Zašto Mazowiecki blati Tuđmana?
REKETIRANJE POKOJNIKA – nekorektno opravdavanje svojih gazda i pokušaj pranja njihove nečiste savjesti
Zašto Mazowiecki blati Tuđmana?
Poljski katolički publicist bio je šokiran kada je Franjo Tuđman izjavio da je katolik! Naš pokojni predsjednik požalio se da bosanski muslimani priželjkuju opstanak Jugoslavije, a Tadeusz Mazowiecki danas to stavlja u drugačiji kontekst.
Solidarnost?
Kako sam iskazani kritičar Franje Tuđmana i njegovih katoličkih propusta, jako me smeta svako neargumentirano optuživanje pokojnog predsjednika RH, koje moje objektivne primjedbe gura u kategoriju neprijateljske propagande. Napose sam osjetljiv na blaćenje nekog stranog diplomate, koji bi morao birati riječi kada govori o nekom pokojnom velikodostojniku prijateljske zemlje. Tadeusz Mazowiecki i Franjo Tuđman imali su sličan politički uspon.
Katolički publicist Mazowiecki bio je u vrijeme najžešćeg staljinizma urednik časopisa “Wroclawski Tygodnik Katolicki”. Nekako sam nepovjerljiv prema svim funkcijama u najtvrđe Staljinovo vrijeme. Dobro, a gdje počinje svaka sumnja da je Mazowiecki djelovao pod kontrolom KGB-a? Pa, nećete vjerovati, sudjelovao je u blaćenju biskupa Czeslawa Kaczmareka, koji je bez dokaza optužen kao američki i vatikanski špijun. Kao da je urednik nekog tjednika poput “Glasa Koncila” optužio nadbiskupa Alojza Stepinca. Mazowiecki je bio istaknuti član Solidarnosti i postao premijer Poljske, a Tuđman je bio hrvatski disident i član HDZ-a, da bi konačno postao predsjednik Hrvatske i umro na toj dužnosti. Danas znamo da je čuvena Solidarnost bila projekt KGB-a, koji vjerojatno nije dostigao svoje skrivene ciljeve zbog slabljenja Sovjetskog saveza i referentnog Varšavskog pakta. U svijetu manje poznati HDZ bio je uglavnom udbaška obmana, koju Tuđman nije mogao kontrolirati, što je najbolje vidljivo po karakteru današnje RH.
Poljski KGB-ovci bili su praktični katolici, koji su mogli otvoreno predstavljati kao poljski patrioti, a hrvatski udbaši služili su Beograd i mrzili sve hrvatsko i katoličko, da bi na kraju baš oni proveli tranzicijsku konverziju SRH/RH i tako izbjegli suđenje za nacionalnu izdaju u vrijeme Jugoslavije. Tuđman je u tom smislu bio bliži Mazowieckom nego Josipu Manoliću i Josipu Perkoviću. Odnose objašnjava činjenica da je Tuđman podredio hrvatskog mučenika Nikolu Štedula šefu republičke udbe Josipu Perkoviću, koji je najvjerojatnije sudjelovao u neuspjelom atentatu na Štedula. Kada je riječ o muslimanima, Tuđman je bio konkretniji. Mazowiecki je zbog genocida u Srebrenici jednostavno podnio ostavku i distanciorao se od svega, a Tuđman je pokrenuo Oluju i deblokirao Bihać i mnoga druga mjesta u kojima se izvršio i/ili pripremao pokolj nad muslimanima. Sam Mazowiecki kaže da ga nakon ostavke Dubravka Ugrešić optužila da je nesretnike ostavio na cjedilu.
Nitko ne spori da je Tuđman bio žestoki partizan, rigidni komunist, pripadnik zloglasne Ozne, a kasnije general JNA i vjerojatno KOS-ovac, ali muslimane nije mrzio. Koliko pamtim neke njegove izjave izrečene uz kavu sa slučajnim odabirom sudionika, rigidni titoist prometnuo se u razvodnjenog starčevićanca – držao je da su bosanski muslimani hrvatskog podrijetla, nacionalno/podrijetlom čišći od katoličkih Hrvata, ako se tako mogu izraziti. Tuđmanu zamjeram što 90-tih nije slijedio svoj instinkt i proveo redizajn nacije u smislu uključivanja bosanskih muslimana, po uzoru na strukturu albanske nacije. U tom bi se slučaju Hrvatska do Drine nametnula sama po sebi, pa bi bilo vidljivo da svaka podjela BiH zapravo rasijeca hrvatski korpus. Tuđman je popustio pred svjetskim moćnicima i ambicijama Srbije, pa se zapleo u ove nakazne avnojske granice, postavljene za generiranje novih ratova na Balkanu. Nije problem podjela BiH, nego činjenica da je provedena prema beogradskim planovima, što je veliki poraz Tuđmanove politike iz 90-tih i veliki poraz Hrvata.
Dezorijentirani Mazowiecki čudio se predizbornim plakatima Franje Tuđman u Hercegovini, ali plakate Slobodana Miloševića u paradržavi Republika Srpska držao je prirodnim. Malo bi Hercegovaca krenulo braniti Hrvatsku da nisu vjerovali da će BiH ili barem Hercegovina ući u sastav hrvatske postkomunističke države. Agresiju Srbije i posrbljene JNA na Hrvatsku i BiH može se gledati kao novi “Sarajevski atentat”, koji je zamalo izazvao novi svjetski rat. Svijet je nagradio Srbe priznavanjem paradržavne Republike Srpske u BiH, a Tuđmana je prisilio na ukidanje Herceg-Bosne, što je njegov najveći politički grijeh, tragičan trenutak koji je poništio sve pozitivne dosege Domovinskog rata. Izbrisan je cijeli Domovinski rat, što simbolički potvrđuju nove srbijanske optužnice protiv vukovarskih branitelja koji su mučeni u srbijanskim logorima. Odnosi su toliko iskrenuti da srbijansko pravosuđe izmisli nekakvu optužnicu na ćirilici, a onda hrvatsko državno odvjetništvo i hrvatsko pravosuđe redizajniraju stvarne događaje u korist optužnice, pa tako imamo novost da “hrvatski” obavještajci daju lažne izjave protiv hrvatskih domoljuba.
Možemo reći da je Tuđman bio prisiljen na neke pogreške, ali to ne vrijedi za Mazowieckog, koji je bio izvjestitelj UN za vrijeme raketiranja Sarajeva i za vrijeme pokolja u Srebrenici. Danas pere svoju savjest blaćenjem Tuđmana, koji je bio zgrožen raketiranjem Sarajeva i pokoljem u Srebrenici. “Sve strane u konfliktu su od mene tražile da u izvješćima pišem kako suprotna strana čini genocid nad njima. Težina te riječi bila je potpuno obezvrijeđena” – kaže nam Mazowiecki. Oprostite gospodine Mazowiecki, Srbija, posrbljena JNA i bosanski Srbi počinili su u BiH genocid, a Hrvatska je primila na svoje “avnojsko” tlo muslimanske izbjeglice i spriječila potpuno istrjebljenje muslimana u BiH. Svaka opća ocjena ispod takve pripada iskvarenom prekrajanju činjenica, pa se pitamo jeli Mazowiecki štitio ljudska prava ili je provodio britansku politiku, na temelju povijesnog savezništva Poljske i Engleske. Mazowiecki je još 1992. konstatirao da se u BiH provodi pojačano etničko čišćenje i da su za to u prvom redu odgovorne srpske vlasti (?), ali se nije poduzelo ništa, nego je sve razvodnjeno i relativizirano. Pa naravno da agresorska strana nije htjela priznati genocid! Mazowiecki je 1. kolovoza 1992. posjetio RH da provjeri naš odnos prema bosanskim izbjeglicama! To me podsjetilo na zanimanje Berlina za sudbinu Slovenaca deportiranih u NDH, gdje su premješteni za potrebe širenja životnog prostora Nijemaca. Malo je čudno kada netko provjerava stanje ljudskih prava u Hrvatskoj dok se u BiH provodi nedvosmisleni genocid. Prava je šteta da se Mazoviecki nije sjetio organizirati gay-parade.
Kada se u Hrvatskoj pojavio poznati poljski katolik Karol Józef Wojtyła i izjavio da je Poljak, ali da je u njegovoj obiteljskoj lozi bilo i Bijelohrvata, nitko nije prigovorio da crkveni otac miješa vjerske i svjetovne značajke. Ivan Pavao II planirao je posjetiti i Sarajevo, ali su ga Mazowiecki i društvo savjetovali da tu posjetu odgodi. Zbog mogućeg novog “Sarajevskog atentata”? Ako mene pitate, atentat na Ivana Pavla II u Sarajevu imao bi kozmičke razmjere. Netko se pobrinuo da Hrvate u krivo vrijeme katolički nabrije, vjerojatno zbog produbljivanja razlika u odnosu na bosanske muslimane, koje su križarska okupljanja učvrstile na putu prema novoj naciji Bošnjaka. Meni se doslovce gade mnoge europski priznate relacije koje se korigiraju za potrebe prekrajanja Balkana. Recimo, Poljaci tvrde da je poljsko kršćanstvo drugačije od ruskog, jer se uklapa u internacionalnu Katoličku crkvu, za razliku od pravoslavne Ruske crkve, koja je izrazito nacionalna. Kod Rusa je postignuto magijsko jedinstvo pravoslavne crkve i nacije, na koje se oslanja specifična moskovska i ruska duša.
Kada Mazowieckom i ostalim Poljacima pokušate objasniti da je isti odnos Crkve u Hrvata i Srpske pravoslavne crkve, oni to odbijaju kao moguće. Kada Poljaku danas kažete da ovo tlo nosi traume bivših imperija i da su svoje posijali i Turska i Jugoslavija, veliki europski katolik promatra vas sa osudom, kao najvećeg provincijalca. Naravno da su mnoge podjele ostale i da u određenom postotku živi međusobna alergija između tri glavne vjerske konfesije na ovome prostoru. Mazowiecki bi se morao zapitati jesu li bosanski i hercegovački Hrvati zgurani u isti entitet s bosanskim muslimanima zato da se u zajedničkom suživotu i svakodnevnom hrvanju obnovi neprijateljstvo iz turskih vremena. I kakve to veze ima s Tuđmanom, koji je zaista bio hrvatski agnostik, kojega ne treba miješati sa Ivom Josipovićem i jugoslavenskim agnosticima i ateistima, koji se čude da se netko može osjećati Hrvatom i ako nije potpuni vjernik. Tuđman je tada bio na čelu svoje nacije, pa se poznatom katoliku predstavio kao katolik, koji je uostalom kršten u katoličkom obredu i prošao katolički vjeronauk, a sve je to naglasio zbog lobiranja u korist svoje nacije, što je uobičajena praksa u diplomaciji. Sudeći po reakciji Mazowieckog, to je bilo neophodno.
