Milan Bandić bio je original koji nam se nije svidio. Zato su se birači opredijelili za uglađenu krivotvorinu.
A ona je utoliko pogubna zato što zamagljuje istinu. Kod originala ste uvijek na čistu, i kad ubijaju poput kukova i kad izgledaju kao Bandić. Ali kod krivotvorina nikad niste sigurni: u prvi mah vam izgledaju solidno, ali onda vam eksplodiraju u lice. I tada shvatite da ste prevareni.
Tako su prevareni i birači Ive Josipovića.
Izvještačene parole
Povjerovali su da se radi o iskrenom borcu za pravdu, premda u svojoj političkoj karijeri taj čovjek nije ni rekao ni učinio ništa čime bi to potvrdio. Povjerovali su da njegova profesorska karizma garantira i njegov moral. Povjerovali su da je borac protiv korupcije, sve dok Mladena Bajića nije amnestirao od višegodišnje šutnje o korupciji.
Sve je to bila krivotvorina.
Pa čak i sada kad Josipović govori o “pravdi, moralu i zakonitosti”, zvuči užasno izvještačeno. Čak i sada kad poručuje kako treba “pružiti vlastiti primjer”, jasno je da ne misli krenuti od sebe.
I to je ono što ubija.
Ubija sve ono u što su se ljudi zaklinjali kad su birali Josipovića. Sad vide da je Nova pravednost tek krivotvorena verzija stare nepravde. Originalima tu nema ni traga.(index)
