S. Letica: Izgon „svete” Mirele iz činovničkog raja    “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.”   (Mt 7, 1–2)

“Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Mt 7, 3–5)

“Reciklirat ćemo te, baciti u peć i spaliti!’ Da, doslovce takvu poruku dobila sam u pismu čim sam najavila da krećem u radikalnu promjenu gospodarenja otpadom.” To su prve ispovjedne rečenice koje je novinaru Jutranjeg lista Sergeju Trajkoviću kazala u međuvremenu politički i medijski reciklirana, bačena u peć Kukuriku koalicije i spaljena ministrica tihoga glasa, čvrstih eko-nazora i pomalo čudnog, darkerskog izgleda.

„Slučaj spaljivanja ministrice Holy” (nazovimo ga tako), koliko god to čudno izgledalo, ima mnogo zajedničkog sa filozofskom i moralnom porukom poznatog, s jedanaeset Oskara nagrađenog filma „Spašavanje vojnika Ryana”. Ako vam je kojim slučajem promako film (nedavno je prikazan na HTV-u), ukratko ću opisati njegov sadržaj. Film priča o ljudskoj dimenziji američkog i savezničkog desanta na Normandiju u kojem je izginulo tisuće i tisuće Amerikanaca. U tom

ratnom metežu mala postrojba narednika Millera (glumi ga Tom Hanks) dobiva naoko – ratnički i ćudoredno – apsurdan zadatak: da pod svaku cijenu, negdje u bespućima nepreglednog ratišta, pronađe, spasi i vrati ocu i majci jedinog preživjelog sina obitelji Ryan, običnog vojnika, pripadnika padobranske satnije Jamesa Ryana (glumi ga Matt Damon). Sam Miller i preostalih sedam članova njegove desetine gube živote u borbi s Nijemcima, ali ostvaruju cilj: vojnik Rayan se vraća kući.

Iako bi neki zloradi filmski kritičar mogao zaključiti kako je film gola ratna propaganda, njegova poetična interpetacija mogla bi biti ova: na političkoj, domoljubnoj i ljudskoj razini Drugi svjetski rat za Amerikance nije bio puka igra strašnih brojeva, već rat za ključne američke nacionalne vrijednosti: vrijednost i neponovljivost svakog pojedinca kao božjega stvora i obrana ključnih vrijednosti: obitelji, slobode, vjere u budućnost i domovinu.

Vraćajući se na našu priču o „Spaljivanju ministrice Holy”, mogli bismo zaključiti ono što ovog časa govori i piše (a ne misli!) većina političara i novinara: da njena smjena znači primjenu kukuriku nulte snošljivosti spram nepotizmu i sitnoj (pilećoj i kokošjoj) korupciji u Kukuriku koaliciji.

Ipak, nešto ozbiljnija analiza lako otkriva kako je ministrica Holy – prije ili kasnije – jednostavno bila osuđena na političku lomaču jer su je za nju punih pet mjeseci pripremali brojni lobiji i interesne skupine: „prvi potpredsjednik VRH-a” koji je u njoj vidio glavnu smetnju za ostvarenje njegovih faraonskih vizija o hidrocentralama i elektranama na rijekama i potocima, moru i planinama; „smećarski lobi” i „smećarska mafija”, „golf lobi” i „golf mafija”, „građevinski lobi” i „građevinska mafija”.

Dakle: Tko je zapravo, kako i zašto politički reciklirao, bacio u Kukuriku peć i spalio ministricu dr. Mirelu Holy?

Spaljivanje političkih vještica

Tijekom istraživačkog rada u pripremi rukopisa naše zajedničke knjige „Druga medicina: traganje za tajnim putom do zdravlja” (Jesenski & Turk, 2010.) moja voljena žena i prva autorica te knjige Gordana, otkrila je – u čuvenoj knjizi Vladimira Bayera o progonu vještica u Hrvatskoj i Europi „Ugovor s đavlom” – zastrašujući podatak: u višestoljetnoj povijesti hrvatskoga progona vještica sve su te nesretne „coprnice” (koje su diljem Lijepe naše nazivali različito: vilenice, zlice, more, babe vračare, višćice, štringe, trovateljice, vištice, goropadnice, sovoljuge, tvarnice itd.), nakon zvjerskih tortura, muškoj sudskoj poroti na kraju priznavale, suvremenim riječnikom kazano, „udruženi zločinački pothvar” spolnog općenja s Đavlom, Sotonom, Nečastivim! Nako toga su ih osuđivali na smrt i spaljivali!

Postoji samo jedna jedina fascinantna iznimka: vještica Margareta Bedran koju su zagrebački suci – na sudu koji je bio u blizini današnjih Banskih dvora, što nije nevažno za našu priču – u dva navrata 1698. podvrgli strašnoj torturi (u sudskom zapisniku napisano je na latinskom: horribili torturae subjecta), a ona ipak nije ništa priznala! Do zla boga bijesni suci koji su bili svjesni da je na kraju moraju osuditi na smrt, kako ne bi na sebe navuki po život opasni gnijev crkve i države svoga doba, kao njeno „priznanje” naveli su riječi s kraja druge torture: „Prokleta mati ka me je rodila”.

Dovođenje jedne vještice pred sud

Ovu sam litografiju pažljivo birao jer ima itekako veze sa „Slučajem spaljivanja vještice Mirele”. Naime, u kaznenoj prijavi koju je „spaljena” ministrica-vještica podnijela DORH-u ukazuje na činjenicu da je plamen koji su proces prenošenja plamena za paljenje njene lomače na HTV-u (prvu je vijest objavio voditelj Dnevnika 3 Siniša Kovačić) bile uključene čak dvije žene: Ankica Mamić, privatna PR savjetnica Radimira Čačića (koja ga savjetuje oko PR-a povezanog sa smrtonosnom prometnom nesrećom u Mađarskoj) i Aleksandra Kolarić, bivša glasnogovornica vlade Ivice Račana.

Bivšu kraljicu „smeća” Zoki je odložio na smetlište političke povijesti

Da se povijest ponavlja kao farsa pokazuje slučaj osude na političku smrt i progon iz činovničkog raja – Banskih dvora na Markovu trgu – jedne suvremene hrvatske i češke „vještice”: bivše ministrice-zaštitnice okoliša i prirode Mirele Holy. A da se doista radi o činovničkom raju, nemojte uopće sumnjati: prvi potpredsjednik VRH-a, njegov „drugi” predsjednik i brojni ministri i ministrice koji ondje stoluju ili povremeno navraćaju imaju na usluzi 24 sata na dan luksuzne limuzine, vozače, zrakoplove, zrakomlate, anđele čuvare, tajnice, služinčad, enormno visoke plaće i druga beriva.

Zbog jednog djetinjastog, naivnog, ali i ljudski sasvim razumljvog e-pisma koje je preko bespuća virtualne zbilje poslala predsjedniku Uprave Hrvatskih željeznica Reneu Valčiću (koji je na položaj postavljen kao podobnik nove vlasti, što također nije nevažno za ovu priču), skrušeno ga i pristojno moleći za milostiv odnos prema jednoj od poslovnih tajnica u toj tvrtki, „sveta” Mirela Holy (riječ „holy” na češkom i engleskom označava svetost ili svatoga) zauvjek je protjerana iz činovničkog raja kojem je formalni gazda Zoran Milanović.

U tom je e-pismu novoga velmožu HŽ-a molila da od stranačkih čistki njene Kukuriku koalicije spasi Heidu Maziju, suprugu Gorana Mazije, njenoga prijatelja, člana Savjeta za zaštitu okoliša SDPH. Kako je davno ranije bila zagrizla jabuku spoznaje u činovničkom raju, pa je dobro znala da „njena” nova vlast provodi masovne kadrovske čistke – od čistačica i portira do tajnica i njihovih šefova – Valčiću je napisala kako je „Heidi stekla dojam da je u nemilosti jer je imenovana dok je vladao HDZ”. Zato je smjerno je zamolila šefa HŽ-a: “Obraćam Vam se jer je Heidi stekla dojam da ju se pogrešno veže uz Rogožarovo političko imenovanje te se boji da ćete zbog toga s njom raskinuti ugovor o radu. Molim Vas da razmotrite mogućnost zadržavanja gospođe Heidi u HŽ-u na nekom drugom radnom mjestu.”

Nakon što su mediji objavili sadržaj Mirelina pisamca i nakon što su se na nju obrušili brojni poznati moralni poduzetnici tipa Davora Butkovića – Bulenca i Dragutina Lesara „Lesija” – izloživši je neviđenoj medijskoj hajki, torturi i linču, nesretna je „vještica” javno priznala krivicu i sama sebe presudila izgonom iz činovničkog.

U pismu koje je uputila „Zokiju” bivša zaštitnica okoliša i prirode priznala je krivnju i predložila kaznu: „Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću, podnosim Vam ostavku na funkciju ministrice zaštite okoliša i prirode slijedom činjenice da sam svojim nepromišljenim e-mailom gospodinu Reneu Valčiću, predsjedniku Uprave HŽ Holdinga, nanijela političku štetu Vladi Republike Hrvatske.” Samo što nije napisala: općila sam sa Zlim, Sotonom, Gospodarom tame, Belzebubom, Nečastivim, Mefistom ili Luciferom.

Odlazak iz „činovničkog raja” bila je priča s naslovnice većine medija

Predsjednik VRH-a, „hrabro” i „principijalno”, kao što samo on zna, bez oklijevanja je prihvatio ostavku. Međutim, „zlobni” su novinari Večernjeg lista namah otkrili šokantnu vijest koja itekako ima veze s Evanđeljem po Mateju s početka ovog osvrta: da je Zoki operaciju prinude ili nagovora na ostavku s bivšom ministricom vodio iz hvarskog renesansnog ljetnikovca svog „starog prijatelja” Emila Tedeschija. Današnja Tedeschijeva vila Floriana, smještena je u uvali Parja. Nalazi se uz prostrano lovište Pelegrin na zapadnoj strani otoka Hvara. Hrvatski ju je bogatun kupio od bivšega supruga Ivane Trump Riccarda Mazzuchellija koji ju je iznajmljivao za 15.000 eura tjedno! Kako bi moj čitatelj dobro shvatio o kakvom se ladalištu radi, spomenut ću tek da Lovište Pelegrin ima 589.000 metara kvadratnih. Novinarke Jutranjeg lista Andreja Bratić i Korana Sutlić prije dvije godine ovako su svojim čitateljima opisale taj raj na zemlji: „Ograđeno je i ulaz nije moguć bez dopuštenja koncesionara.

Životinjsko carstvo Pelegrina čine jeleni, srne, mufloni i druga divljač za koju su uređena hranilišta i pojilišta, te posebna korita za zrnastu hranu, a na raspolaganju imaju mnogo nedirnute prirode kojom slobodno lutaju. Gazda lovišta i lovac Tedeschi s mogo pažnje uređuje uzgajalište koje ove godine čekaju još neka poboljšanja.” Novinarke opisuju i ljetnikovac Floriana u kojem je Milanović proveo Tijelovo: „Ispod lovišta nalazi se plaža s vilom koja službeno nije dio uzgajališno-lovišnog kompleksa. Na tu skrivenu plažu s malim pristaništem za brodove s lovišta nekad znaju sići i srne, srndaći i mufloni, što daje posebnu draž renesansnih ladanja. Vila ima pet spavaćih soba, dnevni salon i blagovaonicu, te trijem s terasom uz plažu i pogledom na pitoresknu uvalu koji je, zapravo, središnji dio života u kući. Na terasi je veliki stol od tikovine sa 24 mjesta, a u prizemlju vile nalaze se i grill room te konoba… Na podovima soba su perzijski tepisi, kojih ima čak i na plaži. Na bočnom dijelu vile nalazi se kula, koja je zapravo vrsta silosa – u njoj se čuva kukuruz za jelene!” (Jutranji list, 3. kolovoza 2010.)

Dobro je znano da je Emil Tedeschi veliki štovatelj lika i djela „druga Tita”, pa nije čudno što je svoje plandovalište uredio po uzoru na svog idola, a dobar dio životinjskog carstva dopremio je s – Brijuna.

Ljut na novinare Večernjaka koji su objavili priču o njegovu planodvanju na Hvaru, Zoran Milamović je istoga dana dao kratku izjavu Jutranjem listu (objavljena je 8. lipnja 2012.): „Bio sam u privatnom posjetu s obitelji i prijateljima i ne žeim se spuštati na takvu razinu rasprave”. Pojasnio je: “Tedeschi je moj prijatelj. Nije donator stranke. Da je, mi sigurno ne bismo bili u prijateljskim odnosima.I ne posluje s državom.”

Po povratku u Zagreb, na konferenciji za tisak i ine medije, staloženo je pojasnio zašto je zapravi „prihvatio” (čitaj: iznudio), ostavku od nespretne i naivne „vještice” koja se lažno predstavljala kao „Holy” (Svetica): „ Žao mi je, ali postavili smo standarde ponašanja. To se ne smije raditi. Vlada je postavila određene standarde ponašanja kojih će se držati. To je ključno pitanje, a sva ostala pitanja su sporedna, rekao je premijer. Interveniralo se za osobu koja je povezana sa strankom, to ne radimo, to ne dopuštamo i, nažalost, cijena je ovakva.”

Čudno je doista što predsjednik VRH-a Zoran Milanović, iz svoje umišljene visine, lako uočio „trun” u očima Mirele Holy, a ne vidi ništa čudnog u „brvnu” koje mu je na Hvaru palo na dušu: dok je besplatno, s obitelji i prijateljima, plandovao u „raju na zemlji” kod svog „prijatelja”. Još je i veći problem što vladine „standarde” moralne i političke odgovornosti ni pod razno ne želi primijeniti na VRH u cjelini i na svoje ministre.

Rezultati šestomjesečne vladavine njega i njegova kabineta doista tjeraju strah u kosti i duše milijuna: zatvorena su brodogradilišta, povećani su porezi (PDV od 23 na 25 posto), nezaposlenost je povećana za više od 50.000, industrijska proizvodnja je pala za 9 posto, bruto domaći proizvod za oko 2 posto, zemljom kruži bauk besparice itd. Rastu samo troškovi života, cijene i osjećaj nezadovoljstva, nesreće i očaj, a silnu žeđ i glad kukuriku vlasti za smjenama i čistkama na HTV-u i u MUP-u morala je zaustaviti EU birokracija.

Kako bi skrenuo pažnju s vlastite i vladine nesposobnosti, Zoki je izabrao idelanu žrtvenu jaricu: onu koja je po svemu različita od sivog, čemernog, ministarskog društva sastavljenog od diplomiranih užara, uredskih junaka, bahatih galamdžija, stranačkih aparačika i poslušnika.

Ona je doista bila „vještica” i strano tijelo u činovničkom raju, muzeju drvenih činovnika i voštanih kukuriku figura Zorana Milanovića. Ta Čehinja bez češkog državljanstva (rođena je u Pragu) čiji je predak Jan Holy prvi preveo Bibliju na češki, pasionirana zaljubljenica u Tibet i Indiju, koju je znatiželja vodila u zemlje u koje je mene vodila životna i profesionalna sudbina (Egipat, Kina, Indija …), pasionirana čitateljica knjiga o egipatskim faronima, bivša vegeterijanka, slušateljica „hibridne” glazbe (voli slušati obožava Davida Bowieja, Kate Bush, Massive Attacka, Coldplaya, Mobyja, Dido, Grace Jones, ali i Brahmsa i Mallera, pa i new age poput Vangelisa i Enija Morriconea), pa – što se manje spominje – šefica kabineta bivšeg ministra dr. Iva Banca, bila je crni labud u kukuriku „kokošincu”. Uz to, „sveta” Mirela je diplomirala etnologiju, završila je primijenjenu umjetnost, doktorirala je, neko se vrijeme bavila modnim dizajnom, a bila je i višegodišnja autorica magazina Jat Set.

Toj i takvoj tankoćutnoj dušici bilo je, zapravo, suđeno da bude izgnana iz činovničkog raja u kojem stoluje bahati trijumvirat Milanović-Čačić-Linić. Dalo se to naslutiti već na jednoj sjednici VRH-a na kojoj je na njeno pristojno postavljeno pitanje o ekonomskoj i ekološkoj opravdanosti projekta izgradnje termocentrale Plomin 3 i hidrocentrale Ombla Zokijev doglavnik ili „prvi podpredsjednik” kojeg javnost od milja naziva „Gazimirom” ovako joj je odbrusio: „ Ministrice Holy, ne zamarajte svoju glavicu ekonomskim temama jer ima tko brinuti o tome.” Nakon toga bilo je jasno da joj kad-tad slijedi izgon iz činovnikčkog kukuriku raja.

Nakon što je Zoran Milanović javno objavio kako je na temelju nekih mističnih „standarda”, teška srca („žao mi je”) politički spalio goropadnicu, štringu, eko-zaštitnicu Mirelu – koja je ionako više puta padala zbog visokih štikli koje je nosila po smetlištima diljem Lijepe naše – odahnuo je pisac e-maila s početka naše priče. Bolje se osjeća i onaj Srbin, šef mafije švercera pet ambalažom iz BiH o kojem piše tjednik Aktual. Bolje se osjećaju potencijalni investitoru koji kane graditi „Čačičeve centrale” na Ombli, Savi, a možda i na slapovima Kreke i na Plitvičkim jezerima.

Na kraju treba podsjetiti kako su negdašnji „standardi” za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje vještica bili zapisani u čuvenom priručniku “Vještičji malj” (Malleus Maleficarum) dominikanskih redovnika Jakoba Sprengera i Heinricha Institorisa. Ta je „biblija” vještičjih progona tiskana prije ravno 525 godina, ljeta gospodnjeg 1487.

S velikim nestrpljenjem očekujem objavu Milanovićevih „standarda”, uz nadu da neće biti tiskani na latinskom, na kojem je tiskana „Vještičja bula” pape Inocenta VIII. “Summis desiderantes affectibus”.

Dr. Slaven Letica
Hrvatski list

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save