Obitelj i bitka za budućnost
Od 12. do 15. travnja, održani su Obiteljski susreti u hotelu Croatia u Dugoj uvali u Istri. Ova duhovna obnova, s oko 90-ak sudionika, kao i nekoliko prošlih godina, ostvarila se na inicijativu dr don Josipa Mužića i kruga prijatelja Crkve sv. Filipa Neria u Splitu, kao i nesvakidašnjom ljubaznošću i nesebičnošću obitelji Dajane i Drage Boljat (Boljat-Fio) koji su tih dana hodočasnicima stavili cijeli hotel na raspolaganje.
Duhovna obnova koju je vodio dr. Josip Mužić, sastojala se od razmatranja, svjedočanstava, molitve krunice, izmjene iskustava, popodnevnih izleta, druženja i jasno, svakodnevne Sv. mise.
“U ljubavi nema straha…”
Nakon dolaska u četvrtak popodne/navečer, te večere, uslijedilo je kratko upoznavanje s programom Obnove, da bi u petak ujutro započeo pravi program jednim razmatranjem don Josipa na temu Straha Božjega, u kojoj je naglašeno kako se strah Božji temelji na ljubavi i poštovanju, kad se osoba brine da ne ožalosti Oca zbog vlastitog neposluha; to je sinovski, a ne instinktivni, robovski strah. “U ljubavi nema straha” – rekao bi sv. Ivan. U odnosu s Bogom, stvari činimo samo iz ljubavi. Kad nas grijeh zarobljava – raste strah. Kada se odupiremo grijehu – raste ljubav, koja u konačnici pročišćava strah…
Nakon ovog izlaganja, skupina je imala dirljivo svjedočanstvo bračnog para Sivrić, Marije i Željka, roditelja osmero djece, njihovih uspona, padova, sumnji, strahova, odricanja Marije od karijere uspješne stomatologinje, da bi se posvetila obitelji, propitkivanja, gorljivih molitvi, pročišćenja…
Naviknuti često na život kojeg nam nude Svijet i njegovi ‘odvjetnici’ – mnogima od nas čini se pomalo nestvaran susret s normalnom obitelji; susret koji oplemenjuje, ponovno otvara kanal za blizinu drugoga, uči nas suosjećanju, poziva na žrtvu…i čini nas da rastemo.
Petak popodne – ležerno…
Nakon ručka, organiziran je izlet u Rovinj i Vodnjan. U Rovinju je skupina posjetila Crkvu sv. Eufemije, mučenice rođene u Kalcedonu, oko 290. g. po Kristu, Mala Azija, okolnosti iz tih vremena, te priče o nevjerojatnom putovanju njenog sarkofaga i još legende(!?) o brodolomu, te izvlačenju uz rovinjsku obalu oko 800. godine.
Popodnevni dio izleta završio je u Vodnjanu, posjetom Crkvi Sv. Blaža, muzeju, te zbirci koja je, uz Rim, najveća zbirka relikvija na svijetu (305 relikvija). Ovaj petak je završio Svetom misom u Crkvi sv. Blaža u Vodnjanu, te kratkim zajedničkim osvrtom na protekli dan.
Na oba ova događaja će se trebati osvrnut posebnim izvješćima na portalu, jer su ovo mjesta neobično važna za katoličku duhovnost, ali i za hrvatsku baštinu u cjelini (a do tada posjetiti gonje poveznice).
Subotnji susret
Susret se nastavio u subotu, nastavkom izlaganja našeg duhovnog voditelja don Josipa Mužića. Dr Mužić nas je na početku izlaganja o Strahu Božjem, kratko uveo u neke primjere iz Biblije: Kad Abraham ima nepoznat strah pred Bogom; nakon Jakovljevog sna u Betelu, (on) potresen uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”(Post, 42,18). Mojsije prekriva lice da Boga ne vidi. Slične su reakcije Jeremije, Ezekiela, Daniela, te mnogih svetaca i pravednika, koji se boje da će umrijeti… Slično je i u Novom Zavjetu, napr. kad Zaharija vidje anđela, desno od oltara – obuze ga strah…
Zanimljivo je slijedeće: za Gospu se ne kaže da se prepala; ona se zbunila (kod susreta s Gabrielom), ali ona ima sinovsku ljubav…
Strah kod Isusova čudesnog uskrišenja sina udovice iz Naina: “Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“” (Lk, 7,17) – ovo je pozitivan strah.
Iz mudronosnih knjiga vidimo da je strah Božji religiozni strah i nema veze s instinktivnim strahom koji nas blokira, koji djeluje po svojoj logici.
Strah Božji se uči: ” Ja ću vas doći poučiti strahu Božjem” (). Strah Božji nastaje iz slušanja: “Sine moj ako prihvatiš moje riječi, pokazat ću ti strah Božji…” Strah Božji čuva od zla, grijeha. Kad čovjek živi u ispravnom ozračju, može doći do spoznaje Straha Božjeg.
Čovjek treba obratit razum, ali obratit i volju. To se prije svega odnosi na odgoj; da u izgradnji karaktera, rast razuma mora pratit izgradnja volje, namjera da se naš cijeli život promijeni – istaknuo je u svom razmatranju don Josip.
Drugi dio jutarnjeg programa se odnosio na jedno vrlo slikovito i impresivno svjedočanstvo bračnog para Tomić iz Gruda, Paule i Nene, o osjećaju napuštenosti, izgubljenosti, traženja Boga, traženja sebe, izcjelivanje duše uz pomoć Providnosti i konačno nalaženje obiteljske sreće….
Detaljniji osvrt na meditacije, možda i na svjedočanstva nastojat ćemo iznijet u jednom od nastavaka ovog izvješća.
Kako se ovakva svjedočanstva teško prenose, posebno u pismenoj formi, osobito gospođa Marije i Paule; gdje se strah, nemir, tjeskoba, ali i oduševljenje, zanos, vjera izmjenjuju kroz živopisnu gestikulaciju, ali i karizmatičan govor, čija vizija je ‘voda duboka’ u koju mogu zaroniti malobrojni, a izroniti još malobrojniji…bili bi sretni da za čitatelje našeg portala imamo kakav audio zapis, jer to se papirnato ne da prenijet!
Popodnevni dio programa je započeo posjetom povijesnoj jezgri gradića Labina, s Rašom odavno, poznatog po rudnicima mrkog ugljena, Crkvi Rođenja Bl. Djevice Marije iz 1336. godine, Loži ispred gradskih vrata, izgrađenoj oko 1550., gdje se u prošlosti odvijao javni život, Narodnom muzeju s rudarskim oknom, da bi popodnevni susret završio Svetom misom u Crkvi Gospe od zdravlja u Hreljićima nedaleko od Duge uvale.
Važno je napomenuti da mladi župnik don Hrvoje Okodar s puno entuzijazma pokušava kroz različite programe obnovit Župu, koja je kao i cijela Istra duhovno devastirana. Uopće ne sumnjamo da će uz Božju pomoć, toliko poleta i vjere, te malo organizacije, to i uspjet. Molit ćemo se da uspije on, ali na tom zajedničkom putu i cijela Hrvatska.
Zadnjeg dana, u nedjelju, slavili smo Sv. misu u maloj mjesnoj crkvi u Loborici skupa domaćim vjernicima, a misu je predvodio naš don Jozo.
Naša prijateljica i domaćica Dajana se potrudila isplanirat sve ove aktivnosti, organizirati vodiče, osigurati raspoloživost crkvi za Svete mise, čak i parkinge…neka Bog plati njoj i cijeloj njenoj obitelji!
U našem kršćanskom poslanju, ovakvi skupovi, su sigurno put učvršćivanja obitelji, vraćanje dostojanstva ove male zajednice, s kojom ćemo uz naklonost Providnosti, sigurno vratit i njene vrednote kao poticaj novoj, evanđeoskoj kulturi života.
Gdje nam je bio stožer? Hotel Croatia, Duga uvala (fotogalerija)
{besps}ivicaWengen{/besps}
Pripremio M. Skitić
