SPC odbila pokopati hrvatskog branitelja!
Dok je u toku pravi lov na crkvene vještice u RKC,
od pedofila do troškova gradnje zgrade biskupske konferencije, a u njega se prigodno uključuju svi kojima je stalo do dokazivanja vlastite moralne ispravnosti od predsjednika do novinara, ispadi u SPC poput onog kad je pijani iguman manastira Krka razbio državni grb i završio na policiji koja ga je pustila kad je shvatila o kom se radi, da bi mu potom predsjednik Josipović došao u goste nikad ne dospijevaju u novine, iz razloga koje nije potrebno objašnjavati. Tako niti jučerašnji incident nije našao svoje mjesto na portalima, u novinama, niti na TV. A on je svakako mnogo ozbiljniji od zabrane služenja mise ionako umirovljenom Don Grubišiću i mnogo bitniji od toga koliko košta fasada biskupske konferencije.
Kako piše braniteljski portal, jučer je sahranjen Hrvatski branitelj Goran Dragović, ratni pripadnik 113. šibenske brigade, na pravoslavnom groblju u Bratiškovcima kod Skradina. Obzirom da je Goran kao dragovoljac Domovinskog rata čovjek koji je stao na branik Hrvatske domovine, pravoslavne vjeroispovijesti, ponovno je kao i prije par godina došlo do mučne situacije prilikom sahrane, jer je stav srpske pravoslavne crkve, kako je rekao pravoslavni svećenik Milorad Đurđević da se na pravoslavnom groblju iako je bio Hrvatski branitelj Goran ne može sahraniti uz odavanje vojnih počasti prilikom sahrane.
Naime, najuža obitelj, majka i rodbina pokojnog Gorana zatražila je od Ureda za obranu grada Šibenika da se Goran Dragović sahrani uz sve vojne i pripadajuće počasti kako to i priliči Hrvatskom branitelju.
Predstavnik Udruge 113. brigade, također je na zahtjev obitelji zatražio od pravoslavnog svećenika da se njihov suborac sahrani uz sve pripadajuće počasti. Međutim pravoslavni pop Milorad Đurđević postavio je uvjet i rekao: Ukoliko na pokopu bude počasni vod, a na lijesu Hrvatski stijeg, da on tu sahranu neće kao pravoslavni svećenik voditi.
Predsjednik Udruge Hrvatskih branitelja 113. brigade Mile Vitić za Braniteljski portal je rekao:
“Mi ne razlikujemo ljude po nacionalnosti. Naš Goran je bio Hrvatski branitelj, i mi se sa njim ponosimo. Tužni smo što srpska pravoslavna crkva i ovakve stvari želi ispolitizirati, ali smo ponosni na pokojnog Gorana, kao pravoslavca koji se zajedno sa nama od prvih dana borio protiv srbočetničkog agresora. Žao nam je što srpska pravoslavna crkva na ovako perfidan način ignorira ne samo želju najuže obitelji pokojnoga, već i važeće zakone o pokopu Hrvatskih branitelja. Nadamo se da se to ubuduće neće događati.”
Također je reagirao i dogradonačelnik grada Skradina rođak i suborac pokojnog Gorana, i inzistirao na tom da Goran bude pokopan na način kako to i priliči Hrvatskom branitelju.
Međutim i na njegovu reakciju pravoslavni svećenik se oglušio i ostao pri svom da na crkvenom groblju ne može ući lijes sa Hrvatskom zastavom preko njega, a da na grobu ne mogu biti pripadnici počasnog voda, već da mogu biti izvan groblja.
Dogradonačelnik Skradina Branko Dragović za Braniteljski portal naglasio je:
“Ja i pokojni Goran branili smo svoju Domovinu Hrvatsku, i sa velikim žaljenjem konstatiram da ovakav stav SPC-e u najmanju ruku ne pridonosi boljem suživotu, već samo podiže tenzije. Osobno ću se angažirati na tom i pokušati razgovarati sa najvišim predstavnicima pravoslavne crkve te ću dati sve od sebe da se promijeni stav srpske pravoslavne crkve prilikom sahrane Hrvatskih branitelja pravoslavne vjeroispovijesti, te da im se omogući ukoliko je to volja i želja obitelji, dostojanstvena sahrana uz zasluženo odavanje svih pripadajućih počasti.”
Pripadnici Udruge 113. brigade i pripadnici navijačke skupine “Funcuti” kojoj je i Goran pripadao i kao takav bio omiljen među navijačima “Funcuta” dostojanstveno su ali sa velikim ogorčenjem progutali uvjete koje im je postavio pravoslavni svećenik. Pripadnici navijačke skupine “Funcuti” su nosili pokojnog Gorana kako u crkvu tako i do posljednjeg prebivališta, sa suzama u očima, i dostojanstveno se oprostili od svog prijatelja i suborca Gorana Dragovića.
Srpska pravoslavna crkva u ovom slučaju nije ispoštivala želju i volju obitelji, zbog navodnih pravila SPC da se u njihovu crkvu ne može unijeti lijes pokojnog na kojemu je Hrvatska zastava. Pitamo se i tražimo odgovor od srpske pravoslavne crkve da li je to službeni stav SPC, ili je to isključivi stav pojedinih svećenika srpske pravoslavne crkve.
Već se prije dvije godine dogodio slučaj, gdje srpska pravoslavna crkva prilikom sahrane Hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti, postupila na isti način, kao i danas prilikom sahrane Hrvatskog branitelja Gorana Dragovića.
Ovdje se ne radi o vjerskim pravilima, niti internim pravilima crkve koja bi branila tako nešto, već o gruboj diskriminaciji, i otvorenom pokazivanju prezira spram suvereniteta RH, pa i otvorenom čelništva vrha SPC. Na žalost, ovakvo ponašanje ne nailazi nikad ni na kakav interes raznih crvenih i građanskih akcija, građanskih inicijativa, i ostalih ideoloških milicija koje su, inače, jako zainteresirane za svako narušavanje ravnopravnosti građana ili svaki vid “diskriminacije” od strane RKC, svog najvećeg neprijatelja u kulturnom ratu. I tako, dok mise za Pavelića kojima prisustvuje dvadesetak ljudi dobivaju, zaslugom “antifašističkih medija” u Hrvatskoj koji to smjesja dojavljuju Zuroffu, međunarodni publicitet, mise za Dražu i Đujića nikad ne dospiju kao vijest u novine, kao ni postavljanje njihovih spomenika po raznim misijama.
U normalnijoj državi, ovo bi bio prvorazredni skandal. A da RKC odbije pokopati kakvog starog hrvatskog partizana uz katolički obred, o diskriminatoskoj i klerofašističkoj RKC bi se već pjenili svi antifašisti Hrvatske, i dobar dio beogradskih s Dežulovićem na čelu. No, hrvatski političari i kolumnisti su previše zabavljeni ugrozom hrvatskog suvereniteta i ugleda od strane desetak teenagera u crnom i Mađara iz Jobbika da bi primijetili da SPC u Hrvatskoj i dalje čvsto stoji na velikosrpskim stajalištima i negira suverenitet RH. Isto kao što se nitko nije oglasio kad je nedavno isti taj iguman, otac German, prijetio je novinaru nakon što ga je ovaj upitao za komentar fotografije na kojoj Iguman na glavi ima šajkaču s kokardom četničke Dinarske divizije. Da je kakav svećenik RKC nosio ustašku kapu i potom prijetio novinaru, vjerojatno bi to bila glavna tema svih medija idućih bar godinu dana.
Ovako, silenzio stampa, a šuti i politika. A možda im je i neugodno tako nešto spomenuti, da ih ne optuži tko slučajno za hrvatski nacionalizam, ili razbijanje bratstva i jedinstva.
M. Holjevac/fizzit.net
