Izjava Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva
Povodom saborske rasprave o zakonu o pomognutoj oplodnji oglasila se i Udruga hrvatskih katoličkih liječnika, zamolili smo predsjednika udruge doktora Turaliju da naše slušatelje upozna s mišljenjem hrvatskih katoličkih liječnika o Vladinom zakonu u saborskoj raspravi.
IZJAVA HRVATSKOG KATOLIČKOG LIJEČNIČKOG DRUŠTVA O KONAČNOM PRIJEDLOGU ZAKONA O MEDICINSKI POTPOMOGNUTOJ OPLODNJI
Mi, hrvatski katolički liječnici, potaknuti javnom raspravom o Prijedlogu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji prihvaćamo svaku osobnu odluku i pluralnost shvaćanja o životu i čovjeku, ali ne prihvaćamo da se u pravnu regulativu unose konfliktne i protuljudske odredbe koje su u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta, Konvencijom o ljudskim pravima i biomedicini, Obiteljskim zakonom, Kodeksom medicinske etike i deontologije i Hipokratovom zakletvom. Protivimo se donošenju zakona koji umanjuje vjerodostojnost dokazano učinkovitih, prirodnih, etički prihvatljivih i jeftinijih metoda liječenja neplodnosti. Nisu nam prihvatljive niti blage kaznene odredbe koje ne onemogućuju moguće manipulacije i zaustavljanje razvojnog ciklusa ljudskog bića, selekciju embrija, njihovo uništavanje i/ili komercijalizaciju. Smatramo potrebnim upozoriti i na demagoške manipulacije, kojima se u ime znanosti zamagljuje istina i nudi sloboda izbora u primjeni zakona, koji u tom slučaju ne vrijede jednako za sve.
Stoga ističemo:
1. Život čovjeka počinje začećem – časom spajanja muške i ženske spolne stanice nastaje zametak. Zametak je ljudski život – čovjek. Ničiji drugi život!
2. Apsurdno je i nemoralno, pozivajući se na znanost, dovoditi u pitanje činjenicu da ljudski život počinje začećem, a istovremeno rabiti znanost i tehnologiju za stvaranje ljudskog bića sjedinjenjem muške i ženske spolne stanice u postupku umjetne oplodnje.
3. Trenutak u kojem je potpunost ljudske osobe i njezino neotuđivo dostojanstvo jednom zauvijek dano, pitanje je na koje čovjek znanstvenim metodama ne može naći odgovora. Znanost nije sposobna niti je ičim pozvana definirati ili mjeriti ljudsku osobu. Pred takvom tajnom nužno smo upućeni, bez obzira na svjetonazorski pristup, na poštivanje svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti. Pravo na postojanje i dostojanstvo ne može se ni na koji prihvatljiv način uvjetovati znanošću, zakonom, nekom demokratskom odlukom, voljom pojedinca ili skupine ljudi.
4. Osobnost svakog ljudskog bića počiva na jedinstvenosti i njegovoj odijeljenosti od drugih živih bića i okoliša s kojima je, opet, neraskidivo povezan i iz kojeg crpi uvjete opstanka i razvitka.
Proklamirati da taj okoliš može biti bilo što drugo: epruveta, hranilište, privremeni boravak u hladnjaku ili maternica druge žene, negacija je majčinstva na njenom biološkom izvoru.
Pozivamo sve predstavnike zakonodavne vlasti odbaciti Prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, donijeti pravedna zakonska rješenja koja će uvažavati granicu znanosti i svjetonazora i koja će onemogućiti nedopustivo višeznačno tumačenje izričaja „Svako ljudsko biće ima pravo na život“ (čl. 21. st.1. Ustava Republike Hrvatske), definirajući kako to pravo imaju sva ljudska bića u Republici Hrvatskoj od začeća do prirodne smrti.
U Zagrebu, 10.07.2012. godine
Franjo Turalija, dr.med.,
Predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva
