Kako ćemo se kretati u budućnosti?
U FUTURU BLISKOM Nove pogonske tehnike, politički ciljevi, sklonosti potrošača – sve to utječe na razvitak stanja na cestama. Njemački znanstvenici su uz pomoć kompjutorske simulacije pokušali stvoriti sliku prometa za 40 godina. {jathumbnail off}
Otac George ujutro razvozi svoju obitelj po gradu: zelenom raketom leti nebom između visokih zgrada koje sežu do među oblake, najprije svraća u dječji vrtić zatim u školu a onda u supermarket. Nakon toga on kao i ostali stanovnici Orbit Cityja svojim zrakoplovom odlazi do piste ispred svoga ureda, a zrakoplov se sklapa do veličine kovčežića koji se može jednostavno unijeti u ured. Kod Jetsonovih je to svakodnevica godine 2062.
Tvorci američke serije crtanih filmova iz šezdesetih godina dali su kod svoje vizije budućnosti priličnu slobodu svojoj mašti. 2062. godina to je za pedeset godina. Ali, još nema naznaka lebdećih ili letećih automobila. No, slika na našim cestama će se idućih godina ipak promijeniti.
Danas na cestama dominiraju automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem, ali već se pojavljuje konkurencija: na tržište se probijaju automobili s vodikovom ćelijom, elektro-automobili s litijevom baterijom ili hibridnim motorima. U svojoj Bijeloj knjizi o prometu Europska komisija zahtijeva do 2030. prepolovljenje broja automobila na motore s unutarnjim izgaranjem, a do 2050. oni bi potpuno trebali nestati iz gradova. Ali, koja tehnologija će onda vladati našim cestama? Kakvu infrastrukturu će ona donijeti sa sobom – utičnice, punionice ili crpke poput današnjih?
Slab učinak subvencija kratkog vijeka
Da bi dobili odgovore na takva pitanja znanstvenici na Njemačkom centru za zračne i svemirske letove (DLR) u Stuttgartu razvili su kompjutorsku simulaciju. Na temelju trenutno poznatih podataka o kupovnim sklonostima ljudi, raspoloživih pogonskih sustava i mogućih političkih poticaja program Vector 21 simulira sliku prometa u budućnosti. “Snaga ovog modela je u tomu što detaljno preslikava tehnologije i s njima povezane troškove, a uključuje i korisnika”, kaže Stephan Schmid, voditelj DLR-ovog projekta.
Model nije krut, nego dinamičan. “Može se primjerice testirati što bi se dogodilo ako određena tehnologija bude subvencionirana”, kaže Schmid. On i njegove kolege su testirali scenarij po kojemu bi tehnologije koje manje zagađuju okoliš bile subvencionirane pet godina. Tako se slika prometa mijenja samo na kratko. Za vrijeme subvencioniranja nove tehnologije se pojavljuju u prometu, a nakon kraja subvencioniranja nestaju s tržišta jer su bez subvencija korisnicima preskupe. Procjenjuje se da će 2030. ionako tri četvrtine svih novokupljenih automobila biti na hibridni pogon. To su automobili koji uz motor s unutarnjim izgaranjem imaju i elektro-motor. Njegova baterija može akumulirati i energiju kočenja. Tako se smanjuje potrošnja goriva i time izlučivanje ugljičnog dioksida.
Važne političke odluke
U drugoj simulaciji znanstvenici su pošli od većeg smanjenja izlučivanja ugljičnog dioksida: 54 posto umjesto 29 posto koliko zahtijeva Europska unija. Osim toga u toj simulaciji su znanstvenici pošli od većih i dugoročnijih subvencija za automobile na vodikove ćelije. To bi imalo jasne posljedice: 2030. ljudi ne bi više kupovali nove automobile s hibridnim motorom. Po 25 posto automobila na cestama otpadalo bi na automobile na električni pogon i vodikove ćelije. Drugu polovica činili bi elektro-automobili s takozvanom range-extender-funkcijom – dakle automobili na bateriju koji motor s unutarnjim izgaranjem koriste samo na težim dionicama.
Koliko će, dakle, u budućnosti biti smanjeno izlučivanje ugljičnog dioksida ne ovisi samo o tehničkom napretku nego prije svega o političkim odlukama. Hoće li elektro-automobili biti subvencionirani? Kako će biti kažnjavano kršenje ciljeva dopuštenog izlučivanja ugljičnog dioksida? Koliko će takve akcije trajati?
Simulacija vrijedi i za druge
Simulacija DLR-a može se primijeniti i na druga tržišta, a ne samo na Njemačku: “Mi provodimo simulaciju za Njemačku, ali ona nije otok nego je uklopljena u globalni kontekst”, kaže Schmid. “Načelno je takva lokalan primjena ovisna o tomu je li neko automobilsko tržište zasićeno. U Kini se, primjerice, tržište još razvija tako da se uopće ne može reći koliko će automobila tamo biti za 10 ili 20 godina.” Uz to i politika može utjecati na razvitak tržišta, što je također teško predvidjeti.
Ipak, može se računati da će 2040. tri četvrtine svih automobila biti automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem, ako se u to ubroje i hibridni motori, kaže Schmid. Da bi se čitavo tržište sastojalo od elektro-automobila to Schmid smatra malo vjerojatnim, osobito zbog kratkoće puta koji se može prijeći s jednim punjenjem baterije. “A radi se i o tomu, kako brzo možemo promijeniti svoje navike, primjerice da auto priključimo na utičnicu.” To je predodžba koja se, istina, rijetko viđa u znanstveno-fantastičnim filmovima, ali koja postaje stvarnost.
DW/benedikt
