HAŠKO TUŽITELJSTVO I DETERMINIRANI KAOS
“Rasizam je grubi materijalizam, koji je primio mistički karakter.”- Nikolaj Berdjajev
Determinirani kaos je pojam koji označava političku manipulaciju u međunarodnim odnosima. To je socijalni inženjering koji predstavlja realnu teoriju zavjere, odnosno teoriju interesa.
Kontrolu takvog nereda unutar određenih okvira nije moguće provoditi bez nadzora nad sredstvima javnog priopćavanja. Nadzor nad medijima je nadzor nad javnim pamćenjem. Determinirani kaos se provodi selekcijom informacija, logikom dvostrukih mjerila i dominacijom kontroliranih informacija, upravljanjem krizom, proizvodnjom kaosa.
Haško tužiteljstvo namjerno zaboravlja da su upravo predstavnci međunarodne zajednice zagovarali podjelu BIH. Lord Owen u knjizi Balkanska odiseja piše da je njegova druga opcija bila prekrajanje granica BIH. On je tražio od RH koridor za bosanske Srbe sjeverno od Save kroz hrvatski teritorij. “Međunarodni predstavnici vršili su pritisak na RH da se odrekne dijela svoga teritorija u dubrovačnom primorju da bi se zadovoljili apetiti R. Karadžića i A. Izetbegovića za izlazom na more.”. Odgovornost međunarodne zajednice za jugokomunističku agresiju na RH i BIH je velika.
SAD su Miloševiću dale zeleno svjetlo da bude li potrebno oružjem brani Jugoslaviju. O tome piše i Greenberg Robert u Večernji listu (09.11.2002.) Svjetski političari su priznali da je usvajanje Rezolucije 713 VS UN o embargu na uvoz oružja u Jugoslaviji bila ne samo podrška Miloševiću nego oduzimanje žrtvi prava na obranu.
Haški sud provodi strategiju determinatora kaosa da su svi jednako krivi, žrtva i agresor. Determinatori kaosa dvostrukim mjerilima provode diktaturu relativizma. Bivša tužiteljica haškog suda Carla del Ponte izjavila je da će se povijest jugoistočne Europe nakon 2010. godine pisati prema presudama Haškog suda. Povjesničari će udžbenike povijesti pisati prema činjenicama koje Haški sud utvrdi istinitim.
Determinatori kaosa žele da Haško tužiteljstvo bude u funkciji kolektivne kontrole pamćenja o zbivanjima na području bivše Jugoslavije. ICTY je postao jedan od najdjelotvornijih instrumenata “nametanja mira” u oblikovanju Zapadnog Balkana. Raspad Jugoslavije tumači se kao kaotični rat u balkanskoj krčmi. Takvo razmišljanje potječe od naturalističkog determinizma koja prevladava u svim rasnim teorijama. Determinatori kaosa fragmentiraju i iskrivljuju činjenice indoktrinirajći kroz medije javnost u lažnu sliku stvarnosti.
Sotonizacija protivnika jedno je od temeljnih načela medijskog rata. Europski mit o multikulturalnosti pao u Vukovaru i Srebrenici. Florence Hartmann u knjizi “Mir i kazna” svjedoči o postojanju “tajnih ratova” velikih sila, međunarodne zajednice i Haškog tužiteljstva. Njihove nagodbe, kompromisi i sukobi “kroje” međunarodnu pravdu i sudbinu malih naroda. Divide et impera – podijeli pa vladaj!
Silvana Dragun
