Gojko Drljača: Zašto SDP šuti o Čačiću?
Postalo je očigledno da Zoran Milanović mora zaustaviti Radimira Čačića jer mu njegove akcije nanose previše štete. Premijer Zoran Milanović već je sigurno shvatio da mu akcije prvog potpredsjednika Vlade, Radimira Čačića, počinju prerastati u vrlo ozbiljni problem. Ne radi se tu uopće o tome da Radimir Čačić odrađuje nepopularne poteze koje netko mora povući pa je žrtva vlastite odlučnosti i hrabrosti. To je teza kojom će haenesovci pokušati braniti svog lidera, ali to je samo djelomično točno.
Gospodin Čačić podržava neke nepopularne poteze, i to prije svega one koji navode vodu na njegov mlin. Tako je, primjerice, podržao poskupljenje struje te je time zapravo olakšao život Zlatku Koračeviću, haenesovcu iz Bednje, neuspješnom gospodarstveniku i dugogodišnjem saborskom zastupniku kojeg je izgurao na čelo HEP-a. Čačić ne očekuje od Koračevića vrhunske menadžerske vještine i dramatične rezove u HEP-u, nego je od svih nas zatražio žrtvu kako bi se on, Koračević, i slični mogli igrati velikih investitora. E, kad tako postavimo stvari, onda priča o Čačiću koji odvažno vuče hrabre poteze, izgleda potpuno drukčije nego haenesova “istina”.
Milanović hitno nešto mora poduzeti. Ako to što gospodin Čačić hoda Hrvatskom, vrijeđa radnike, seljake, menadžere i državne službenike trebamo smatrati hrabrim potezima, onda su se stvari otrgle kontroli.
Zastrašujuće je kojom je lakoćom Radimir Čačić u energetske kompanije imenovao redom ljude bez iskustva u energetici, a još je više zastrašujuće kako potiho, ispod stola, želi kroz Centar za energetiku stvoriti paralelni sustav upravljanja hrvatskom ekonomijom s nevjerojatnim i utjecajem i ovlastima. Taj bi centar trebao preuzeti na sebe ne samo navigaciju energetskim tvrtkama nego i svim projektima javno-privatnih partnerstva. Nikad nitko u Hrvatskoj nije pokušao stvoriti takav centar moći. Pomalo je zbunjujuće koliko dominantna politička stranka, SDP, tiho prati neviđenu razuzdanost prvog potpredsjednika.
Zoran Milanović ima pozamašno iskustvo iz oporbe te se pokazao kao fantastični oporbeni strateg koji nikad neće počiniti dva puta istu grešku. Isto tako, Zoran Milanović pokazao je da je političar koji jako brzo uči, ali čak ni ta sposobnost brzog učenja teško može slijediti razuzdanost akcija koje pokreće njegov prvi potpredsjednik. I tako, dok Radimir Čačić uobičajeno drsko poručuje kroz medije da stvari stoje i škripe tamo gdje on, veliki Radimir, nema sve pod svojim direktnim utjecajem, premijer stoički šuti, a jasno je da ratoborni Ratomir želi cijelu Hrvatsku prekriti haenesovim plaštom. Što će dulje Milanović šutjeti, to će SDP više sličiti HNS-u.
Imaju li SDP-ovci dovoljno iskustva u “igrama prijestolja”? Jesu li previše moralni i zaokupljeni višim ciljevima da bi gledali što to zapravo radi njihov Kukuriku partner ispod stola? Hoće li s Centrom za energetiku Čačić samo ponoviti isto što je napravio i sa slučajem Ferenčak. Imenovanje Ferenčaka svima je bilo toliko neprihvatljivo da su se i premijer i cijeli SDP pa i cjelokupna javnost lakše prihvatili sva ostala haenesova imenovanja iako su bila blagorečeno jako diskutabilna. Nakon Ferenčaka, nikom više nije naročito smetao čak niti Koračević. A tako bi moglo biti i s Centrom za energetiku. HNS je ideje postavio toliko ambiciozno da će njihovo veliko povlačenje nakon odgovora iz SDP-a djelovati kao logični kompromis. A zapravo će HNS dobiti moć koju ne mogu ni na koji način opravdati svojim izbornim rezultatom, a kamoli trenutačnim političkim rejtingom.
Zaključno: premijer Milanović nikako ne smije ni zaboraviti da je haenesova teza o tome kako Čačića pravdaju rezultati također floskula. Koji rezultati? Oni Coninga iz devedesetih? Skupe autoceste koje još plaćamo? Navodno HEP i još neke “haenesove” firme planiraju izvlačenja iz sustava javne nabave. Ako je to točno, bit će to početak kraja. Milanović će izgubiti bilo kakvu kontrolu jer više neće postojati sustav koji jamči kontrolu.
