Erotski kapital Zorana Milanovića
Evo nam daljnjeg širenja prostora slobode u Hrvatskoj, reče premijer Milanović najavljujući veća prava za istospolne zajednice u smislu registriranog partnerstva. Bože moj, kakvo banalno, kakvo cinično poimanje slobode, koje ljevičari posvuda provode metodom seksualizacije politike. Kako nemaju odgovora na istinski problem širenja slobode u društvu razvijanjem ekonomskog i intelektualnog kapitala, ljevičari su se, slijedom šezdesetosmaške seksualizacije kulture, bacili na razvijanje erotskog kapitala, sintagme koju je skovala u jednom drugom kontekstu engleska sociologinja Catherine Hakim. Tako je sasvim izvjesno da će zbog pada BDP-a prostor mnogih sloboda biti sužen, izvjesno je i da se poduzetnicima sve više stežu omče oko grkljana, da im je prostor slobode na putu u stečaj, kao što je bjelodano da Vlada, što se tiče kapitala svih kapitala, a to je intelektualni, sve manje ulaže u njega reducirajući sredstva za znanost i provodeći boljševičke čistke, od Instituta “Ruđer Bošković” do “Ive Pilara”. Ali, ‘ko šiša ekonomski i intelektualni kapital, važno je podizati razinu erotskog kapitala i sloboda. Drugim riječima – studenti, prava ćemo vam reducirati, radnici, nema posla i novih radnih mjesta, poduzetnici, plaćajte poreze i šutite, seljaci propadnite jer vam Lactalis jednostrano mijenja ugovore, ali zato širimo prostor seksualnih sloboda.
Seks jedina zabava sirotinje
U svemu tome gospodin Milanović se, gle opet cinizma, pozvao na “katoličke” države poput Portugala i Španjolske, koje su, istinabog, puno uložile u erotski kapital svojih građana i manjinskih skupina, posebno Španjolska, ali su u pitanjima razvoja drugih vrsta kapitala vitalnih za život društva pred propašću. Tako mladi Španjolac može legalno guziti koga hoće, pri čemu mu država jamči legalizaciju veze, status braka, posvajanje djece, ali mu ne može otvoriti radno mjesto, pedeset posto ih je nezaposlenih, obrazovanje sve teže dostupno. Dakle, gospodin Milanović nam nudi vrlo zanimljiv put širenja prostora ljudske slobode kada se poziva na Španjolsku i Portugal, pri čemu, kao socijaldemokrat i ljevičar, afirmira staro pravilo da je seks jedina zabava sirotinje. Ljevičari, od Obame do Milanovića, umjesto da se drže vlastite tradicije i “ortodoksije” i konzultiraju neku marksističku inačicu teorije koja govori o istinskom širenju “prostora slobode” polazeći od lisnice a ne od guzice, još uvijek kao da nisu otkrili da ljudi, osim što imaju pišu, imaju i želudac.
Jeftine slobode, a energija?
Neupitno je, k tomu, da se osobe homoseksualnih sklonosti ne smije isključiti iz društva, da ih treba poštovati i omogućiti okvir kako bi na svima prihvatljiv način ostvarile svoje težnje. Ali kada se širenje prostora slobode reducira na spolno područje, na ulaganje u erotski kapital građana, dok se neznanjem ili nesposobnošću politike sve druge vrste kapitala guše i uništavaju, radi se o opasnoj seksualizaciji politike, koja je simptom njezine dekadencije, nemaštovitosti i izgubljenosti. To je očito stanje Milanovićeve vlade, koja ljudima nudi jeftine slobode i skupe energente. Ne može se širenjem seksualnih sloboda zaglušiti sve strahote galopirajućeg ropstva. Baš kako Španjolska i Portugal pokazuju.
Ivica Šola/Glas-Slavonije.hr
