VATRA I VODA, SPALIONICE I HIDROCENTRALE
U ponedjeljak, 14. svibnja bila sam na vrlo interesantnoj tribini u Makarskoj. Tema: «Mala zemlja za veliko smeće», s pitanjem: Zašto se novi Zakon o otpadu krije od javnosti? Tribinu je ispred Hrvatskog kulturnog vijeća organizirao i vodio Ivo Dužević, makarski doktor sa splitskom adresom, a predavanje je držala mr. sc. Goranka Adam voditeljica Odbora za zaštitu okoliša Hrvatske udruge Benedikt. Magistra Adam smatra da je Nacrt prijedloga Zakona napravljen na štetu svih – i ljudi i okoliša, i da će dovesti do ugroze zraka, nadzemnih i podzemnih voda, mora i kopna.
Novi Zakon o otpadu će omogućiti uvoz otpada, čak i onog opasnog, jer nema ni osnovne definicije što je to opasni, a što neopasni otpad. I sama sam vidjela da se u poglavlju “Uvoz otpada” najprije zabranjuje uvoz otpada radi zbrinjavanja ‐ a već sljedeći stavak određuje kako se otpad može uvoziti ako služi kao sirovina za dobivanje novog proizvoda ili u svrhu “energetske oporabe”. Vjerojatno se zbog toga ovaj zakon krije od javnosti, i bio je na takozvanoj javnoj raspravi samo mjesec dana: od 2. travnja do 2. svibnja 2012. Dok se od nas traži da maksimalno smanjimo svoje smeće, istovremeno se širom otvaraju vrata mogućnosti uvoza tuđeg smeća koje će biti spaljivano u hrvatskim cementarama. Čačić planira u državni proračun priliv silnih eure od ovoga biznisa . Čini mi se da to što će se trovati i hrvatske ljude, i zrak, i tlo, njega baš briga. A i zašto bi se brinuo, kad se mi sami ne brinemo, i šutke gledamo što nam rade. U svijetu se zna kako spalionice utječu na zdravlje ljudi. Opasni spojevi 3 km uokrug cementare-spalionice smeća izrazito povećavaju bolest od raka. Najžalosnije je što se spaljivanjem ništa ne može uništiti: štetni spojevi se samo premještaju sa smetlišta u okoliš. Usput sam saznala i provjerila u registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 1998. do 2008. da je Dubrovačko neretvanska županija na drugom mjestu /iza grada Zagreba/ po prosječnoj godišnjoj stopi oboljelih od raka u dobi od 0 do 19 godina. Na 100.000 stanovnika oboljelih je 19,4. Veselo, zar ne?
I dok naše vlasti donose totalno štetne zakone za svoje stanovnike, istovremeno su EU ministri za zaštitu okoliša u Bruxellesu zaključili da ne postoji izlaz iz ekonomske krize bez razvoja novih, zelenih tehnologija, a zelena ekonomija znači da će Europa koristiti svoje resurse na učinkovitiji način te reciklirati približno 100% proizvedenog otpada, što znači nula smeća. Tako se to radi tamo gdje je država u službi svojih stanovnika.
U Mostaru sam danas bila na posve drugačijem sastanku. Radi se o prvoj radionici za Plan upravljanja riječnim slivom Neretve i Trebišnjice koju su organizirale Hrvatske vode, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH iz Sarajeva, Agencija za vodno područje Jadranskog mora iz Mostara i Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice iz Trebinja. Sa hrvatske strane pozvani su predstavnici Ministarstava graditeljstva, zaštite okoliša, poljoprivrede, gospodarstva i pomorstva, Dubrovačko neretvanska i Splitsko dalmatinska županija, HEP, Gradovi Ploče, Metković i Opuzen, općina Kula Norinska te nekoliko ekoloških udruga sa juga. Naravno da su bili i predstavnici iz Federacije BiH i Republike srpske.
Dubrovačko neretvanska županija je bila brojčano dobro zastupljena iz Ploča, Metkovića i Dubrovnika, a treba napomenuti da je na skup došla i dožupanica mr.sc. Marija Vučković sa županijskom ekipom. Bilo je dosta značajnih predavača i zanimljivih predavanja, a bome i škakljivih pitanja. Plan upravljanja riječnim slivom Neretve i Trebišnjice izuzetno je značajan , a cilj mu je da poboljša upravljanje prekograničnim vodnim resursima što će stvoriti osnovu za efikasnu preraspodjelu vode između različitih korisnika, a poboljšat će i status ekosustava od koga ovisi održivi ekonomski razvoj cijele regije. Ipak je najinteresantniji bio sami kraj skupa, kada se povela riječ o efektima Gornjih horizonata. Imala sam sreću upoznati i gospodina Blagotu Markovića, izvršnog direktora iz Direkcije za upravljanje sistemom ZP «Hidroelektrane na Trebišnjici»a.d. iz Trebinja kojemu sam najavila dolazak u Trebinje kako bih se konačno suočila sa tim tajanstvenim projektom. Srdačno je prihvatio moj izazov, pa ćemo vidjeti što će biti!
