Tihomir Dujmović: Ljevico, Karamarko nikada neće biti Sanader!
Nastupila je konsternacija kada se na čelu HDZ-a pojavio čovjek koji uporno i ustrajno traži poštovanje minimalnih nacionalnih
relacija – Najprije, On ih je to naučio! Ivo Sanader naučio je i naviknuo ljevicu da postoji HDZ koji šuti o nacionalnim temama, koji se srami čovjeka koji ih je izmislio, koji na svaki treptaj medija mijenjaju retoriku i čim neki ljevičarski desetar na njihov stav upitno podigne obrve, ponizno objašnjavaju da uopće nisu tako mislili i da se, ako je ikako moguće, u idućim medijskim nastupima, prosim lepo, to uzme u obzir.
Premda je otvorila procese koji su Sanadera odveli u Remetinec, Kosorica je u nacionalnim temama bila čista kopija Ive Sanadera. Njezin HDZ jedno slovo nije prozborio kad su srbijanski istražitelji pokucali na vrata doktorici Bosanac tražeći da dokaže da nije bila zločinac u Vukovaru! Da nema ničeg drugog, samo tu sramotu ni ona ni svi njeni bliski suradnici do Mirogoja ne mogu oprati.
O tome da je Sanaderov HDZ dogovorio gradnju spomenika lažnom antifašizmu u Lici, a Vlada koju je vodio Kosoričin HDZ platila gradnju tog spomenika da ne govorimo! I naravno da je nastupila konsternacija kada se pojavio čovjek na čelu HDZ-a koji kaže dosta je sramne rasprodaje nacionalnih interesa, dosta je zabijanja glave u pijesak kad se radi o partizanskim zločinima, dosta je činjenice da cijela Hrvatska šuti dok se ponižavaju Hrvati u BiH usprkos našim ljudskim i ustavnim obvezama prema njima! Sada kad se napokon pojavio netko tko je odlučio artikulirali onu Hrvatsku koja se nije slagala ni sa Sanaderovom ni s Kosoričinom nacionalnom politikom, sada se sve medijske cijevi okreću prema njemu. Te je radikal, te je zadrti nacionalist, te ne razumije današnje vrijeme, u riječ, nema kletve koja u lijevim medijima nije pala na ime Tomislava Karamarka.
Premda čovjek ne radi ništa drugo nego uporno i ustrajno traži poštovanje minimalnih nacionalnih relacija. Minimalnih! Jer kad traži gradnju pelješkog mosta, Karamarko ne traži drugo nego odgovoran odnos prema jugu Hrvatske i poštovanje istinskih nacionalnih interesa. Kad tvrdi da jednostavno dalje ovako ne može ići priča o Hrvatima u BiH, Karamarko ne zabija barjak na Drinu, nego na kraju krajeva podsjeća na našu ustavnu obvezu. Obveze i ostvarivanja ljudskih prava prema homoseksualcima i lezbijkama ova vlada izvršava do zadnjeg zareza, ali kršiti vlastiti ustav u nebrizi prema Hrvatima u BiH i dalje je notorna stvar. Jesu li oni za njih niža vrsta? Jesu li i Hrvati koji su besprizorno likvidirani nota bene danima pa i mjesecima nakon Drugog svjetskog rata, jesu li i oni niža vrsta da ni groba nisu vrijedni? pita nas Tomislav Karamarko. Jer, ako nisu, kako je moguće da i ne znamo koliko stratišta imamo partizanskih zvjerstava?
Neće to tako Karamarko reći, ali to je gola istina: nema mira u ovoj zemlji dok je stotinu tisuća ljudi bez suda, bez mrvice ljudskosti, likvidirano kao da su životinje i da se ni danas ne dopušta niti imenovati njihove krvnike, niti im naći groba i dolično ga obilježiti. I sad to tražiti znači biti radikal, retrogradan, nazadan, zadrti nacionalist prvog reda! Po čemu je ta retorika drugačija od Bakarićeve, Titove ili Rankovićeve samo što je ne prati metak ili puste godine zatvora? Zar, primjerice, doista netko misli da Karamarko i novi HDZ preziru ideju da se pomogne parovima koji ne mogu imati djecu? Naravno da ne, ali, kad dr. Ante Ćorušić javno priupita tvorce novog zakona što će biti s tisućama zamrznutih fetusa nakon što prođe pet godina, koliko država o njima skrbi, a odgovori mu se neodređeno da će nakon toga roditelji preuzeti brigu nad njima, onda je jasno da ispred sebe imamo realnu mogućnost ubijanja 30, 40 ili 50 tisuća fetusa, koliko ih se može u samo pet godina skupiti uzmemo li realnu pretpostavku da će se godišnje zamrzivati sedam do osam tisuća zametaka. Je li onda pretjerano metaforički govoriti o novom Bleiburgu, Jasenovcu, eugenici i Mengeleu budemo li tako kroz deset godina ubili gotovo stotinu tisuća ljudi?
Ljudi, da ljudi, ako poštujemo stav Europskog suda za ljudska prava koji začeće uzima kao trenutak stvaranja života! Dr. Ćorušić ostaje i bez odgovora kad govori o tome da vrlo malo zemalja dopušta istodobnu donaciju i jajnih stanica i spermija jer takvo što otvara golem prostor za incest, kao što doniranje jednih spolnih stanica u više obitelji isto tako otvara zastrašujući prostor za incest. Uostalom, zakon na mala vrata dopušta lezbijkama da imaju djecu premda istospolne zajednice nemaju tu mogućnost. Pa ima li ičega normalnijeg od toga da, bez obzira na svjetonazor nakon svega što smo čuli o ovom zakonu, svi zajedno pitamo SDP: jeste li vi uopće svjesni što radite?
Tihomir Dujmović/VLM
