Težak je put oslobađanja od dugogodišnje indoktrinacije
USTAŠKE KAPE I VUKOVARSKI MASAKRI Događaji u vezi s navodnim nacionalističkim skupovima u Zagrebu koji su još i zabranjeni, uzbunili su mnoga novinarska i komentatorska pera a zapravo bez razloga, osim ako je razlog da se pokažu lojalnima onom dijelu svijeta koji cijeni samo ono što nije ničije i političarima koji se plaše za svoj položaj, ako netko s desne strane i malo više podigne glas tako da se vladajući ne mogu čuti.
Lijepo o svemu tome danas piše i Glas Slavonije i Glas Koncila rugajući se gotovo nametnutom strahu od svega hrvatskoga, što se onda automatski proglašava ustaštvom kao i u doba komunizma.
Sjećam se da je zbog obrane hrvatskih interesa svojedobno i Krajačić morao frknuti iz Sabora. Tada mu je, naime, dozlogrdio ceremonijal po kojemu, ako je htio nešto prigovoriti Srbima, najprije morao osuditi ustaške zločine, pa je odbrusio svojim srpskim partijskim kolegama u Hrvatskom saboru. Takva je matrica još uvijek u glavama onih koji su, premda se smatraju slobodnima i punoljetnima, zapravo još uvijek pod snažnim utjecajem 45-godišnje indoktrinacije.Zato se odmah dignu, rekao bi Hodak, na zadnje noge, da im ne bi možda njihovi nadređeni prigovorili zbog nepravovjernosti. Nakon tih skupova sada slijedi Bleiburg i opet brušenje jezika u Saboru i u tisku, pa onda europsko nogometno prvenstvo.
No da ne bi bilo bez garnirunga, onda će se povremeno izvlačiti iz naftalina neki slučajevi svećeničkih skandala. Nek se narod zabavlja, a gospodarstvu se ne nazire napredak.
Ustaške kape i vukovarski masakri
Prošlog četvrtka u Vukovaru je obilježen 12. travnja, spomendan žrtava komunističkog terora, kada su partizani, “antifašisti”, 1945. godine, bez suđenja mučki poubijali stotine civila. Isto ono što su njihovi potomci, pod istom petokrakom, ponovili u Vukovaru 1992. godine, također oslobađajući grad od ustaša, kako je već legendarno izjavio saborski zastupnik Voja Stanimirović za vukovarsku bolnicu. Kako sam sudjelovao u komemoraciji i slušao jeziva svjedočanstva ljudi o razmjerima komunističkog terora u Vukovaru (kao i u cijeloj Hrvatskoj), očekivao sam da će jedna ovakva manifestacija, posebno zbog simbolike Vukovara, u kojem se isti zločin od istih zločinaca dvaput (nekažnjen!) dogodio, naći dostojno mjesto u središnjim informativnim emisijama i medijima. Dakako, prevarih se.
Uhodana matrica
Razgovarajući s jednim kolegom o razlozima takvog prešućivanja, on odgovori: “Da su na tom skupu uočili bar jednu ustašku kapu, vjeruj mi, svi bi mediji i središnji dnevnici temeljito popratili taj skup.” I, dakako, ne bi se govorilo o zvjerstvima partizana i drugih “antifašista” stanimirovićevskog tipa, već o “ustaškoj guji”, koja, eto, još uvijek prijeti Hrvatskoj. To je već uhodana matrica. Današnji svjetonazorski sljednici Titovih mesara i koljača samo provode dobro poznatu staljinovsku strategiju “korisnih idiota”. Jedan takav je i onaj provokator iz HČSP-a koji je fantastično odradio svoj posao u korist komunističkih monstruoznosti izjavivši da je “Jasenovac bio radni logor”. Takve korisne idiote treba svaki boljševički stroj pa ih je u prošlosti hrvatskih iseljenika, od Australije do Njemačke, ubacivao među bauštelce i druge skupove kako bi sustavno promicao tezu o ustašoidnosti Hrvata. Moj ćaća, i sam gastarbajter, govorio mi je da je, gdjegod je u gostionici nekog našeg čovjeka vidio Pavelićevu sliku, znao da se radi o udbaškom provokatoru, mutikaši i cinkeru, ili, dodao bih, korisnom idiotu neke hačeespenjarske provenijencije. Zato ne treba ni danas dvojiti da su razne hačeespenjare i ustašoglavci na skupovima u istoj funkciji. Tako smo došli do nevjerojatne perverzije: Dok svjetski mediji bruje o novim tehnologijama za osvajanje svemira, dok bioznanost dešifrira mikrosvijet a fizičari razvijaju programe alternativnih energija, u Hrvatskoj, na centralnom zagrebačkom trgu, 2012. godine sukobili se fašisti i antifašisti!? Hej, čovječe, 2012. godina je, a ovdje još “tuku naši, tuku partizani”!
Isti rukopis, ista retorika
U Vukovaru na komemoraciji nije bilo ustaških kapa, tek dostojanstvena molitva i spremnost na oprost, te snažan zahtjev: Hoćemo istinu o komunističkom teroru! Bojim se da je to tlapnja jer, gle “čuda”: kada je prošle godine donošen zakon u Saboru slijedom kojeg je stvoren i neovisni Ured za istraživanje komunističkih zločina, jedina stranka koja mu se protivila bio je Stanimirovićev SDSS. Zar mislite da je to slučajno, s obzirom na 1945. i 1992., pa i 1918.? Ne, to je bio isti rukopis, ista retorika, isti načini masakra Hrvata u Vukovaru od 1918. do 1992., dakle, svakih tridesetak godina, nekažnjeno! I onda to zamagljuju ustaškim kapama.
RV | Ivica Šola/glas-slavonije.hr
