Posljedice destabilizacije susjedstva: sve nestabilnije sigurnosno stanje u Turskoj

Najmanje 7 vojnika ubijeno je nakon snažne eksplozije koja je danas popodne pogodila turski grad Tunceli na istoku zemlje. Informacije govore kako je do eksplozije došlo u centru gradu te kako ima i više ozlijeđenih. Do eksplozije je došlo kada se oklopno policijsko vozilo kretalo kroz gradski centar.

Turski mediji prenose kako se nakon eksplozije mogla čuti pucnjava. Prošlog tjedna na ovom prostoru ranjen je regionalni tužitelj u napadu kurdskih pobunjenika. Prošlog mjeseca na prostoru regije Tunceli otet je od strane PKK-a turski zastupnik, no kasnije je pušten na slobodu.

Turski list Milliyet prenosi kako u današnjem napadu ima i civilnih žrtava. Ističe se kako iza napada najvjerojatnije stoje pripadnici Kurdistanske Radničke Partije (PKK) te kako su snage sigurnosti pozvale i zračnu potporu.

Posljednjih tjedana sve su češći teroristički napadi diljem Turske, opozicija – naročito glavna, Republikanska stranka – tvrdi kako je za to ponajviše kriv premijer Erdogan i njegova politika prema Siriji (vidi: Glavna opoziciona stranka u Turskoj optužila vladajuće zbog eskalacije sirijske krize: “Čak ni pripadnici AKP-a ne odobravaju ovakvu politiku prema Siriji”). Naime, destabilizacijom Sirije znatno su ojačale PKK snage, mnogi čak ističu kako je sirijski predsjednik Bashar al-Assad – u nastojanju da osigura zemlju od potencijalne turske vojne invazije – dao Kurdima autonomiju na prostoru sjeverne Sirije. Povlačenjem sirijske vojske s kurdskih teritorija, organizacije bliske PKK-u dobile su veliki manevarski prostor i to se sada očituje u sve češćim napadima na pripadnike turske vojske.

U isto vrijeme, dok turska vojska vodi sve žešće sukobe s pripadnicima PKK-a, Erdogan se i dalje obračunava s vojskom i nastoji politički ojačati svoju vlast (vidi: Erdogan nastavlja žestoki obračun s vojskom: kazne zatvora stotinama oficira i generala). Neki ističu da bi ovaj progon vojnih dužnosnika mogao dovesti do pada morala vojske koja ovih dana pred sobom ima brojne izazove. Pitanje je do kada će se Erdogan uspijevati obračunavati sa svim opozicijskim elementima u zemlji, Turska je već sada zemlja s najvećim brojem zatvorenih novinara na svijetu (vidi: Turski paradoks: kako AKP u isto vrijeme promovira i zlostavlja demokraciju).

Glede aktualnog konflikta u susjedstvu, sada već postaje jasno kako se Erdogan preračunao kada je riječ o Siriji. Nadao se da će vlada u Damasku pasti relativno brzo. Pritom nije dovoljno pozornosti obratio na dva ključna segmenta: kao prvo, činjenicu da Assad ima znatnu podršku unutar Sirije, i kao drugo, da je na snazi nepokolebljiva politička potpora Siriji od strane Rusije, Kine i Irana. Rusko-kineski veto u UN Vijeću Sigurnosti je poremetio planove onima koji su se nadali “libijskom scenariju”, a Erdogan je priželjkivao takav ishod više od svih.

Kako konflikt u Siriji bude dulje trajao, tako će se i sigurnosna situacija u Turskoj pogoršavati, a sukladno tome rasti će i unutarnja opozicija protiv Erdogana koja je već itekako vidljiva na prostorima koji su najbliže sirijskom žarištu (opširnije: Turska policija od vrata do vrata prisiljava sirijske državljane da odu u kampove ili dublje u Tursku). Erdogan, za razliku od Irana, odlučio je u ključnom trenutku izdati višegodišnjeg saveznika – čak i prijatelja – Bashara al-Assada. Sada se pak nalazi u situaciju da dolazi do sve napetijeg stanja u njegovoj zemlji, a zapadne sile – u čiju su asistenciju svo ovo vrijeme nadao – mogle bi ga u konačnici ostaviti u kaosu koji je sam, na njihovo inzistiranje, pokrenuo.

Stoga, iz Erdoganeove perspektive, pad Assada je apsolutni imperativ, ali taj ishod svakoga dana izgleda sve teže dostižan. Jedan od ključnih ljudi u sklopu aktualne sirijske krize postaje iranski zamjenik ministra vanjskih poslova, Hossein Amir-Abdollahian, koji je danas istaknuo sirijskim delegatima kako će Iran “dati potpunu potporu i napraviti sve kako bi se Sirija riješila terorističkih elemenata”. Nadalje, Abdollahian ističe kako je “sigurnosna kriza u Siriji završena” i kako se sada kreće u pobjedu protiv strane zavjere.

Nadalje, prije nekoliko dana u Damasku su se sastali predstavnici interne sirijske opozicije te u samom središtu zemlje pozvali na odlazak Assada. Postavlja se stoga pitanje – kakav je to “diktator” koji dopušta da se poziva na njegov odlazak, doslovno njemu “pred nosom”? Činjenica je da bi pobjeda interne opozicije također bila pobjeda i opstanak “ove” Sirije – to je razlog zašto gotovo nikada ni ne čujemo za internu opoziciju, jer njen dolazak na vlast podjednako je loš ishod za one koji želi uništiti Siriju i lišiti je njenog suvereniteta.

Štoviše, moglo bi se reći da je dolazak interne opozicije za anti-sirijsku koaliciju još i gori ishod od ostanka Assada na vlasti. Jer Assada sada barem mogu prozivati za “diktatora”, no što će napraviti ukoliko pro-sirijska opozicija zauzme vlast u zemlji? Ljudi koji su se od prvog dana protivili stranoj invaziji i infilitraciji terorista? Ljudi koji su sudjelovali na referendumu i višestranačkim izborima? Assad je i sam napomenuo u više navrata kako nema nikakvih ambicija ostati na funkciji dovijeka. Stoga ne bi iznenadilo kada bi aktualna vlast i unutarnja opozicija došli do neke vrste konsenzusa s ciljem izolacije naoružanih elemenata koji predstavljaju “opoziciju” samo u očima onih koji ih šalju u Siriju. Naravno, takav politički manevar nije moguć u trenutku kada se zemlja nalazi u ratu, ali preostaje kao adekvatna opcija već dan nakon oslobođenja Aleppa – ukoliko do oslobođenja dođe.

Kakav god ishod bio, on će se snažno odraziti na Tursku. Nakon svega što je Erdogan učinio po pitanju destabilizacije Sirije, njegova jedina nada je da će naoružani pobunjenici – koji stižu iz svih strana svijeta, ali ponajviše iz pravca njegove zemlje – nekako ipak poraziti sirijsku vojsku. No, ako ne bude strane vojne intervencije – a sve je izglednije da je neće ni biti – Erdogan bi u konačnici pred sobom mogao imati nekoliko ishoda, ali svi će biti loši po njega. To ne mora značiti da je ovo uvod u dugi niz godina animoziteta između Sirije i Turske, predsjednik Assad je bio jasan kada je rekao da nitko nema ništa protiv turskih stanovnika, već protiv njihove vlade. Stoga kraj sirijske krize i poraz pobunjenika, mogao bi ujedno biti i kraj dugogodišnje Erdoganove vlasti. I to ne samo njegove, velike su šanse da bi i drugi anti-sirijski igrači u regiji mogli uskoro biti suočeni s vlastitom pobunom, primjerice Saudijska Arabija u kojoj nemiri traju već mjesecima na istoku zemlje.
Kada će sirijska kriza završiti? Nemoguće je prognozirati, ali da će završiti, završiti će, to je za sada jedino sigurno.

 

RT | Press TV | Hurriyet | Milliyet | BBC | advance.hr | benedikt.hr

Odgovori

Skip to content