Zašto neki žele ići protiv istine?
Mnogima su sigurno poznati takozvani Murphyevi zakoni, primjerice, ako nešto može poći po zlu, i poći će.
Na tragu takva promišljanja možemo također dometnuti: Ako netko može nad nekim pokazati bilo kakvu moć, on će je i pokazati. Tako se i kardinal Puljić u Plehanu žalio da se međunarodna zajednica pokazuje jakom samo prema Hrvatima koji bi imali za sve biti krivi.
Danas pak slavimo mučeništvo sveca koji je doslovno izgubio glavu zbog žene, da ne spominjemo kako se mnogima ionako to često događa. O svetom Ivanu Krstitelju danas je Papa održao katehezu i njegovu jakost stavio u ozračje molitve odnosno u ozračje vjernosti poslanju da svjedoči za istinu o Isusu, o Jaganjcu Božjem. Uhićen je i pogubljen ne zato što je bio prisiljen zanijekati Isusa, kako to veli Beda Časni, nego zato što ga se prisiljavalo da prešuti istinu. A riječ je o nemoralnom Herodovu ponašanju što Herodijada nije mogla podnijeti.
Svi mi dobro pamtimo kakvo je bilo suđenje kardinalu Stepincu komu su svašta pripisivali, ali svjedocima u korist Stepinca, pa i Srbima, primjerice ravnatelju bolnice Merkur, nije bilo dopušteno izreći svoje svjedočenje, dapače ravnatelj je maknut. Suočavamo se naime s jedne strane s istinom koja se o onima na vlasti nije smjela izreći, ali i s lažnim optužbama koje su se godinama nametale kao istina i to političkom silom i vlašću. Slično je i s lažima koje bi već jednom valjalo skinuti i s drugih zbivanja u doba Drugoga svjetskoga rata i o takvim je lažima o Jasenovcu progovorio u intervjuu jedan svećenik. Oni koji su Hrvatima pripisivali sva moguća zla i za to našli potporu osobito u Židova ne mogu se pomiriti s tim da bi se te laži napokon raskrinkale. Odatle i žestoki napadi na navedenoga svećenika.
Poznato je već od prvih kršćanskih vremena da su kršćane za svašta optuživali čak da žrtvuju djecu, očito se to odnosilo na Euharistiju o čemu pogani nisu imali pojma, pa o tomu onda govore i prvi kršćanski apologeti i neka su njihova djela prevedena početkom prošloga stoljeća i u Hrvatskoj, a preveo ih je poznati stručnjak za klasične jezike Koloman Rac. Tako među njima nalazimo Minuciusa Felixa koji vrlo psihološki na te prigovore odgovara pitanjem: Tko može nešto takvo i pomisliti, ako i sam nije toliko opak da bi nešto takvo činio?
I u Starom zavjetu nalazimo slučajeve kad se nekoga sudilo i smaknulo na temelju lažnih optužbi, kao što su i Isusa optuživali da je protiv hrama. Tako je i sv. Ivan Krstitelj, Isusov preteča, ne samo u navještaju pokore i obraćenja, nego i u smrti za istinu. Tko god se ni danas ne želi susresti s istinom nego je niječe te laž godinama ponavljanu smatra istinom, zapravo je ponovno ubija na štetu onih koji posljedice ovakva nasilja i danas trpe. Ne samo u nas, nego i po svijetu, kao što piše La Croix o filmu koji lažno prikazuje katolike kao prozelite u Indoneziji.
Ako se prisjetimo i knjiga nekih srpskih književnika poput Vuka Draškovića koji je prije velikosrpske agresije stvarao lažima ozračje mržnje protiv Hrvata, onda se ne čudimo ni današnjim različitim novinarima, ili povjesničarima koji dogmatskom krutošću stoje iza ponavljanih laži. Jer i sam stil i rječnik protiv svećenika Razuma već dovoljno odaje nutarnju zarobljenost njegovih napadača.
rv/benedikt
