Ministre Jovanoviću,
Nakon što ste se javno pohvalili kako nikada niste imali ocjenu manju od odličan, zašto niste rekli da imate napast najviše govoriti o onome o čemu nemate pojma ili još i gore – imate iskrivljene pojmove, a što se ne može ocijeniti nikakvom pozitivnom ocjenom. Zašto? Ne samo zato što ne znate ništa o onome za što se zauzimate, nego tim jače napadate onaj sadržaj kojega niti poznajete niti se u nj razumijete, ali ga zato iz dubine duše prezirete i mrzite. Ne znam jeste  li obiteljski čovjek ali znam kako bih postupio da je moj otac, poput vas, sklon nastupima, u javnosti, naročito  kada se radi o vjeri, posebno katoličkoj, i onim što je neraskidivo vezano s njom – s katehezom djece i odraslih. Odrekao bi se oca dok se on ne odreče svog antikatoličkog i, zašto ne, hrvatskog antialfabetizma.

    Ne želeći vrijeđati mrtve pa ni onda kada zaslužuju sav prijezir, neodoljivo ste me podsjećali na jednog Austrijanca kada je preuzeo komandu u Reichstagu. Ne ponovilo se nikada više! Kada  čovjek nije imao prilike ili nije htio, ili kućna marksističko-lenjinistička diktatura nije dopuštala, upoznati vrednote na kojima je sazdan kulturni svijet, posebno europski, pruža mu se šansa s time se upoznati i to na objektivni  način – od početka pa dalje. Imao čovjek  ma ne znam koliko doktorata ne će se sramiti sjesti u klupe predškolske djece ako želi naučiti npr.  japanski jezik, ili jezik izumrlih civilizacija, koje uopće ne poznaje.

    Kad bih ja i svi koji ne žele biti vođeni na uzici gospodskih Kastora, pokušao ovdje obraditi sve vaše gafove u nepunih pola godine, ispala bi dosta  debela knjiga: Mogla bi se mirno nazvati: ‘Pohvala ljudskoj gluposti II’. Kao većini tzv. demokratskih diktatora smeta vam vjera, odnosno oni naivci, koji, iako u ogromnom postotku katolici, dadoše glas vama i crvenoj partiji, koja može mijenjati imena (vuk dlaku), ali svoju narav (ćud) nikada. Dali su vam svoj glas, na temelju vaših obećanja, a sada prvi vaši potezi su pljucanje, da ne reknem malo žešće, i po obećanjima i po onima koji su tim obećanjima vjerovali.

    Uz vaše fakultete kojima ide čestitka, ne mogu vas siliti da studirate ozbiljno bogosloviju, za koju, kao profesor pastoralnog bogoslovlja, mogu ustvrditi, ne biste položili sve s  5, 00 – što ne znači da ne biste bili izvrstan student, došao je čas da počnete upoznavanje s katoličkom vjerom ab ovo. Za sve one koji će čitati moje mučno razmišljanje, a koji su verzirani  u upoznavanju katoličke vjere, barem na razini osnovne škole, bit će dosadno ovo čitati, no za osobe vašeg poznavanja kršćanstva to će biti čin dubokog kajanja, jer  ne znaju temelje hrvatske i ne samo hrvatske civilizacije i bez ispunjavanja osnovnih zasada kršćanstva nema opstanka ni Hrvatskoj, ni Europi, ni čitavom svijetu.
    U knjizi nad knjigama – Bibliji idemo na srž vjerskih principa. Sadržani su u Dekalogu – deset Božjih zapovijedi. Ne trebam pretpostavljati da ih ne znate, a još manje da se njih držite, kada vas opije nektar vlasti. Prema dosadašnjem slušanju vaših filipika ne biste smjeli voziti sam automobil, koliko ste vlašću opijeni! Ta je opijenost najgora od svih. U 20 poglavlju knjige Izlaska od 1-17 retka, donesen je čitavi tekst Dekaloga. Identični tekst donosi zadnja knjiga biblijskog petoknjižja – Ponovljeni zakon, u 5. poglavlju, od 6-21 retka. U originalu nema brojeva od 1. – 10.  S prve tri zapovijedi ne želim vas uznemirivati.

Počnimo s:
4. Poštuj oca i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve Bog tvoj.
    To, ministre uči Crkva, posebno preko svojih kateheza. Budući da vi u prvoj fazi svoje veoma odgovorne službe želite reducirati ionako reducirani vjeronauk, a u drugoj fazi zna se što slijedi – njegova likvidacija, jer Crkva uči nešto protiv čega se treba boriti. Znači ne poštuj oca i majku, zabaci ih, uništi ih, pogotovo kada dođu u godine kada ne mogu proizvoditi. Zna se dobro što su komunistički vrhunski ideolozi učili što činiti o čovjeku koji ne proizvodi…Malo prelistajte svoju literaturu pa ćete znati.
    5. Ne ubij! –
Budući da Crkva zaglupljuje mase, onda je obrnuto istina – Ubij svakoga tko ti smeta, posebno najnevinije, još nerođene. Ubij i sve  klasne neprijatelje, tako da se broj onih likvidiranih u ime bogova Marksa, Engelsa, Lenjina, Staljina, i neizostavno Tita, Pol Pota…a doseže više od 120 milijuna, poveća za još  koji milijun!
    6. Ne učini preljuba!
Budući da Crkva laže, onda živi od preljuba i ostalih, ne samo seksualnih, perverzija!
    7. Ne ukradi!
Crkva uči protiv čovjeka – zato kradi, kradi, samo kradi. Onako kako se je radilo, radi i radit će se na ovim podnebljima dok nas budu vodili oni, koji u ime naroda, saderaše narod.
    8. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
U ovoj ‘laži’, jer Crkva laže, potpuno vas razumijem, pogotovo političare i to one na vlasti. Znam da nemate vremena, ali dajte nekome od prijatelja sve ono što ste u svom političkom životu govorili i govorite sada. Objavite to. Ako imate djecu hoćete li imati obraza reći im da slijede  stope svog oca!
    9. – 10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!
    Naravni čovjek, obični čovjek koji nije prodao dušu i srce za najmesnatiji dio tijela, gledajući što radite, a što ste obećavali, treba se samo prisjetiti vašeg veoma ‘civiliziranog nastupa’ kada ste pozvali pojedine odgovorne u HNS (ne hrvatska narodna, nego najgora, odnosno nikakva  stranka, kako mi jučer protumači skraćenicu jedan pošteni pripadnik te stranke) – Hrvatskom nogometnom savezu, na ‘pretjerano bontonski gest’ – stati pred ogledalo i pljunuti u onoga u ogledalu. Zamislite kada bi svaki član ljudskog roda imao tu čast da može gledati vas pred ogledalom pa da postupe, prema vašem ponuđenom receptu, kako doista zaslužujete. Vjerujem da bi bilo premalo dana i  noći, da bi se omogućilo svim odvažnim kandidatima, izvršiti na vama, od vas savjetovanu, gestu. Ne vjerujete? Raspišite sada, nakon jedva pola  godine otkako sišete nektar vlasti, bez taktike koju ste upotrebljavali i obećavali prije izbora, i vidjet ćemo  biste li dobili dovoljno glasova za šefa kućnog savjeta?!

   Ne znam je li vam poznata ona da svaka vlast kvari, apsolutna apsolutno, no nema veće napasti u ljudskom biću od želje za vlašću. Dobro se sjećam kako je Carol Wojtyla godinu dana prije nego će biti izabran da bude Ivan Pavao II. reagirao u jednom kozmopolitskom društvu svojih poznanika i prijatelja, kada je došao red na mene da im objasnim kako nikakvu vlast ne volim, a poštujem onoliko koliko ona mene i da sve to vrijedi za bilo koju vlast, posebno za crkvenu. Okrenuo sam se živahnom, mlađahnom, velikom prijatelju Hrvata iz Bijele Hrvatske i kroz osmjeh rekao: ‘Uzoriti, svaka napast s godinama pada, ide dolje. Ne vrijedi to samo za seksualne požude. Samo ima jedna napast ženskog roda koja je antiproporcionalna ljudskim energijama, jer dok sve ide što s godinama, a što s bolešću prema dolje, njezino veličanstvo napast koja se zove  VLAST, nikada ne umire i ne ide dolje. Dapače što si više nemoćan to više te vuče vlast da budeš svemoćan!’ Reakcija svih nazočnih, posebno budućeg pape, bila je  urnebesna.

    I ništa, ministre Jovanoviću, nije toliko zla donijelo čovječanstvu koliko vlast bilo crvena, ona najviše u ljudskoj povijesti, bilo crna, pogotovo  kada je u ime Boga  onemogućila čovjeku da bude čovjek.
    Dopustit ćete mi nekoliko aluzija na kolege i kolegice vam iz nektara sadašnje hrvatske vlasti. Ne mislim samo na visoko pozicionirane političare. Gadi mi se, dok čitavi svijet, uživa u majstorijama nogometne vještine ja moram slušati, iz raznih izvora, kako pripadnici mog naroda, obučeni u kvadratne crvene ukrase, a koju slijepa većina koja slijedi  zatucane novinarske patke, naziva kockasta ili kockasti (vjerojatno svatko pismen znade da je kocka trodimenzionalno tijelo), misle da slave Hrvatsku kada s pripitim glavama zvižde dok se sviraju himne (ja ne bih zviždao ni našim najgorim agresorima), bacaju bengalke, a iznad svega su najvažnija vijest dana dvije štrace (prljave zahodske krpe), koje se služe tzv. ‘slobodom’, nudeći svoje izrasline, a spremne su ići dalje. Vjerojatno pokazati dobro iskorištene labirinte.

    Što mislite koji bi ministar trebao poći u dio te bagre? Sada ćemo u zemlji materijalnih i duhovnih recesija mjesec dana imati udarnu vijest tih dviju izroda ženskog roda, jer izvještajima o njima se rješavaju svi neriješeni i ugroženi problemi hrvatskog društva. Više od mjesec dana su nas političari i njihovi trabanti, posebno na novinarska pera nobelovske orijentacije, kojima nije mogao pomoći ni Soroš ni nekadašnji premijer obilnim injekcijama, pa su morali odreći se Ferala, jer čemu feral kada nema goriva, a sada su doveli novinu koja je nikla u pojati 1943. na Mosoru, na broj kojega se stide objaviti. Kako je ponosno, ne tako davno, na istaknutom  mjestu stavljala broj  tiskanih primjeraka? Sada joj je preostalo jedino da na svom portalu donosi umjetničke fotografije svojih šestokrakaša (šestorica najistaknutijih kojima je zajednički nazivnik mržnja prema zemlji Hrvatskoj, koja ih prebogato obasiplje i prijezir prema vjeri koju ne znaju). Oni mogu pisati laži, klevete, bljuvotine, a onda po principu Berije i Staljina nikada ne dopustiti da napadnuta osoba može decentno odgovoriti. Poručite g. Fredu Matiću da bi mu bilo bolje da prije popisa hrvatskih branitelja donese popis desetaka i desetaka uživatelja mirovina iz II. svjetskog rata, kao i popis četničko-crnogorskih hordi, čiji predstavnici i te kako dobro žive te ponavljaju s uglednim dr Miloradom Pupovcem, kako je Vukovar i srpski i hrvatski, ali nije se sjetio da je to hrvatski grad. Donesite mi, molim vas,  deset rečenica koje je dr Pupovac rekao u prilog domovinskog rata, posebno Oluje. Razumijem ga, jer nema kada i braniti veliku čast i ponos srpskog vođe, čovjeka Hipokratove zakletve, Vojislava Stanimirovića.

    Mislim da bi ministru Matiću bilo bolje da je, umjesto gubljenja  vremena 9. 6. 2012. u atomski  zaštićenom Splitu, uzeo u ruke engleski rječnik, osim ako nije došao na mjesto sramote, ne zbog onih koji su paradirali, nego onih koji su tobože jedini shvatili važnost događaja ‘slobode’, u kojemu je samo 900 uniformiranih, iznad zubi naoružanih policajaca, branilo dvostruko manji broj us(is)hitrenih, nego da oda počast jedinicama sastavljenim od gay populacije, koja je učestvovala u Domovinskom ratu.  Bilo bi mi drago da ih navede imenom i brojem.

    Jučer nas je bilo desetak na kavi na splitskoj pjaci. Različitih (ne)vjerskih  uvjerenja, sličnih godina, ljudi bez dlake, ne samo na jeziku. Svima nam se dogodio isti peh u subotu 9. lipnja. Svi stanujemo u gabaritima izvedene parade jada. Kako smo, skoro prema dogovoru išli iza objeda malo prošetati, želeći oko 14:45 h poći ‘ubit oko’ svi smo doživjeli istu sudbinu: ‘Ne može!’ Jednog simpatičnog policajca sam zamolio da me pusti katedrali, jer  imam funkcije. Odgovorio mi je: ‘A gdje je katedrala?‘ Sve mi je bilo jasno

    Ono što nije bilo omogućeno nama, uz ovacije je dopušteno ministrici vanjskih poslova dr Vesni Pusić. Nisam mogao vjerovati da će obični čovjek u mome društvu reagirati onako kako su reagirali svi. Posebno je žestok bio pristaša Vesnine stranke kada je vikao: ‘Da je moja žena bila silovana kao one koje su se njoj obratile, a ona onako odgovorila, nikada više nikome ne bi odgovorila!’ ‘Ivane, nemojte tako, jer mržnja izjeda mrzitelja! ‘Ja mrzim njezinu zloću i pokvarenost kakve nema premca na ovim prostorima, a ono što je odgovorila onima čije žrtve su utkane u stvaranje slobodne Hrvatske, pogotovo koje su izgubile očeve, muževe, djecu, a bez kojih bismo bili novovjeko roblje, to ni Hitler ne bi odgovorio židovskom vrhovnom rabinu. Molim Vas neka napiše što je dobra učinila Hrvatskoj otkada grije svoju stražnjicu u vlasti i masti! Jedino što možemo pamtiti od nje i njezina dupleksa tzv. drugog hrvatskog predsjednika Mesića jest proturanje u svijet, za dobru lovu, ogavnu laž, da je hrvatska bila agresor u Bosni. Jeste li je vidjeli kako ne želi osuditi Nikolića?!’ Kakvih je još bilo riječi i aluzija na prvu damu hrvatske politike ne usuđujem se iznositi. Samo djelomično iznosim kako je jedan reagirao na njezin odgovor mučenicama velikosrpske animalne, neutažive žudnje. ‘Silovanu može razumjeti samo silovana, donekle i ona koja se boji da bi mogla biti silovana. No nikako ne može razumjeti ona osoba koju ni u teoriji nitko ne bi silovao!’ Sve je to izrečeno u ‘vrhbosanskom prijevodu’.
Želeći prekinuti mučnu atmosferu, skoro na silu sam prekinuo takav razgovor.

    ‘Mogu li vas zamoliti da pokušamo govoriti malo o lijepim stvarima. Sjećate se npr. veličanstvenog inauguralnog govora predsjednika dra Ive Josipovića, kao i njegova govora kojeg je održao pred papom?’ Ivo se nije dao smesti: ‘Vi kao svećenik i prof. teologije morate govoriti dobro, ali zašto nije zinuo niti riječi na ovu eskapadu najcrnjeg nacizma i komunizma personae gratae za sva vremena? Ja se ne mogu smiriti kada se vratim na taj njezin gest. I zato dok ne čujem izjavu predsjednika Josipovića, koji o svemu daje mišljenje, ne će me uvjeriti njegovi lijepi govori! Do sada smo stalno slušali osude dvaju zala 20 st, a nikada nije izričitim riječima osudio najkrvaviju od svih diktatura – komunizam. Zašto?’ ‘Misliš li da se na nj mogu odnositi one Kristove kada govori o farizejima – ‘Čuvajte ih se, jer govore, a ne čine?'(Mt 23,3).’ U ovom slučaju da!’
Govorničkom vještinom sam uspio prebaciti razgovor, nakon jedne aluzije na ministra zdravstva kojemu zahvaljujem što kao ministar, nakon položene  Hipokratove zakletve da će poštivati ljudski život od začeća do smrti’, svečano izjavi da neki tvrde kako život počinje začećem, drugi micanjem djeteta u  utrobi, a neki kažu da čovjek postaje čovjekom rađanjem!‘ I sve to na početku 21. st. iz usta prof. dr. sc. medicinskih znanosti u narodu odnjihanom na filozofiji života od spajanja muških i ženskih spolnih stanica. Mogu li ne uskliknuti s Ciceronom: ‘Quousque tandem, abutere, Catilina, patientia nostra!“’ – Dokle ćeš, Katilino, napokon izrabljivati našu strpljivost!’

    Lijepo bih vas zamolio, kao i sve do kojih će doći ovo malo podulje pismo, da ne zovete u pomoć: ni Crkvu, ni biskupe, ni laike, ni svećenike, ni tzv. ultra desničare i sl. Napisao sam ga ja. I ja snosim svu odgovornost. Nemam razloga ne navesti bitno iz mog života. Zovem se JOSIP ČORIĆ

Rođen sam u malom hrvatskom selu Žeževica, 10 dana prije stvaranja NDH, 31.3.1941.  u presiromašnoj obitelji s petero muške djece. Otac prepošteni radnik, veoma plašljiv. Tek nakon njegove smrti sam doznao uzroke njegova straha. Majka neustrašiva, oboje praktični katolici. Nakon završetka osnovne škole u Šestanovcu 1955. nastavio sam srednjoškolsko obrazovanje u Splitu do zatvaranja sjemeništa od strane tzv. ‘komunističkih’ osloboditelja. Maturirao sam (oslobođen mature, ali nisam imao sve čiste petice). Nakon treće godine teologije pokupili su me u vojsku i to u Kičevo gdje sam ostao 21 mjesec. Pozitivna strana vojske je bila u tome što je to jedino razdoblje mog života u tzv. socijalizmu s ljudskim likom, da sam imao socijalno i zdravstveno osiguranje, koje nisam imao od 1941. – 1991. Kako bih se mogao liječiti morao sam ‘mijenjati spol’. Zahvaljujem dobrim medicinskim sestrama koje su mi davale svoje zdravstvene knjižice da se mogu pregledati. U godini pada Aleksandra Rankovića, Marka postao sam svećenik. Na prvoj službi sam bio upravitelj  župe Medovdolac Dobrinče do 1969. Tada me je poslao moj nadbiskup Franić u Makarsku sa zadatkom da osnujem novu župe. Piše u dekretu: ‘kuće nemaš, crkve nemaš, novca ne traži, stvori živu crkvu, a nastoj izgraditi kuću i crkvu…Šaljem ti puno  blagoslova!’

    Želeći upoznati stvarnost iz prve ruke uhvatilo me je nešto teška oko srca. Nakon par dana posjetio sam Makarsku i napisao nadbiskupu: ‘Šaljete me bez ičega, jedino mi šaljete puno blagoslova. Uzmite i  to!’ Uvrijedio se je do kože i to mi predbacio kada sam bio u Rimu na poslijediplomskom. Nisam mu ostao dužan. Nakon godinu dana sam uspio, malo po ‘berekinski’ 1971. g.  doći do privatne kuće, koju sam pretvorio u  ‘župnu’ crkvu i koja je vršila tu funkciju do stvaranja hrvatske države. U Makarskoj sam ostao 8 godina, doživio štošta, najviše radosti, unatoč sramotnog krivičnog progona u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971.-1972.  Crvena Makarska se je morala crveniti od stida. Sudac okružnog suda je bio Srbin, Ratimir Sikimić, što je bila velika prednost. Kao pošteni čovjek nije me osudio, ali su mi prebrižni drugovi  oduzeli putovnicu i držali je do 1977. Čim sam je dobio poslao me je nadbiskup u Rim na poslijediplomski iz pastoralne teologije s osobitim naglaskom na rad s mladima i obiteljima. Doktorirao sam 1983, a da bih mogao uredno studirati umjesto 2-3-mjeseca zasluženog ljetnog odmora  išao sam po bijelom svijetu ne stideći se nikakvog časnog rada sve do pranja mrtvih u USA. Nisam izbjegavao susrete s našim ljudima, posebno Hrvatima u svim državama slobodnog svijeta. Nisam nasjedao na samoizjave mnogih, jer mi je bilo jasno da najglasniji Hrvati, često nisu najispravniji. Vratio sam se u domovinu 1984. da bih bio imenovan župnikom Kaštel Starog sve do konca 1991. Tada sam imenovan sužupnikom u najstarijoj katedrali svijeta, kao građevini – sv. Duji.

    Nisam bio persona grata nikada onima koji su mislili da su bogovi. Nije mi žao što mi je tek 12 godina nakon doktoriranja, stidljivo ponuđeno mjesto višeg asistenta na teologiji u Splitu, pomažući u katedrali. Koristio sam odredbe i pravila teološkog fakulteta pa sam, nakon 9 godina stekao zvanje izvanrednog profesora. Ušavši u 66 g..umirovljen sam, bez mirovine. Još 5 godina sam plaćao potrebne pristojbe  tako da sam od 1.4.2010. ostvario pravo na starosnu mirovinu  u 69. g. života. Njen je iznos 1224, 98 kn (tisućudvijestotinedvadedsetčetiri 98/100 kuna, ne švicarskih franaka ili britanskih funti ili američkih dolara). I zadovoljan sam, a kako biste vi reagirali da stalno morate čitati, slušati, gledati o silnom novcu Crkve, o našim primanjima i sl ? Mislili su neki da mogu lagati i bljuvati kako hoće i koliko hoće. Neka im Slobodna Dalmacija javi kako je prošao njezin  – reklo bi se kod nas – ‘pivčić,‘ koji je nizom članaka pljucao, lagao, klevetao ne samo crkvu, nego i poštene ljude u Crkvi i iz Crkve. Jedino je divinizirao jedinog sadašnjeg saborskog zastupnika mojega zanimanja. Kada me je nekoliko puta oblatio pokušao sam odgovoriti u SD, ali uzalud. Podigao sam optužbu. Pitajte ‘besmrtnog novinara’ s čak srednjoškolskom spremom, ali s dva upisana fakulteta,  kako je prošao. Nakon 4 godine procesuiranja ne javlja se više svojim lažima Saša Jadrijević Tomas. Izgubio je proces on i njegova hraniteljica SD.

    Mislim da sam vam dosta toga napisao s nadom da ćete učiniti sve kako  bismo bili slični u: mržnji prema svakom zlu, pogotovo kada se gazi mali i nezaštićeni čovjek. Biti zahvalni za našu časnu prošlost, živeći moralno našu sadašnjost i otvarajući bolje perspektive onima koji dolaze iza nas. U pojedinim trenucima bih imao pravo ljudski mrziti one, koji sišu Hrvatsku, ili crkvu a bili bi sretni da nema ni jedne ni druge. U takvim trenucima me koči i ispravlja moj ‘šef’ Nazarenac kojemu nitko u ljudskoj povijesti nije ravan – Isus, kada u maestralnom govoru na goru dovikuje: ‘Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone’ (Mt 5,44).

    U tom duhu Vama, vašoj obitelji, svima dodirnutima u ovom opširnom pismu, svim ljudima dobre volje, bez obzira na dob, spol, narodnost, vjeru, krvnu grupu, ono što želim sebi to želim svima njima, a posebno vama da se oslobodite nektara vlasti i vlastite nepogrešivosti, jer svi smo mi ipak grešna ljudska bića. Svima ću biti zahvalan na primjedbama kada misle da nešto nije kako sam ja napisao. Hvala

Split, 15. lipnja 2012.
Prof. dr.sc don JOSIP ČORIĆ

Narodni trg 7 – 21 000  SPLIT – t/f (021)347-324; SMS 091/592-1792;

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save