Faroski Kantaduri – korizmeni napjevi
Misionari hrvatske vjere i kulture, svjedoci i stvaraoci hrvatske povijesti, pronositelji duha, tradicije i poštovanja prema precima.
Sve su to i još više Faroski kantaduri. Već 15 godina putuju i svijetom pronose glazbeno i kulturno naslijeđe Hvara i Hrvatske, oduševljavaju 600 godina starim tradicijskim korizmenim napjevima Staroga Grada i Vrbanja na otoku Hvaru.
Kako im je stranica trenutno nedostupna morat ćete ih upoznati kroz dva pitanja (iz intervjua) odnosno, još bolje, preko njihove glazbe;
Sakralni napjevi Velikog tjedna pobuđuju veliko zanimanje u krugovima svjetskih muzikologa. Koliko ste bili svjesni autentičnosti i značaja ovog glazbenog izričaja kada ste se okupili kao Faroski kantaduri?
Ante Stančić: Napjeve Velikog tjedna počeli smo pjevati kao koncert, pod nazivom “Za križem” 1994. godine na nagovor dr. Vedrana Deletisa koji je prvi prepoznao njihovu dubinu i ljepotu. Napjevi koje izvodimo na koncertu sastavni su dio liturgije koja se svake godine održava u našoj župi tijekom Velikog tjedna. To nisu neki zaboravljeni napjevi koji su se nekada pjevali, a mi, Faroski kantaduri izvukli ih iz ladica prošlosti i ponovno oživjeli, već su to napjevi koji se pjevaju svake godine i tako prenose s koljena na koljeno. Ovdje bih citirao dr. Vedrana Deletisa koji za korizmene napjeve kaže: “Drevne vibracije glagoljaške polifonije ovih korizmenih napjeva živa su veza s našim mrtvima, našim korijenima, našom konfesionalnom pripadnošću, dio su našeg emotivnog bića. Oni su neprekidna hrvatska povijest, neka nam budu dika, oslonac i ufanje.”
Postoji li interes mladih Hvarana za sudjelovanje u radu zbora?
Ante Stančić: Interesa za sudjelovanje u radu Faroskih kantadura ima, ali još je bitnije da ima interesa za sudjelovanje u liturgijskom pjevanju u crkvi te u pjevanju svjetovnih i klapskih pjesma u svakodnevnom životu. Citirat ću prof. Marija Markovinu glazbenog voditelja Faroskih kantadura: “Faroski kantaduri nisu samo kulturno-umjetničko društvo koje pokušava otrgnuti zaboravu stare napjeve. To je grupa prijatelja koja i danas živi i pjeva kao i njihovi stari.”
…
Nazivaju vas i misionarima hrvatske vjere i kulture. Laskava, ali i titula koja nosi puno odgovornosti. Kako se osjećate kao svojevrsni veleposlanici Hrvatske koji svakim svojim nastupom diljem svijeta predstavljaju ono najljepše što Hrvatska ima?
Ante Stančić: Kada proputujete skoro cijeli svijet i kada vidite da ti ljudi s kojima dolazimo u kontakt u nama prepoznaju ono duhovno što su sami izgubili, a njihovi preci su sigurno njegovali. Kad im kažemo kako dolazimo iz grada utemeljenog davne 385.g. prije Krista i da pjevamo pjesme i napjeve koji su stari više od 600 godina, tada jasno prenosimo poruku ljubavi i vjere hrvatskog katoličkog puka koji usprkos svemu zadržava svoj identitet. Titula misionara hrvatske vjere i kulture jest laskava i puna odgovornosti. Stvar je u tome da predstavljamo ono što Hrvatska jest i što bi trebala ostati bez obzira na ova prevrtljiva vremena podilaženja i traženja boljeg. Ponosni smo što nam je Ministarstvo kulture RH u nekoliko navrata iskazalo povjerenje te smo nastupali na festivalima kao predstavnici RH. Primjerice, u grčkom Patrasu prijestolnici europske kulture za 2006. godinu, u Londonu 2000.g. na milenijskom festivalu sakralne glazbe gdje smo bili jedini predstavnici katolicizma među ostalim svjetskim religijama. Svaki nastup shvaćamo vrlo ozbiljno i odrađujemo ga odgovorno, rezultat čega je i ovoliki uspjeh na svjetskoj sceni.
Donosimo nekoliko snimaka izvornih napjeva Starog grada i Vrbanja
Prosti moj Bože
{youtube}jO1mJGYQ0ic{/youtube}
Križu virni – evo drvo križa
{youtube}RvmY_OewSY0{/youtube}
O propeti puče moj
{youtube}h6Q8k7d7p_U{/youtube}
