Etika ne postoji u hrvatskim medijima

ISTINA KAO razotkrivanje A NE podudaranje s činjeničnim stanjem Gospodin Pavić, koji je inače vlasnik jednoga od tri hrvatska privatna sveučilišta, a koje nikada nije zaživjelo, očito ne smatra potrebnim ispričati se svojim čitateljima, koje ionako smatra budalama, kao što je napisao 18. srpnja 2008. u SMS-u Ivi Pukaniću.

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Čitatelji medija u vlasništvu mogula Ninoslava Pavića (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija i Sportske novosti) mogli su prije tjedan dana pročitati bombastičnu vijest koja je ubrzo postala i najčitanija: „Mamić potvrdio transfer godine: Gotovo je, Modrić je novi igrač Real Madrida“. Vijest o najskupljem transferu u povijesti hrvatskoga nogometa u iznosu od 36 milijuna funti šapnuo je u uho u nedjelju jutro (29. srpnja) novinarki Jutarnjeg Mariji Lokas u kultnom hvarskom diskaču Carpe diem „Mamić Junior“. Budući da ona jadnica „niš ne kuži nogomet“, prenijela je to svom kolegi Alenu Lesičkom koji je u javnost odaslao ono što nacija tjednima nestrpljivo iščekuje. Vijest su odmah na svojim naslovnicama zavrtili svi portali i novine, a prenijeli su je, među inima, španjolski As i Marca. Sutradan je na opće zaprepaštenje isti Mamić Junior na službenoj mrežnoj stranici GNK-a Dinama objavio demantij vlastite tvrdnje: „Nikada i nikome nisam dao takvu izjavu“. Navedeni demantij prenijeli su svi mediji osim onih u vlasništvu Ninoslava Pavića. Gospodin Pavić, koji je inače vlasnik jednoga od tri hrvatska privatna sveučilišta, a koje nikada nije zaživjelo, očito ne smatra potrebnim ispričati se svojim čitateljima, koje ionako smatra budalama, kao što je napisao 18. srpnja 2008. u SMS-u Ivi Pukaniću. Policija je, naime, objavila intrigantnu poruku što Ninoslav Pavić misli o svojim čitateljima s Pukanićeva mobitela koji je pretraživala neposredno nakon atentata. Kako je to procurilo u javnost, pitajte bivšega ministra unutarnjih poslova i sadašnjega šefa oporbe. Kratko i sažeto: najmoćniji novinarski mogul ne smatra potrebnim ispričati se svojim čitateljima zbog dezinformacija i laži koje su objavljene u njegovim medijima.

Istina u izvornom obliku nije podudaranje s činjeničnim stanjem stvari

U nespretno sročenom i nerazumljivom „Kodeksu časti hrvatskih novinara“ možemo, između ostaloga pročitati da se u obavljanju svoga posla novinar mora „rukovoditi općim načelima i etikom novinarskoga poziva“. Jedno od takvih općih načela navedeno je u sljedećoj nezgrapnoj rečenici: „Iznošenjem samostalnoga i kritičkog stava u traganju za istinom kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o stvarima koje se tiču sviju.“ Ključni pojam koji se ovdje navodi jest istinito informiranje. Tu se već suočavamo s problemom značenja riječi „istinit“ sukladno različitim teorijama istine. Uzmemo li najjednostavnije značenje istine u smislu „teorije korespondentnosti“, novinar bi trebao izvješćivati sukladno činjeničnom stanju stvari, kao što smo primjerice mogli pročitati: „Zdravko Mamić, izvršni dopredsjednik Dinama, pije kavu u hvarskom kafiću Carpe diem i dodvorava se nepoznatoj djevojci“. Wittgensteinovim rječnikom rečeno, novinarska rečenica ovdje oslikava činjenično stanje stvari. Tvrdnja je, štoviše, potkrijepljena fotografijom. Protivnici teorije korespondentnosti iznijet će čitav niz primjedaba na račun adekvatnosti i točnosti iznesenih tvrdnji. Nepristrani motritelj najčešće izražava svoju skepsu odgovara li tvrdnja činjeničnom stanju stvari. Neosporno je da je u nedjelju prijepodne, zadnjega tjedna u mjesecu srpnju, godine Gospodnje 2012., gospodin Zdravko Mamić doista sjedio u kultnom hvarskom kafiću Carpe diem i popio macchiato sa smeđim šećerom. No sa stajališta teorije korespondentnosti nismo sigurni je li ponašanje čelnika Dinama prema nepoznatoj dami, kojoj je kasnije platio piće, doista moguće okarakterizirati tipičnim postupcima zavodničkoga galeba. Zato bismo sa stajališta teorije korespondentnosti trebali u napisanoj rečenici izostaviti tvrdnju da se gospodin Mamić dodvorava nepoznatoj djevojci kao što je objavila većina novina i portala. Dobar primjer prihvatljivih rečenica u duhu teorije korespondentnosti jesu konstatacije ili protokolske rečenice: „Mala piva u hvarskom kafiću Carpe diem košta 40 kuna“. Zato i ne zalazim tamo.

Novinari u svome istraživačkom radu najčešće i nisu motivirani teorijom istine kao korespondencije. Njihov uobičajeni motiv je fenomenološko poimanje istine kao teorije „razotkrivanja“. Ovaj model istine posebno je razradio Martin Heidegger, a temeljna mu je odrednica da istina u izvornom obliku nije podudaranje s činjeničnim stanjem stvari, nego da ima primarno fenomenološko obilježje i predstavlja „razotkrivanje“, odnosno iznošenje na vidjelo nečega nepoznatoga. Navedimo drugi primjer: „Helikopter koji je nadlijetao Hvar dok je gospodin Zdravko Mamić ispijao kavicu u kafiću Carpe diem, prevozio je obitelj premijera Milanovića u Bakarićevu vilu na Hvaru“. Šetači na hvarskoj rivi uz brojne jahte iz RH i inozemstva mogli su zadnje nedjelje u srpnju istodobno vidjeti helikopter i gospodina koji izlazi iz kafića Carpe diem i ulazi u skupocjenu jahtu. Preciznijim motrenjem moglo se prepoznati da je riječ o gospodinu kojemu navijači Dinama skandiraju „Mamiću, Cigane“, dok običnim pogledom u zrakomlatu koji je nadlijetao Hvarom Hvarani i njihovi turisti nisu mogli prepoznati predsjednika Vlade, nego su pomislili da je možda riječ o jednom od požara na otoku pa su uz kanadere angažirani i helikopteri. Tek sutradan nakon priopćenja iz Vlade građani su mogli saznati da je u helikopteru bio čelnik Vlade, a u novinama pročitati da je u jahti nakon ispijene kavice bio šef Dinama kojemu navijači skandiraju „Cigane“ i tako vrijeđaju pošteni puk.

Novinari kao „četvrta vlast“, uz zakonodavnu, izvršnu i sudbenu

Najpoznatiji primjer fenomenološkoga modela razotkrivanja je čuvena afera Watergate u kojoj su novinari Washington Posta Bob Woodward i Carl Bernstein „otkrili“ da je američki predsjednik Richard Nixon instalirao prislušne uređaje u glavni stožer Demokratske stranke u kompleks hotela Watergate. Kasnije se ispostavilo da uopće nije bilo riječ o „istraživačkom“ pothvatu dvojice novinara nego da je Bob Woodward, dobio informacije iz samoga vrha FBI-a. Moć novinara je nakon razotkrivanja afere Watergate naglo porasla, a njihov glavni protagonist Bob Woodward zagovarao je gledište da novinari moraju postati „četvrta vlast“ u društvu, uz već postojeće zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Osim već navedenih modela istine bilo bi prijeko potrebno osvrnuti se i na takozvani model koherentnosti, tj. suvisle povezanosti koji bi novinari trebali koristiti u iznošenju argumenata, prepričavanju ili referiranju, a što im u pravilu najčešće predstavlja nesavladiv napor. Kao primjer koherentne argumentacije mogli bismo navesti obrazloženje zašto je predsjednik hrvatske Vlade odabrao bivšu Bakarićevu vilu za ljetovanje svojoj obitelji. S obzirom da predsjednik države Ivo Josipović kao svoj ljetnikovac koristi Titove Brijune, i ne koristi više bivšu Bakarićevu vilu u kojoj je godišnji odmor redovito provodio bivši predsjednik Stjepan Mesić, razumljivo je da predsjednik Vlade, kako bi sačuvao autonomiju izvršne vlasti, koristi Bakarićevu vilu na Hvaru. Nije dobro da vila ostane cijelu godinu neposjećena od strane najviših držanih dužnosnika i njihove obitelji. Jedan od razloga odabira Bakarićeve vile svakako je i to što je u blizini vila tajkuna Emila Tedeschija koju je premijer već koristio za rekreaciju. Možda bi kao dobar primjer koherentne cjeline mogla poslužiti sljedeća novinarska rečenica: Vruće je, na cestama su velike gužve i zastoji zbog prevelikoga broja stranih i domaćih turista pa je razumljivo da je predsjednik Vlade službenim helikopterom prebacio najuže članove svoje obitelji na Hvar u bivšu Bakarićevu vilu. Mislim da ni čuveni koherentist Nicholas Rescher ne bi imao primjedaba ili objekcija na navedenu koherentističku argumentaciju. Hegel bi, kao jedan od najdosljednijih koherentista, tu rekao da je sve neposredno već na neki način posredovano: od helikoptera (zrakomlata), do Markova traga i mlaćenja prazne slame.

Jure Zovko/dnevno

Odgovori

Skip to content