Pašalić: Kandidati za predsjednika HDZ-a nisu u fokusu mog interesa, nego članstvo
Ivić Pašalić progovorio je u razgovoru za Danas.hr o motivima povratka u stranku u kojoj je, kako kaže, grubo pokraden i na koncu otjeran. Progovorio je i o tuđmanizmu devedesetih, privatizaciji, medijskim manipulacijama, svojim privatnim poslovima, Sanaderovoj sluganskoj politici i mnogim drugim tenama. Dijelove tog interviewa prenosimo čitateljima HRsvijeta.
O tome tko ga je pozvao natrag u HDZ ..
Ja sam svoj. To sam pokazao svim svojim bićem i osobnošću. Kada su me Sanader i njegovi egzekutori potjerali iz HDZ-a, s istomišljenicima sam formirao Hrvatski blok (HB) i slogan nam je bio “Budi svoj”. Poštujem kandidate za predsjednika, neke od njih znam, neke ne. Oni nisu u fokusu mog interesa, nego članstvo HDZ-a, kojem želim poručiti da je HDZ njihova stranka i da oni imaju pravo i moraju preuzeti odgovornost za procese u HDZ-u. Kandidati bi trebali članstvu reći što oni žele od HDZ-a. Zašto bi predsjednik bio jedina važna stvar u stranci?
O Sanaderovoj epohi u HDZ-u …
Notorna je činjenica da je Sanader pokrao izbore – postoje neposredni svjedoci, glasački listići su nađeni u smeću, zadnjih godina su i neposredni sudionici te priče progovorili što su radili. Sanader je išao prvo u obračun sa mnom da pokaže snagu. Ali puno puta je rekao: “Ako sam njega izbacio, što ću tek vama napraviti?” Uslijedila je čistka tisuća ljudi, koji su maknuti iz evidencije, izbrisani su. Promijenjen je statut, pa više nije bilo formalnih procedura, nego je bilo dovoljno da on nazove i kaže koga da se briše. Kad su ljudi to vidjeli, uplašili su se. Puno ljudi egzistencijalno ovisi o HDZ-u, neki rade u općinama, županijama… Paralelno s tim je tekla i opća euforija oko Sanadera u javnosti i normalno da su pomislili – ako novinari kažu, ako izvana kažu da je dobar, valjda je dobar. Kombinacija toga i represije dovela je do toga da se boje išta reći, oni koji su pokušali reći izbačeni su. Žalosno je što ga nije smijenilo članstvo ili institucije. Što je u pozadini toga, može se nagađati, ali žalosno je i da nijedna državna institucija nije rekla da ovdje nešto ne valja dok je bio na vlasti, kao i procesi u stranci i javnosti.
O hipotekama Ive Sanadera u današnjem HDZ-u …
Evo naprimjer: imate ljude koji su pravomoćno osuđeni, ljude koji su služili Sanaderu, odslužili su kaznu zatvora i oni su uredno članovi HDZ-a. To nikome ne smeta. Ne radi se o tome, nego o njihovim strahovima iz 2002. kad ih je Sanader postavio i oni su mu vjerno služili. Toga se boje. Smatraju da su im pozicije ugrožene. Kad osjetite takvu psihozu straha – od 2000. do danas je bila strahovlada – a u meni vide nekoga tko se njih ne boji, zato što nemam osobnih interesa.
O strahovima Jadranke Kosor i Visokom sudu časti …
Predsjednica se uplašila jer su svi protiv nje, a oni su iz iste priče. Slažu se da je treba srušiti. I sad se podmeće da Jadranka Kosor stoji iza mog povratka. To su njihovi interni obračuni. A kako je Kosor važno jedino ono što piše u novinama, nije bitan sadržaj, ona se išla svim silama braniti, pa je pokrenut taj sud časti. A njega vodi jedan čudan čovjek kojeg je Sanader imenovao 2002. za predsjednika suda časti da me izbaci. To je bilo komplicirano, pa je uveden institut brisanja iz članstva, da se ne zamaraju glupavim postupkom i žalbama. Nisu se sastali deset godina, jedino kad su mene izbacivali. Zato nisam dao pristupnicu u proceduru, jer ne želim da o tom odlučuju isti ljudi koji su me izbacili, ne zato što sam nešto loše učinio, nego zbog političke naredbe.
O načinu na koji je izbačen iz HDZ-a …
Po kriteriju po kojima sam ja isključen, Kosor bi trebala isključiti sve kandidate i dvije trećine Predsjedništva. Nakon izbora i nakon što su me smijenili s funkcija, sazvao sam konferenciju za novinare i rekao da će HDZ dobiti izbore, ali da će to vodstvo nepovratno uništiti ugled stranke. To je bio moj krimen. Kad to usporedite s onim što se danas govori, koliko bi ih bilo pometenih? A ono što sam ja rekao, to je bio izraz hrabrosti. I umjesto da mi to priznaju, šalju me na sud časti! Može, ali u nekom drugom sastavu.
O ovacijama članstva Sanaderu …
Ljudi su pljeskali i Titu, i Hitleru su ljudi pljeskali, Mussoliniju, Staljinu. Mnogima su pljeskali.
O suđenju Sanaderu …
On je u pravosudnoj proceduri. Meni se najviše gadi što se na njega blatom nabacuju oni koji su mu najviše služili. Osim u političkom dijelu, ja o Sanaderu nisam rekao niti ću reći ijednu ružnu riječ, jer sam o njegovoj politici govorio kad je bio najjači. Govorio sam da je to veleizdaja, sluganska politika, da će nas dovesti do bankrota.
O optužbama na račun poslovanja Hypa u Hrvatskoj ..
Treba pogledati koji se sve interesi valjaju iza raznih procesa, jer je konkurencija izražena i želi istisnuti s tržišta nekoga tko im smeta. Dio obračuna je sigurno oko dijela kolača i borba za interese.
O sprezi banaka i politike …
No, pazite što se sad događa s nenaplativošću kredita, ne samo u Austriji, nego i cijeloj Europi. Što mislite zašto Njemačka spašava Grčku? Zato što su njihove banke dale novac. Iza svake financijske institucije postoje jasni interesi zemlje čije su to banke. Merkelica ne spašava Grčku zato što voli Grčku, nego spašava njemačke banke. Ovih dana su objavljeni koliki su gubici austrijskih banaka. To su stotine milijardi! Ali u tom hrvanju, mi kao obični ljudi ne znamo često pozadinu stvari. To su tako krupni interesi da ih mi možemo samo naslućivati.
O vlastitom kreditu ..
Dobio sam 20 milijuna eura. Banke ne mogu naplatiti tisuće milijardi eura potraživanja. Odlukom o ekspanziji davali su pare tamo gdje imaju velike profite. Kad se ekonomski sustav urušio, sve je stalo. Moj kredit je zanimljiv samo zato što sam to ja, a takvih projekata imate na stotine u Hrvatskoj, i po deset puta većih. Stanogradnja je u Hrvatskoj bila prosperitetna, a bankari žive od plaća i bonusa i njihov je interes da imaju što veće profite. Tko je mogao predvidjeti krizu? Gdje su svi ti veliki genijalci i nobelovci?
O imovinskoj kartici ..
Isto kao i kad sam završio saborski mandat i ništa se nabolje nije promijenila.
O gospodarskom kriminalu u Hrvatskoj, devedesetih i danas ..
Ja volim gledati s distance i to činjenice. Nakon 2000. do danas prošlo je nekoliko garnitura vlada i predsjednika, koje su svim silama htjele napraviti otklon od devedesetih. 12 godina je dugo razdoblje. Hajdemo zbrojiti sve presude za gospodarski kriminal. Koliko ih ima? Ne kažem da nije bilo zlouporaba i kriminalnih radnji, samo kažem da se stvorila lažna slika. Zadnji sam koji će tvrditi da je sve bilo sjajno. Pričalo se da su ti političari lopovi, korumpirani, a ima li ijedan ministar iz Tuđmanovog doba koji je bio procesuiran? Imamo na sudu vrlo poštenog premijera, poštene visoke dužnosnike javnih poduzeća i nebrojene njih koji su u kaznenim postupcima. Dakle, je li kaznenih djela bilo više do ili iza 2000.?
O optužbama na vlastiti račun ..
Sve ono za što se mene optuživalo je pred pravosudnim organima riješeno. Za Dubrovačku banku je utvrđeno da je taj dokument falsifikat, ali o tome nije objavljen ni redak, pa to ni ne znate. Pa mi se podmetalo da sam dobio neke pare od duhanske industrije. Čudesa! Uredno su se bavili sa mnom, a znamo da je Stipe Mesić moj veliki “fan i prijatelj”, i većinu mandata se trudio obračunati sa mnom, pa i za to upotrijebiti sve državne institucije. I? Što je bio rezultat toga? Ništa.
O Miroslavu Kutli ...
Miro Kutle je moj dobar poznanik, čovjek s kojim sam bio i u prijateljskim vezama, jedan od osnivača HDZ-a, koji je, nažalost, imao poslovnu sudbinu takvu kakvu je imao. On je sigurno jedan od rezultata tih procesa pretvorbe i privatizacije, a i, nažalost, utjecaja političkih struktura oko cijelog njegovog posla. Vrijeme će pokazati što je tu bilo loše, a što je politika, pokrenut je niz procesa. Taj primjer dobro govori o općoj predrasudi – u pretvorbi i privatizaciji su postojali kriteriji.
O ciljevima medijskog odstrijela pojedinaca …
Ja mislim da se jednostavno izabere – ne po planu urote – i onda se po njima dere, često po principu “drž’te lopova!” Dok se upire prstom jeste li to vi ili ja, oni koji su to stvarno napravili su zaštićeni. Postoji velika doza manipulacije. Zato treba provjeriti sve redom – svaku privatizaciju. I da se konačno skine stigma s onih koji su to korektno napravili i da se odvoje od onih koji su muljali. A ne da idemo selektivno: ovog hoćemo, ovog ne, ovaj je uspješan… Zar ne može biti i uspješnih lopova? Pa može! Kad se ide samo u politički motivirane kampanje, nastaje zbrka, do apsurda. Bi li bilo bolje da ništa nije privatizirano? Možda! Možda!
O Franji Greguriću …
Znam ga kao kolegu u državnim tijelima, Predsjedništvu HDZ-a, bio je predsjednik Vlade. Viđamo se tu i tamo u prolazu, nemam pojma što radi.
O suradnji s Tuđmanom ..
Ta priča ima korijene tamo 1992. i 1993., kad sam poprilično mlad i naivan ušao u vrh hrvatske politike. Ne kažem da sam sve radio savršeno, ali jako sam ponosan što sam radio s Tuđmanom i što sam sudjelovao u stvaranju hrvatske države. Kad bih imao ovo iskustvo u ono vrijeme, sigurno bih neke stvari radio drugačije.
O motivima povratka u HDZ…
Samo jedan – želim pridonijeti konsolidaciji HDZ-a, da bude kvalitetna, konzervativna, demokršćanska stranka, koja će okupljati konzervativne političke, gospodarske, intelektualne snage u platformu koja bi bila alternativa postojećoj vlasti, koje sada nema. Cilj i interes mi je da tome pomognem, da bi došlo do ravnoteže.
O neuspjehu Hrvatskog bloka …
Puno sam razmišljao o tome, kao i o drugim strankama koje su nastajale na taj način, te o načinu ponašanja konzervativnih birača, ponajprije strukture HDZ-ovih birača od 1992. godine. Sociološka i druga istraživanja su pokazivala da će HDZ, neovisno o bilo čemu, imati 25 do 30 posto fiksnih birača, neovisno o politici.
O biračkom tijelu HDZ-a …
HDZ je bio sinonim za stvaranje hrvatske države, s jasnim ciljem stvaranja Hrvatske. Mnogi koji su to čekali desetljećima vide ga kao svoj izbor, emocionalno i racionalno su se opredijelili za to i to je postao dio njihovog identiteta, kao ime i prezime. Od tih 30 posto do većine koliko im treba, tu ima još 10 do 15 posto koji se ravnaju po tome je li HDZ na vlasti. I, naravno, tu je i koalicijski potencijal stranke – Sanader je sve oko sebe na toj sceni razorio, jer je tom scenom htio vladati. A bez toga HDZ ne može vladati. Vi više ne znate za koje se vrijednosti zauzima, treba mu vratiti identitet i konsolidirati sebe i konzervativne scene. HDZ će dobiti svojih 30 posto, ali do većine ima puno prostora. Iskustvo je zadnjih 11 godina da na konzervativnoj sceni propada do 20 posto glasova, bez kojih se ne može stvoriti većina.
R. Horvat
