Podjela Hrvatske na Kontinentalnu i Jadransku provjerena je metoda nekadašnjih stranih kolonizatora
NAJNOVIJA BRISELSKO-SDP-OVSKA INICIJATIVA PODVALA JE ZA PODJELU HRVATSKE DRŽAVE
Photo: euportal.org
Možete li zamisliti što bi se dogodilo kada bi netko, makar i na razini ‘statističkih regija’ podijelio današnju Njemačku na ‘istočnu’ i ‘zapadnu’ i izjavio kako će na toj podjeli ‘temeljiti regionalnu razvojnu politiku’? Ili što bi bilo s u Italijom da se ustroji nova regionalna podjela na sjever i jug?
Najnovija inicijativa, prijedlog ili što već, o podjeli Hrvatske na dva dijela, na dvije tzv. regije ‘Kontinentalnu‘ i ‘Jadransku’ nije ništa drugo nego razbijanje cjelovitosti i ustavne odredbe o Hrvatskoj kao jedinstvenoj državi hrvatskoga naroda. Ovakve inicijative hrvatska povijest pamti po svemu samo ne po dobrome. Činili su to razni zavojevači. Od Mlečana, Mađara, Austrijanca, Nijemaca, Talijana pa sve do Srba i komunističkih Jugoslavena. Sve su te podjele propale, a za sobom su ostavile rijeke krvi i teške, a napose umjetne antagonizme protivne cjelovitosti hrvatskoga naroda.
Najnovija, a opet stara i toliko puta prežvakana inicijativa o, navodno, korisnoj i financijski isplativoj podjeli Hrvatske na dvije regije u sebi ne sadrži ama baš ništa od onoga što nam se u tom objašnjenju prikazuje, nego sve nalikuje na trulo kukavičke jaje koje će se okotiti u novo slabljenje ionako teško načete cjelovitosti Lijepe naše. Kažu nam ti naši vladajući kako je to inicijativa koja je naišla na punu potporu i odobravanje Europske komisije. Time žele poncijepilatovski oprati ruke od ove prljave rabote, a zapravo poznavajući sluganski mentalitet naših političkih vođa s velikom sigurnošću možemo ustvrditi da je zapravo ta inicijativa tek još jedan u nizu poslušničkih odrađivanja briselskih naloga.
Podijeli pa vladaj
Kažu nam kako je to nužno jer ćemo se tako domoći nekakvih famoznih financijskih sredstava iz tih sve mršavijih EU fondova koji financiraju i pomažu isključivo regije u pojedinim državama. Ako je tome tako, što je nedostajalo dosadašnjim regionalni podjelama u Hrvatskoj koji ih je bilo znatno više? Zar te regije nisu bile regije pa samim time i statističke jedinice koje bi trebale imati ulaz prema tim famoznim EU fondovima? Očito nisu. Jer kada imate zemlju podijeljenu u više regija, ona je zapravo kompaktnija jer se na taj način teško provociraju antagonizmi. A poznato je koliko je zahvaljujući dugogodišnjoj medijskoj kampanji taj sjeverno-južni antagonizam u Hrvatskoj pao na plodno tlo. Danas se navijači Hajduka i Dinama toliko mrze, njihovi sukobi se dižu na razinu noža, a nakon ovakve zamišljene formalne podjele koja će sve to zapravo još i institucionalizirati, možemo tek u strahu zamišljati kako će ti antagonizmi onda izgledati.
Što će Hrvatska u kondicionalu tog Pusić-Grčić plana dobiti? Razvoj totalno devastiranog hrvatskog gospodarstva, koji neće biti temeljen na povezivanju hrvatskoga sjevera i juga. Briljantna ideja. Kao da smo nekakva velika zemlja pa nam treba još jedno ovakvo usitnjavanje ne samo geografsko nego nacionalno i gospodarsko. Hrvatska će po tim planovima svoju regionalnu razvojnu politiku temeljiti na bipolarnoj podjeli države! Pa gdje toga ima? Kako se bilo kakav razvoj može temeljiti na podjelama, usitnjavanju već ionako razbijenoga gospodarstva? Zar nam nisu prijeko potrebni nacionalno globalni strateški razvojni planovi koji će maksimalno iskoristiti sve naše komparativne prednosti i u njih uključiti svaki kutak ove naše zemlje, ne iz neke solidarnosti, nego kako bi iskoristili sve, ali baš sve resurse koje imamo i koji su razasuti po svim krajevima ove naše domovine?
Prema tim planovima hrvatsko će gospodarstvo, koje značajno zaostaje za europskim, u državi koja je među posljednjima na ljestvici konkurentnosti, svoju priliku za izlazak iz krize tražiti u prosjačenju i žicarenju nekakve bijedne, a napose uvjetovane milosti iz tih famoznih, a zapravo sve siromašnijih EU pristupnih fondova. Koje li gluposti, besmislici, a u krajnosti gospodarski štetne inicijative. Umjesto da sami stvaramo svoj razvoj, da se okrenemo sebi, svojem radu, svojoj pameti i svojem stvaranju nove vrijednosti, integraciji i nadopunjavanju vlastitih kapaciteta i tržišta mi ćemo se podijeliti i ići okolo po nekakvim briselskim financijskim karitas ubožnicama i moljakati par milijuna eura koji nam neće dostajati ni za jednu mjesečnu ratu mirovina ili plaća zaposlenih u javnim službama.
Zvono na uzbunu
Nigdje nismo čuli do sada koji su to planovi, projekti koji će se financirati tim EU sredstvima i koji će onda potaknuti taj dugo očekivani i spektakularni razvoj hrvatskoga gospodarstva. Ovakvo opredjeljenje Vlade Zorana Milanovića, koje je ‘usuglašeno’ ili bolje rečeno odrađeno prema naputcima Europske komisije i Eurostatom, postaje tako međunarodna obveza. Ali i put Hrvatske u nova propadanja i pretvaranje u nekakvu briselsku prčiju koja više neće biti samostalna, a kamo li da kreira svoj razvoj sukladno svojim interesima. Sve bi to trebalo započeti 01. siječnja 2013. Europske financijske institucije, kojima smo se u potpunosti predali, kontrolirat će tako, održava li Hrvatska uistinu ovakvu podjelu države kada su u pitanju njezini razvojni planovi. Zbog čega je to toliko važno? Iz tih je EU institucija stiglo upozorenje, a zapravo prijetnja kako će oni sankcionirati svaku politiku koja će se tome suprotstaviti? Zašto? Zašto takva upozorenja sankcijama? Zar nije već takva retorika, takva prijetnja dovoljna da kod svakog iole nacionalno osviještenog političara zazvoni zvono uzbune. Jer kako bi rekao naš narod ‘tu nešto definitivno smrdi’.
Država je tako iznenada, ničim izazvana, osim tom briselskom direktivom podijeljena a da unutar njezina korpusa, unutar njezina naroda nije bilo nikakvih zahtijeva za podjelom. A što je još i pogubnije Hrvate za to nitko nikada nije ništa pitao. Živjela nam takva despotska kvazi demokracija i neka je što prije odnese neki novi val bunta u onu poznatu ropotarnicu povijesti. Dakle, prema toj inicijativi razvojni će se planovi sjevera i juga razdvojiti iako u Hrvatske ne postoji niti jedan ozbiljan autonomaški pokret koji bi zazivao takve podjele, smatrao ih potrebnima i u njima vidio rješenje za boljitak svoje regije, a u konačnici i cijele države.
Sjetimo se , primjerice Glavaševe autonomaške inicijative HDSSB. Zbog nje ga je Sanader potjerao iz stranke pod izlikom da ruši ustavni poredak i zazivlje podjelu hrvatske države. Zanimljivo. Ono što je nekad bila blasfemija, danas je dobrodošla i ‘spasonosna’ inicijativa. Pa tko je tu lud? Očito mi Hrvati slaboga pamćenja, prepušteni rezignaciji, osjećaju nemoći i svojim kukavnim bježanjem od preuzimanja odgovornosti za vlastitu sudbinu. U Bibliji se sloboda definira kao preuzimanje odgovornosti za svoj život. Kako na razini pojedinca tako i zajednice. Ovim činom mi prestajemo biti slobodni ljudi i vraćamo se u to mitologijsko biblijsko egipatsko ropstvo.
Hrvati u istom loncu sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom
Već danas imamo implementirane te ‘regionalne modele’ financiranja stotina ‘projekata’ iz područja umjetnosti, sporta, znanosti i kulture. Međutim, kada malo pogledamo kakvi su to ‘projekti’ koje financiraju ti EU fondovi onda lako primjećujemo kako se taj regionalni princip svodi na to da novac iz tih fondova možete dobiti samo za one projekte koje provodite sa najmanje dva partnera iz različitih zemalja bivše Jugoslavije. Dakle financiranje može, ali samo ako se ide u isto kolo s BiH, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom ili Kosovom. Smrdi li to na neku novu Jugoslaviju? Skeptici će reći da su ovakve pretpostavke čista paranoja iz arsenala prolupalih teoretičara zavjera i urota. Međutim pogledajmo rezultat ili kako se to kaže nogometnim rječnikom ‘pogledajte semafor’. Sada će unutar Hrvatske Vlada preuzimati obvezu primjenjivanja tzv. ‘bipolarnog modela’. Kada povuče prvi novac koji će biti dodijeljen po ovom regionalnom kriteriju biti će to kraj Hrvatske kakvu smo poznavali. I to one Hrvatske koja je ustavom definirana kao nacionalna, a ne savezna država, i čije unutarnje ustrojstvo nikada nije, osim u razdoblju srpske agresije slijedilo ovakvu ‘regionalnu’ granicu, mada ni tada ona nije bila do kraja ostvarena.
Davatelji sredstava iz tih fondova neće trpjeti odstupanja od takvog plana. To neće trpjeti ni Milanović, čiji odnos prema međunarodnim obvezama je najbolje došao do izražaja kroz popustljivu i ne državničku politiku prema nikad ratificiranom sporazum Tuđman –Izetbegović. Pored toga taj se sporazum poput kukavičjeg jaja domaćoj javnosti prikazuje tek djelomično. Budući je u cijelosti taj sporazum bio zamišljen ne kao poklanjanje nego kao razmjena teritorija i to ono neumski otočići za dubrovačko zaleđe. Taj se dio uporno prešućuje. Zašto? Kome treba i za čiji interes takva selektivna, a u konačnici lažljiva interpretacija tog sporazuma? Je li to zato što su nam vladajući nepismeni, nekompetentni ili jednostavno nezainteresirani za državni suverenitet?
No to već ide njima na dušu, a to će platiti jednom bez obzira na njihova ateistička poimanja smisla i onoga što slijedi nakon kraja ovozemaljskoga života. Na drugoj strani zbog čega se taj tzv. Legalist Milanović ne pozove na Washingtonski sporazum koji je supotpisao američki predsjednik Clinton i u kojem se dogovorila konfederacija između Federacije BiH i Hrvatske. Što je s tim? Kako to da je jedan takav značajan ugovor jednostavno nestao u nekim novim bespućima povijesnih zbiljnosti? Sramotno. Jedino što možemo reći ovim političkim patuljcima koji nam danas kroje sudbinu jest ‘gospodo stići će vam račun za ovakvo izdajničko kalkuliranje čuvanja vlastitih stražnjica i budućih briselskih nomenklatura’.
Hrvatska bez vizionara
Kada je, primjerice, Tuđman usred rata započeo radove na tunelu Sveti Rok ugledni hrvatski novinari su mu se podsmjehivali kako će time omogućiti prodor pobunjenim Srbima koji su se nalazili druge strane Velebita, odnosno tamo gdje je tunel trebao biti prokopan te im tako omogućiti prolaz u dubinu našeg teritorija. Nećemo se zapitati je li se ta jeftina piskarala danas srame tih svojih podrugljivih pamfleta. Ali ostaje činjenica kako je Tuđman unatoč svim tim bljutavim opstrukcijama bio čvrsti vizionar koji je znao i očekivao kako će time u budućnosti povezivati hrvatske regije i to upravo ove dvije najvažnije koju današnji politički raspikuće pokušavaju podijeliti za bijednu šaku eura ili kako bi to Tuđman rekao za krvavu kesu Judinih škuda.
Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova na čelu s ministrom Brankom Grčićem nadzirat će provedbu ovog plana. Europska komisija i Eurostat također. Nakon što je ocjenjeno kako naslijeđeni ustroj, dosadašnja podjela na tri i prijedlozi za povećanjem na četiri ili pet statističkih regija, ne odgovaraju potrebama i izazovima ove Vlade je suluda argumentacija. Jer što su to prioriteti hrvatske Vlada? Sama Vlada ili država sa svojim egzistencijalnim interesima. Stoga je potvrđena ta podjela koja će u budućnosti sasvim sigurno, kao i nebrojeno puta u prošlosti, biti iskorištena za produbljivanje novih unutarnjih podjela, antagonizama, a u konačnici za završno slabljenje ove naše zemlje. Prema imperativu vođenja jedinstvene nacionalne politike u svim njenim segmentima, današnji se SDP-ovci odnose jednako kao njihovi jugoslavenski srpski prirepci prema pitanju prava Hrvata i njihovog prava na vlastitu državu. Tada su nam tvrdili kako je to pravo „konzumirano“ unutar komunističke Jugoslavije, a danas nam tvrde kako smo već ‘konzumirali’ pravo na jedinstvenu gospodarsku i razvojnu politiku referendumom za EU te nam sad treba nešto novo! A to novo tako gorko podsjeća na onu Radićevu o guskama koje srljaju u maglu. Dakle, još je jedna reforma provedena. Još smo korak dalje od upravljanja vlastitom sudbinom, a poznato je koliko je tuđincima stalo i važno razviti neku stranu državu pa makar se ona zvala i Hrvatska. Očito sam slijedi još jedna Krležina ‘Pijana novembarska noć, a onda će kada svi ti ‘opijumi za narod‘ poluče svoj demonski učinak nacionalne anestezije sve dalje ići s puno manje otpora. Ipak poštovani čitatelji kako vas ne bi bacili u potpunu depresiju nakon čitanja ove, blago rečeno ‘horor’ priče, možemo va sa stopostotnom sigurnošću jamčiti kako na ovim prostorima postoji samo jedna i jedina konstanta, a ona se zove nepredvidivost. Tako da od svega toga na ovaj ili onaj način neće biti ništa.
Autor: Domagoj Horvat/dnevno.hr
