Zvonimirova kletva u Hrvatskoj je, nažalost, i dalje na snazi
Protiv tuđih si se mogao nadati, dignut će se narod, dodijat će mu pa će skočiti i istjerati okupatora. Ali kad te ‘tvoj’ okupira, ne znaš kud bi! A od svega je najgore što su ti ‘naši okupatori’, do jučer bili njihovi, kod njih izučili zanate, za njih krvarili ruke.
Doktora filozofije Antu Starčevića su neki ‘veći pravaši’ izbacili iz Hrvatske stranke prava koju je on osnovao. A otac je domovine znao reći kako ‘vapi za Hrvatskom, pa makar ona bila uru hoda dugačka, i široka toliko, da u njoj živi samo pet Hrvata, slobodnih i sretnih. Opetujem: slobodnih i sretnih!’
A velikan hrvatske povijesti, Bruno Bušić, izgovorio je (iako neki spore da te proročanske riječi nisu njegove) sljedeće: – Kada se oslobodimo srpskoga ropstva i stvorimo državu vidjet ćete kako tek naši kradu! Svatko nas je stoljećima krao i potkradao, ali će biti najteže kad nas naši budu krali i potkradali. Navalit će na nas kao ptice grabljivice. Tada će biti glavno i nerješivo pitanje kako nas spasiti od nas samih?’ Tko može reći da Bruno nije bio u pravu?
Još jedan doktor filozofije, Starčevićev imenjak, Ante Kovačević predstavio je nedavno knjigu pod nazivom ‘Čovjek i njegova sjena’. Kovačević je inače odležao šest godina po jugo-komunističkim kazamatima samo zato što je pričao ono što se tadašnjoj vlasti nije sviđalo. Napisao je knjigu o svojoj sjeni, bivšem udbašu Željku Kekiću koji ga je pratio u stopu. Slijedio je dr. Antu godinama dok ga nije strpao u zenički zatvor. Taj je nekadašnji udbaš priznao kako je Kovačevića, osim njega, obrađivalo još stotinjak debelo plaćenih udbaša. I što je vrlo važno, priznao je kako je Udba danas jača nego ikada, da udbaši i njihova djeca i unuci drže kapital, medije, vlast.
Država bez morala
Uz suze, krv i muku hrvatski je narod izborio slobodu i dočekao svoju državu, državu sretnih i slobodnih, kako ju je vizionarski opisao Starčević. Sloboda dođe, ali sreća je još daleko. Upravo su Hrvati jedni druge opuljušali, pokrali i osiromašili. Sloboda se skupo platila. U državi bez morala jedni imaju sve, džipove, bazene, kućerine, jahte, novac i prijatelje. Takvi su uz vladajući aparat. Ogromna većina nema ništa pa im se preporuča stezanje remena. Ovaj put vjerojatno oko vrata jer se više nigdje drugo nema stegnuti. Kako bi debelokošci uštedjeli žele skresati skresane plaće i bijedne mirovine. Nejednakost između prebogate manjine i siromašne većine je zaprepašćujuća. Iako su neki tvrdili kako joj je istekao rok, izgleda da je Zvonimirova kletva i dalje na snazi. Prokletstvo još traje. Danas je čak i gore nego prije. Depresija mnoge tjera da počine samoubojstvo.
Protiv tuđih si se mogao nadati, dignut će se narod, dodijat će mu pa će skočiti i istjerati okupatora. Ali kad te ‘tvoj’ okupira, ne znaš kud bi! A od svega je najgore što su ti ‘naši okupatori’, do jučer bili njihovi, kod njih izučili zanate, za njih krvarili ruke. To vam je kao u onoj priči kad je Joža dobio janje pa ga hranio, igrao se s njim i zavolio ga. Međutim, došlo vrijeme da ga kolje. Uzeo on nož, a janje, koprcajući se zaplaka predosjećajući što mu se sprema. Joža će nato umirujući ga: – Ne boj se, ja sam, tvoj te Joža kolje. K’o biva, u sigurnim si rukama pa i kad te ‘koljem’. Tko je naš Joža – pitate se. Možda Manolić, Perković, Boljkovac? Tko su janjci?
I nama kao i onom janjetu te ‘jože’ pričaju priču kako nas oni, ustvari, štite. Od koga, pitam? Od nas samih? Ti ‘supovci’ plasiraju priče kako je Bruno bio obična budala, kao i Miro Barešić i Ludvig Pavlović… Govore kako oni uopće nisu bili pravi Hrvati. Pravi su Hrvati bili ti supovci jer su ‘bili mudri’ i čuvali glavu. Supovci tvrde kako su Barešića ubili četnici, a čitava Draga i taj dio Dalmacije zna da su ga ubili oni. Oni pričaju da je Ludvig Pavlović jurišao na tenk i da ga je ubila JNA, a čitav Ljubuški i Hercegovina znaju kako su ga oni tukli čizmama i šakama u Čitluku, a potom mrtva odnijeli i bacili kod Studenih vrila između Posušja i Tomislavgada. Ubili su ih isti oni koji su ubili Brunu Bušića jer su ih se bojali. Oče domovine, Starčeviću, o kakvoj si ti sretnoj Hrvatskoj sanjao?
‘Naše’ su Jože preko HDZ-a od samoga početka zacrtale plan: uništiti HDS, HKDU, HSS, HSP i ostale desničarske stranke. U tome su uglavnom uspjeli. Na drugoj strani, svesrdno su pomagali konsolidaciju redova svoga nikada prežaljenoga SDP-a kako bi on bio ravnoteža HDZ-u.
I odnos ‘Joža’ prema Hrvatima iz BiH bio je u skladu s potrebama. Dok su ih trebali daginu bojištima bili su jednakopravni s ostalim Hrvatima. Kada je došla sloboda, postali su teret i građani drugoga reda, jer tobože ne plaćaju porez u Hrvatskoj. A što su lili krv na tlu Hrvatske odjednom je postalo nevažno. Kako su Starčevića neki ‘veći pravaši’ izbacili iz njegove Stranke prava, tako su i danas bh. Hrvate neki ‘veći Hrvati’ izbacili iz Hrvatske. E, da možeš ustati Bušiću Bruno i vidjeti šta se događa u Hrvatskoj za koju si ti život dao!
Josip Milić/Dnevno.hr
