“Problem nije što Dunja Špoljar ne zna argumentirati. Problem čak nije ni što Dunja ne zna razmišljati. Problem je što Dunja ne zna što razmišljanje uopće je; ona ga je pomiješala sa osjećanjem.”

~T.S.

Pitate se u čemu je problem sa osjećajima, a ne razmišljanjem? Ne donose li se svi zakoni zato što osjećamo da bi nešto trebalo napraviti ? Ako neka žena neovisno o svom načinu života osjeti potrebu za djetetom nema li ona pravo na to – nešto želim pa onda imam i pravo na to, neovisno o posljedicama? Tko smo mi da idemo protiv njenih osjećaja?(Izgleda da takvo razmišljanje ima korijen u našem školskom sustavu, temi o kojoj gornji citat izvorno i je.) Zašto se pitati koje su posljedice nekog zakona ili koji čvrsti dokazi idu u prilog nekom zakonu kada imamo osjećaje?  

Zanimljivo je i kako određeni sabornici odjednom slave svaki život(osim nerođenih), bojim se da zastupnica Špoljar neće održati ovakav govor kada će biti neka rasprava o pitanju pobačaja. Tko će u saboru obraniti živote onih koji se nisu rodili? Zanemarujući sve bioetičke probleme vezane uz oplodnju(i status ljudskog bića u ranoj fazi razvoja – sad bi me neki zastupnik upozorio da je potrebno koristiti stručni rječnik – upravo to i radim, radi se o ljudskom biću, nerazvijenom, ali ljudskom biću), u nastavku ću dati par prigovora i komentara na raspravu koja prati donošenje novog zakona. Pritom naravno ne mislim da moralnu ispravnost ovog zakona možemo suditi samo na temelju njegovih posljedica. Neke stvari su pogrešne i neprihvatljivo ih je činiti, neovisno o posljedicama. Većina ljudi danas ne dijeli moje mišljenje pa ću probati istaknuti neke posljedice zakona zbog kojeg bi i takvi ljudi mogli vidjeti problem sa novim zakonom(unatoč “dobrim” namjerama).  

Inače, o MPO sam već pisao ovdje i ovdje, u nastavku ću samo sažeti koji su prigovori;

1. Financijski prigovor

Zašto spominjati novac u ovoj raspravi, nije li život neprocjenjiv? Apsolutno se slažem da je, neovisno o fazi razvoja ljudskog bića nije ga opravdano uništiti(mišljenje koje ne dijele svi, posebno vladajući), ali unatoč tome što je vrijednost života neograničena, proračun je ograničen; a u ovom slučaju cijena života je dobro poznata. U raspravi emisije Otvoreno netko je kao argument spomenuo kako će tako rođeno dijete jednoga dana postati porezni obveznik i pokriti sve troškove; svojevrsni ekonomski perpetuum mobile ili ponzi shema?

Nije ni bitno, vladajuća koalicija i prije izbora je istaknula svoje namjere vezane uz zakon tako da očito imaju podršku javnosti po tome pitanju.(Kao i podršku za financiranje nekih drugih institucija i programa. Ipak, kako se često uz ovaj zakon spominje i pronatalitetna politika možda bi taj novac mogli potrošiti na neki drugi način koji bi rezultirao većim brojem rođenih? Ovaj “direktni” financijski prigovor neće na nikog utjecati tako da o njemu nema ni smisla više pisati – zapravo sam ga spomenuo samo da imam tri prigovora, puno ljepši broj od dva).

2. Što sa djecom? (stvaranje “potklase”)

Zakon predviđa da se svim ženama omogući umjetna oplodnja, neovisno o stilu života kojeg vode, što bi moglo biti pogrešno u tome? Pa, zanemarit ćemo sad negativne posljedice koje osjećaju djeca koja žive u “alternativnim” zajednicama i fokusirati se samo na ekonomski aspekt. Prihodi obitelji samohranih roditelja su, sasvim razumljivo niski što rezultira sa lošijom startnom pozicijom – teško da će socijalist u tom slučaju odoljeti “raspodjeli bogatstva” odnosno još poreza kako bi djeca u takvim zajednicama ostvarila svoja prava.(Drugim riječima, uzimate novac oženjenim muškarcima i ženama kako bi omogućili nevjenčanim ženama da imaju djecu bez oca, tako dobivate sve manje očeva – kojima ostaje manje novaca – i sve više djece bez očeva.)

Primjer SAD-a i Britanije – naprednih država koje nam stalno spominju kao uzor – pokazuje sve negativne posljedice raspadanja obitelji na pojedinca i društvo. (Ne treba previše pretraživanja po člancima da bi prepoznali veću stopu zlostavljanja i siromaštva djece u “alternativnim” obiteljima; brak je najbolje oružje protiv siromaštva – tko se bori za obitelj ujedno se bori i protiv siromaštva).

3. Život kao egzistencijalni supermarket

Tko će biti otac tom djetetu, tko će bit muž toj ženi? Pa država, naravno. Država postaje otac i muž, više nije potrebna obitelj, na ženi je da radi što želi i kada želi, a na muškarcima da budu neodgovorni i troše novac na sebe, država će financirati sve.(Pada mi na um izjava “ja sam te rodila ja te mogu i…”, izgleda da će poprimiti neko sasvim novo značanje kada država postaje ta koja donosi na svijet.)

Bez obitelji država mora preuzeti dio njenih funkcija. Institucija braka daje muškarcu ne samo osjećaj da ima obavezu nego i vrlo važnu ulogu; uzdržavati svoju ženu i svoju djecu. Kada mu to oduzmete ne preostaje mu baš puno osim da se ponaša neodgovorno i uživa u svome životu. Život postaje egzistencijalni supermarket u kojem sa polica birate što želite, bez ikakvoga razmišljanja o posljedicama.

Hoće li novi zakon stvarno imati takve posljedice?

Možda se sada pitate očekujem li stvarno da će žene koje se odluče na MPO bez partnera imati takav utjecaj na društvo? Sumnjam, posebno zato što se radi o relativno malom broju žena(iako na primjeru Britanije vidimo da je broj žena bez partnera u procesu porastao sa 350 na 1571 u tri godine nakon donošenja zakona po kojem otac više nije potreban; u apsolutno iznosu taj broj nije toliko značajan) Zapravo cijela rasprava oko novog zakona nije toliko bitna zbog samog broja nego zbog svjetonazorskih razlika. (Pritom, kao što sam već spomenuo, govorim samo o posljedicama, ne samom činu). No, moram postaviti protupitanje; Zar Vi stvarno očekujete da ovaj zakon u kombinaciji sa novim obiteljskim zakonom, najavljenim zakonom o istospolnim zajednicama i spolnim odgojom u školama neće imati nikakav utjecaj na društvo?  

Čak i ako ne vjerujete da postoji nešto što bi mogli opisati “napadom na obitelj”  izjava poput ove će vas potaknuti na razmišljanje(zastupnik Kolman);

    Nemojte nasjedati na šuplje argumente o pravu djeteta da ima oca i majku.To je čak i morbidno jer bi značilo da dijete koje nema oba roditelja ne zaslužuje da se rodi.

Ne znam kako je zastupnik Kolman uopće došao do zaključka da oni koji se protive njihovom zakonu misle da se začeta djeca ne bi trebala roditi, pokušavam smisliti neku usporedbu kojom bih pokazao koliko je njegov zaključak besmislen, ali nisam uspio ništa smisliti.(To se događa često sa vladinim prijedlozima u zadnje vrijeme). Ostavit ću njegovu izjavu – o šupljem odnosno morbidnom argumentu za obitelj – kao komentar bez komentara.

Ipak, jedno je sigurno; koje god da su posljedice zakona koje će ova vlada(političari) donijeti oni ih neće snositi. Očito je da za njih najbitnija želja i reklama, tipično birokratski; bitan je proces, rezultati i cijena su potpuno nebitni. Nebitni su, jer oni nisu ti koji će ih platiti, njihova četverogodišnja pamet će ih odvesti na neku drugu poziciju da ponovno donose odluke za koje neće odgovarati.

OK, ali u čemu je stvarno problem?

Dobro, ali svi znamo nekog tko je odrastao bez roditelja pa je ispao dobra i pristojna osoba, odnosno znamo one koji su odrasli sa oba roditelja pa nisu imali idealno djetinjstvo. Oduvijek je bilo i bit će obitelji koje ne uključuju oba roditelja, što sa svom vanbračnom djecom, ne znači li to da bi trebali prihvatiti takve zajednice i poticati ih? Pa, kao što možemo vidjeti na temelju statistika za SAD i Britaniju nije svejedno u kakvi zajednicama odrastaju djeca. Iskoristimo takvo razmišljanje za krađu; uvijek je bilo i bit će krađa, ako svi kradu(samo će najpošteniji svaku kemijsku vratiti u ured)  ne znači li to da je krađa postala općeprihvatljiva i trebamo je legalizirati? Živimo u 21. stoljeću, možda je borba protiv lopova imala smisla u srednjem vijeku, ali sada je novo doba i vrijeme je za konzervativce da se prestanu petljat u politiku i zanemare pravo na vlasništvo. Vjerujem da vidite apsurd takvog razmišljanja. Ipak, upravo tako funkcioniraju političari u današnje vrijeme kada razmišljaju o obitelji.  

Sada možete reći, “Dobro, ali vlada samo donosi zakone, ona nikog ne tjera da ima djecu van bračnih zajednica”? Ne mora ih tjerati, dovoljno je da putem socijalnih reformi i fiskalne politike promovira okolnosti u kojima nastaju takve zajednice. Ne postoji predodređeni broj takvih zajednica, ne postoji ništa u prirodi čovjeka i društva što upućuje da mora postojati određeni broj takvih zajednica.

Obitelj je stoljećima bila temelj društva, činjenica koju ljevičari potpuno zaboravljaju odnosno namjerno ignoriraju. Roditelji su se brinuli za svoju djecu, a jednog dana kada su roditelji ostarjeli djeca su se brinula za roditelje. Djeca su bila ulaganje u budućnost i zato su obitelji bile zdravije; morali ste se brinuti o djeci i ugraditi im vrijednosti koje će im pomoći u društvu, djeca bez radne etike i vrijednosti nisu ni bila uspješna u životu. Prije je postojala odgovornost prema obitelji, a danas se ljudi oslanjaju samo na državu; odgajanje djece i briga da ne donesu pogrešne odluke više ne se ne čine tako bitnim.  

Život je težak, to što je nešto teško ne znači da je pogrešno, niti da je potrebna država da na neki magični način preuzme tu odgovornost. Učiniti pravu stvar nije lagano, ali moralnost nekog ponašanja ne možemo odrediti njegovom težinom. Siguran sam da će zakoni – ovaj u kombinaciji sa najavljenim – koje će donijeti nova vlada rezultirati većom bijedom za one kojima navodno pokušava pomoći.  

Ovakve vlade ne mogu postojati u zemlji sa snažnim obiteljskim vezama i zato je potrebno uništiti i zamijeniti tradicionalne obitelji – započevši sa marginalizacijom očeva. Naši zakoni će uskoro ohrabrivati razvode i vanbračne trudnoće; potpunu ovisnost o državi.

Tko je onda izabrao ovu vlast?

Možda se slažete sa onime što sam napisao, ali to sve ne mijenja činjenicu da je ova vlast dobila izbore i očito je da ljudi želje da se donesu svi najavljeni zakoni(ne samo ovaj o MPO), svatko tko je izašao na izbore dobro je znao za koga glasa i za što glasa. Slažem se sa time, zato ovo i pišem bez prevelike nade kako će neki zagovornik zakona pročitati tekst i predomisliti se.(Možda za dvadesetak godina netko pročita članak i zaključi da su postojala predviđanja utjecaja novih zakona na raspad obitelji, ali nažalost ne radi se o nikakvom čitanju kristalne kugle nego opisu situacije na primjeru SAD-a i Velike Britanije.) Ipak, čudno mi je da u Hrvatskoj ne postoji netko tko bi reagirao, zar je svima normalno da u saboru čujemo kako je ideja da dijete odrasta sa svojim ocem i majkom običan šuplji – ako ne i morbidan – argument.

Potrebna je stvarno šuplja glava za takvu izjavu!

katoliksdankace.blogspot.com

_______________________________________________________
Par linkova od interesa;

    Marriage and the Public Good: Ten Principles
     Marriage: America’s Greatest Weapon Against Child Poverty
    Marriage: Still the Safest Place For Women and Children
    Dr. Theodore Dalrymple on the Breakdown of Family(video)

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save