Najpoznatija maska skriva katoličkog urotnika
Njegovo je lice postalo simbolom borbe protiv državne represije i ugroženih građanskih sloboda, ali povijesna istina o njegovu liku i djelu daleko je od romantične predodžbe o idealističnom pobunjeniku protiv sustava koju nam danas o njemu posreduju masovni mediji.
Njegovo ime je Guy Fawkes, a on je engleski katolički supremacist iz 17. stoljeća koji je 5. studenoga 1605. godine sudjelovao u neuspješnoj uroti i pokušaju atentata na engleskog kraljaJamesaI.
“Barutna urota ” (“Gunpowder Plot “), tako su povijesničari nazvali plan urotnika koji je katolicima u Velikoj Britaniji trebao vratiti njihova prava nakon što je u 1530-ima Henrik VIII. stvorio englesku državnu crkvu i odijelio je od Vatikana, a Elizabeta II., nakon dolaska na tron 1558., još učvrstila nadmoćnost protestantizma nad katoličanstvom koje je tada postalo vjera ugrožene manjine.
Plan je bio ubiti kraljaJamesaI.tijekom njegova boravka u parlamentu dizanjem Westminsterske palače u zrak. Metoda je, dakle, bila radikalna da ne kažemo teroristička, a urotnici su bili svjesni kako bi njihov napad odnio brojne nevine žrtve. Međutim, njihov jedini cilj bio je svrgnuti protestante s prijestolja, a potom usmjeriti zbivanja prema formiranju vlasti koje bi ponovno vratile političku moć katolicima ili barem tolerirali njihovo postojanje u kraljevstvu.
Urota je osujećena, Fawkes uhićen, mučen i pogubljen, a Englezi su se još više učvrstili u svojoj državnoj vjeri pri čemu je antikatolički naboj postajao sve jači. Svakog 5. studenoga obilježavali su dan kada je napad na kralja osujećen, pa bi palili lutku koja je simbolizirala Guya Fawkesa, a taj je običaj ostao i do dan-danas. “Noć Guya Fawkesa” ili “Noć lomača” kako se ta manifestacija danas zove, i dalje se obilježava, ali je već od 19. stoljeća izgubila snažan antikatolički naboj koji ju je karakterizirao i postala samo tradicija.
Lik Fawkesa svoj je novi život u kolektivnoj svijesti započeo kada se za njega zainteresirao Alan Moore, jedan od najpopularnijih autora suvremenog britanskog stripa koji je napisao scenarije za niz uspješnica. Među njima je i strip “V is for the Vendetta” koji je izlazio tijekom osamdesetih godina i u kojemu je glavni lik misteriozni V, anarhist koji se bori protiv čelnika fašističke diktature koja je zavladala Velikom Britanijom budućnosti.
Njegov zaštitni znak je maska s karakterističnim brkovima i bradom, te smiješkom koja je zapravo stilizirano lice Guya Fawkesa, a ideja o stavljanju maske Fawkesa na glavnog junaka stripa ne potječe od Moorea, nego od strip-crtača Davida Loyda koji je svom scenaristi rekao kako bi katoličkog urotnika “trebalo slaviti zato što je htio dignuti u zrak parlament, a ne spaljivati njegovu lutku svakog 5. studenoga”.
Moore, inače uvjereni anarhist koji se bavi i okultizmom, a sebe smatra “Čarobnjakom”, rekao je kako mu je tog trenutka sve “sjelo na mjesto” u vezi spomenutoga stripa. Jasno je kako ga nije zanimala narav i razlozi pobune Fawkesa i ostalih urotnika, već samo njihov pokušaj rušenja parlamenta koji se svojom radikalnošću savršeno uklapao u koncept njegova glavnog lika.
Pravoj komercijalizaciji Fawkesovog lika i njegovu pretvaranju u novi simbol pop-kulture ipak je kumovala, a tko drugi nego holywoodska industrija. Istoimena ekranizacija britanskog stripa snimljena je 2006. godine s Natalie Portman i Hugom Weavingom u glavnim ulogama, a producirala su je braća Wachowski, autori Matrix triologije. Alan Moore se javno distancirao od filma, ali on je imao veliki utjecaj na subkulturne grupacije nadahnute anarhističkim idejama i do kraja popularizirao Fawkesovu masku. Članovi hakerske skupine Anonymous uskoro su se počeli pojavljivati u javnosti obučeni kao glavni lik filma “V is for the Vendetta”, a masku su potom preuzeli i aktivisti iz Occupy pokreta, te protivnici međunarodnog ugovora za zaštitu intelektualnog vlasništva ACTA-e.
Većina njih, očito, u masci vidi općeprihvaćeni simbol borbe protiv represije i autoritarnih sustava ne razmišljajući previše o tome tko je zapravo Fawkes bio, što je zastupao i kojim metodama se za to borio. Popularna kultura dobila je svoju novu ikonu i to nema ama baš nikakve veze sa stvarnošću i povijesnom istinom o Guy Fawkesu, nego isključivo s načinom na koji mehanizmi te kulture funkcioniraju kada stvaraju svoje idole.
“Predodžba o Guyu Fawkesu iskrivljena je za potrebe suvremenih prosvjeda. I ta je upotreba narušila povijesno razumijevanje Fawkesa”, jasno je poručio Alastair Bellany, profesor povijesti na Sveučilištu Rutgers.
Goran Andrijanić/bitno.net
