Svećenička pedofilija – novo oružje protiv Crkve i kršćanstva
‘UNIŠTENJE SVIJETA KAKVOG SMO DOSADA POZNAVALI’ Nakon niza pokušaja da se diskreditira Krista i njegov nauk kroz nebrojene teorije o njegovoj smrtnosti ili krvnoj liniji koja postoji
preko njegovih potomaka, svećenička pedofilija je najnovije oružje u arsenalu onih kojima je Crkva trn u oku, a krajnji cilj je potpuna kompromitacija Crkve kao institucije.
Photo: Stiv Cinik |
Posljednjih par dana hrvatski medijski prostor preplavila je nova pedofilska afera vezana uz bivšeg bibinjskog župnika don Nedjeljka Ivanova. Ovo je samo jedan u nizu seks skandala koji potresaju Crkvu zadnjih godina, a ono što je jako zanimljivo je da su skoro svi vezani uz djecu, i to muškog spola. Uz sav mogući pijetet prema žrtvama takvog nasilja i njihovim najmilijima, čak je i jako naivnoj osobi teško ne primijetiti uzorak po kojem se hajka odvija. Iako Crkva nosi određeni dio krivice za rejting koji danas uživa među plebsom, a koji je svakako u silaznoj putanji, organizirani napad na nju nažalost nije posljedica medijske osjetljivosti na žrtve seksualnog nasilja niti želje da se Kristova zajednica vjernika popravi.
Nakon niza pokušaja da se diskreditira Krista i njegov nauk kroz nebrojene teorije o njegovoj smrtnosti ili krvnoj liniji koja postoji preko njegovih potomaka, svećenička pedofilija je najnovije oružje u arsenalu onih kojima je Crkva trn u oku. Krajnji cilj je potpuna kompromitacija Crkve kao institucije, devalvacija vrijednosti koje zagovara te uništenje svijeta kakvog smo dosad poznavali. Nije da je bio divan, pun mira, ljubavi i suživota, ali može biti i gori. I bit će gori.
Zakon velikih brojeva
Danas na svijetu postoji skoro milijun katoličkih redovnika i redovnica. Dakle, reda veličine skoro četvrtine populacije Republike Hrvatske. Kroz zadnjih 30-40 godina, što je vrijeme iz kojeg datiraju pedofilski skandali, nekoliko milijuna ljudi prodefiliralo je redovničkim zvanjima. Uz najveći mogući pijetet prema žrtvama pedofilije i svo dužno poštovanje prema onima koji se iskreno i s pravom bore za zaštitu naše djece, moram ustvrditi kako je vjerovanje da u tolikoj brojci ljudi neće biti perverznjaka ili nastranih prilično hrabro, da ne kažem naivno.
Tu zatim nastupaju mediji koji koriste pučku lakovjernost i idealizaciju klera kako bi ovakve skandale prikazali kao nekakvu kataklizmu u Crkvenim redovima. Koliko god to ružno zvučalo – ovakvih slučajeva je bilo uvijek i uvijek će ih biti, ne samo u redovima katoličkog klera već i u svim drugim djelatnostima koje se bave djecom. Ali, kad ste zadnji put čitali priču o učitelju pedofilu? Odgojitelju u vrtiću, pedijatru? Tradicijsko poimanje katoličkog klera u hrvatskom narodu učinilo je praktički svecima ljude koji su grješni poput nas laika pa je medijima i onima koji ih kontroliraju olakšan proces diskreditacije Crkve i njenog nauka. Pazi ti to, svećenici nisu sveci! Među toliko brojnom populacijom ima i onih koji su zastranili. Dobro jutro, radni narode.
Osjetljivost društva na djecu i Crkveno kaskanje za novim vremenima
Pedofilija je zlo koje treba suzbiti, zmija koju treba obezglaviti, ali svi zajedno moramo biti svjesni da ju nikad nećemo iskorijeniti nego eventualno ograničiti i svesti na minimum. Kao homo sapiensi najosjetljiviji smo na svoje potomstvo i sve potencijalne ugroze po isto uvijek će nam predstavljati najcrveniju krpu – to je nešto nepromjenjivo jer je dio našeg nagona za održanje vrste. Upravo iz tog razloga i nedokazani pedofilski slučajevi iz Crkvenih redova dobivaju toliko medijskog prostora i baš zato su oni najnovije oružje protiv Crkve. Kad analiziramo seksualne afere u redovima Crkve, one koje su dobile najviše medijskog prostora, zanimljivo je primijetiti kako gotovo nijedna nije vezana uz prsatu plavušu, dugonogu manekenku ili „očajnu kućanicu“ već mahom uz djecu, i to mušku. Kolika je vjerojatnost da su skoro svi pripadnici klera koji su sagriješili bludno baš pedofili kako to pokušavaju prikazati mediji? Mala, gotovo nikakva, ali je javnost puno senzibiliziranija na slučajeve pedofilije od „klasičnog“ bludničenja, makar i ono predstavlja skandal za Crkvu.
Cilj je Crkvu i kršćanstvo što više oblatiti, a pedofilija je možda najjače moguće oružje u toj borbi. Zato se nekoliko stotina slučajeva kroz više desetljeća i u populaciji od par milijuna ljudi predstavlja mainstreamom, a Crkvi se nastoji zalijepiti etiketu „pedofilske organizacije“. Okoštalost Crkvenih struktura dijelom potpomaže taj proces jer nastojanja da se ovakvi skandali sakriju kako se Crkva ne bi diskreditirala nečasnim radnjama pojedinaca danas potpisuju kapitulaciju pred modernim komunikacijskim tehnologijama i više nije moguće „crnu ovcu“ poslati na limes, nekakvu zabit na rubu kršćanskog svijeta, kako bi se spriječilo da čitava stvar dospije u javnost. Informacije koje su nekad putovale godinama ili desetljećima danas istu relaciju prevale za nekoliko milisekundi i Crkva će se morati prilagoditi takvim okolnostima te iz korijena promijeniti metodologiju očuvanja svog kredibiliteta. Mirno rješavanje skandala unutar vlastitih zidina danas je u dobroj mjeri onemogućeno razvojem informacijskih tehnologija, ali i promjenom odnosa zapadnjačkog društva prema vjeri i vjerskim institucijama.
Bibinjski slučaj pun nelogičnosti
Kako je na globalnoj razini danas teško sakriti seksualni skandal u Crkvenim redovima, pogotovo uz krv koju konstantno traži zavedena javnost nahuškana protiv Crkve, tako je na lokalnoj razini u malom mjestu poput Bibinja to još teže. Također, tko je ikad makar čuo za Bibinje jasno mu je da u tom malom dalmatinskom mjestu žive ljudi koji ne daju na sebe, žilavi i prkosni, pa je prilično teško zamisliti da bi dopustili da im netko zlostavlja djecu punih dvadeset godina bez da to kod njih izazove reakciju. I to burnu reakciju. U dalmatinskim mjestima te veličine nemoguće je toliko dugo vremena činiti zlo lokalnoj zajednici, a da vam onda na odlasku upriliče feštu za rastanak. Svejedno, treba reći kako i ovaj i sve slične slučajeve apsolutno treba istražiti, i unutar Crkvenih redova, ali i s pozicije svjetovnih vlasti jer lokalna zajednica, a posebice dječja populacija, mora biti zaštićena od svih zlostavljača i prekršitelja zakona neovisno o tome koju radnu odjeću oni na sebi nosili. S druge strane, i medije se mora pozvati na odgovornost kod izvještavanja o ovakvim slučajevima jer jednom etiketirani pojedinac, čak i ako dokaže svoju nevinost, nikad više neće u potpunosti oprati svoje ime nakon što je na njega izvedena medijska hajka. U zraku uvijek ostane visjeti ona mogućnost – „A što ako je ipak kriv?“ koja oklevetanu osobu dovodi u poziciju da se čitav život bori da bi ponovno bila prihvaćena. Takva teška bitka sigurno čeka i don Nedjeljka Ivanova ako se dokaže da je nevin. Ako se pak dokaže da je kriv neka mu dragi Bog oprosti jer zlostavljani i njihova zajednica teško da će to biti u stanju učiniti.
Autor: Odlikaš|dnevno.hr
