Sotonizam „njihov“ svagdanji.
„Ali naši skriveni grijesi truju zrak koji dišu drugi,
i mnogi zločini, čija se klica začela u u nekome bijedniku bez njegova znanja,
ne bi nikada donio zrele plodove da zrenju zla nije pogodovala ta otrovana atmosfera“.
(Georges Bernanos)
Sotonizam je pokret, u kojem se štuje Sotona, čiji se poklonici nazivaju sotonisti. Sotonizam se dijeli na vjerski sotonizam i LaVeyev sotonizam.
Vjerski sotonizam se naziva i spiritizam ili tradicionalni sotonizam. Podijeljen je na one koji se izruguju sa kršćanskim obredima i moralnim vrijednostima i na one koji Sotonu vide kao duhovno biće.
Sljedbenici luciferijanizma shvaćaju Lucifera kao utjelovljenje neprestane potrage za mudrošću i moći prirode. Jarac i pentagram s dva kraka prema gore najčešći su simboli Sotone i s njim se dovode u usku vezu.
Prva knjiga o sotonizmu “Grimorij pape Honorija” tiskana je u 17. stoljeću, mada je najvjerojatnije puno starija. Radi se o priručniku u kojem su sakupljene upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon.
Najveći sotonistički pokret modernog doba započeo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (1930-1997.) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu
Sredinom sedamdesetih gube veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram.
LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat 1980-ih, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. La Veyeva smrt izazvala je veliku «reklamu» sotonista. Iako se u zadnjih deset godina nije moglo nabrojati niti deset tisuća sotonista u cijelom svijetu danas ih ima mnogo više, pa i u Hrvatskoj Crne mise se održavaju ovisno o vještičjem kalendaru, tj. kada pada vještičji sabbath na pun mjesec.
Obredi se mole na latinskom i počinje se od kraja prema početku kako bi se ostavio dojam suprotnosti. Svećenik je obučen u crno i pretežno na glavi nosi crnu kapu na kojoj je neka rogata životinja (najčešće ovan). Prije obreda sljedbenici sotone skidaju svu odjeću sa sebe i oblače crne tunike kako bi svi bili jednaki pred sotonom. Obred započinje bacanjem crnih hostija na pod i pljuvanjem i gaženjem po njima. Sotonisti vjeruju da ako uzmu hostiju s poda i kažu ime nekoga koga mrze ili mu žele nanjeti zlo, te se okrenu prema križu koji stoji naopako bacaju prokletstvo na tu osobu ili možda čak izazovu smrt. Drugi dio mise je rezanje i puštanje krvi koju na kraju svih obreda pije crni svećenik. Te treći i zadnji dio mise je skupna orgija.
Sotonisti vjeruju osim u sotonu kao vrhovnog boga i u mnogo malih bogova što je tipično za mnogobožačke religije. Imaju oko stotinjak bogova i kao u grčkoj mitologiji svaki je zaštitnik neke ljudske mane. Opisuju se određeni bogovi kao ljudi samo s malim poremećajima ili kao životinje. Npr. crni bog Vual – pali anđeo iz reda plemena – zaštitnik svih ubojica male djece, pojavljuje se u obliku deve ili starca koji proklinje svu djecu na svijetu.
„Postoji puno ljepših stvari od sotonizma, vjera u jednoga Boga, u Isusa pruža potpunu sigurnost i obećaje dobar život“
Rock legenda i jedan od osnivača benda Megadeath i prvih članova benda Metallica, Dave Mustaine, dao je jedan ekskluzivan i intiman intervju “Alexu Jonesu“.
Dave Mustaine pričao je o svom iskustvu kao glazbenik ali i političkim događajima pa i o svojoj odluci da postane Kršćanin. Objasnio je i zašto rock bendovi uvijek ulaze u sotanizam i zašto vjeruju da tako bolje sviraju. Time Mustaine potvrđuje da postoji jedan organizirani sustav sotonizma unutar glazbene scene.
Odbacivanje sotonizma, Mustaineu je obitelj i Bog na prvom mjestu: “Skužio sam npr. da ne mogu skakati iz aviona kako što sam to činio prije. Sad gledam svoju djecu i sin mi kaže kako želi kao tata skakati iz aviona. Rekao sam sebi, da sam u to vrijeme bio lud i sad se pitam kako biti svom dijetetu uzor”, rekao je Mustaine.
U vezi vjere rekao je da je skužio da njegova upletenost u okultizam, koji je popularan u glazbenoj sceni, gotovo uništio život. Pričao je o jednom gorkom trenutku kada je gledao na nebo pa mu se ukazao križ, koji ga je doveo do odluke da ide u crkvu. “Rekao sam sebi. Što više imaš za izgubiti? I tako je sve počelo”, zaključio je Dave Mustai
Jedan primjer iz Hrvatske;
XY bio je član sotonističke skupine Crna zora iz Varaždina kojoj je pristupio sa 16 godina te bio neko vrijeme njezin član.
Uvukao ga je dio ekipe koju su činili varaždinski metalci i alternativci. Nije ni slutio kamo su krenuli i o čemu je riječ kad su ga jedne večeri pozvali van, do bivšeg vojnog objekta uz rijeku Dravu. Bio je to njegov obred inicijacije, prva crna misa koju je proživio, bez ikakve pripreme ili najave.
– Crna misa trajala je manje od pola sata. Vodio ju je “svećenik”, koji je i autor crne knjige, iz koje je čitao valjda samo njemu razumljive riječi. Oko nas bile su svijeće, a pred nama neko postolje, kao oltar. Svatko je trebao dati dio sebe, kako bi se spalilo u posudici. Bio je to prinos demonu, u biti Sotoni, kojega smo prizivali kako bismo uspjeli ostvariti nešto u životu. Ostali su se zarezali i dali krv, a ja dio kose.
Imao probleme
Na pitanje kako su odabrali baš njega i zašto je pristao, odgovara da im je, valjda, bio zanimljiv te su ga dugo proučavali u društvu. Imao je drukčiji pogled na svijet, tad je bio bolestan i oslabljen, imao je probleme kod kuće i u školi – reklo bi se lak plijen. Osim povremenih crnih misa, vrijeme su provodili u raspravama o crkvi, vjeri, demonizmu, Sotoni, kao i u opijanjima i na koncertima.
– No, uvlačili su me sve dublje u svoj tamni svijet. Namjerno, polagano. Bio sam na dnu hijerarhije. A Crna zora, kao i ostale sotonističke skupine, duboko vjeruju da uvlačenjem drugih u zlo sam energetski napreduješ. Postao sam toliko depresivan da se nisam mogao ni pogledati u ogledalo. Najednom sam se našao u situaciji da pomišljam dignuti ruku na sebe kako bih se riješio svih briga – nerado se prisjeća XY
Na toj prekretnici ulogu je odigrala njegova tadašnja djevojka, koja ga je odvela socijalnom pedagogu i psihoterapeutu, predsjedniku udruge Anđeli čuvari. Misija udruge je prevencija rizičnog ponašanja mladih, ne samo sotonizma, te pomoć njima i obiteljima.
– Došao u stvarno teškom stanju. Mislio je da je život besmislen. Oporavio se puno brže od ostalih i danas je potpredsjednik udruge! Nakon njegova izlaska počele su i prijetnje. Stalo im je da se to ne otkrije
XY dodaje da najveće sotoniste ne možete prepoznati jer izgledaju poput svih ostalih.
– Nijednu subkulturu, čak ni emo pokret, ne treba kriviti za samoubojstva. Puno veći problem je identifikacija s nihilističkom ideologijom. Za to imaju jako loš primjer u našim političarima i vođama, koji su ih u posljednjih 20 godina uspjeli uvjeriti da ništa ne vrijedi niti se stječe poštenim radom
Prava je opasnost Crna ruža, luciferijanska skupina koja djeluje u Hrvatskoj i svijetu. U bivšu je Jugoslaviju došla 70-ih. 80-ih se razbuktala, ali je sve zataškano nakon što je Aleksandar Milles organizirao veliku pljačku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. On je bio među prvima u Crnoj ruži. Bila su tu i djeca moćnih i razni funkcionari pa je sve namjerno pretvoreno u urbani mit i priče za plašenje djece, kako bi izgubilo na vjerodostojnosti.
Događaja od 1977. do 1979. godine i Crne ruže dobro se sjeća i XY, danas ugledni poslovni čovjek u Švicarskoj
– U to vrijeme bio sam uličar i dečko koji se volio tući po zabavama. Moja je cura ušla u sektu, kao i njezin brat prije nje. Išao sam nekoliko puta na te skupove, održavali su se na kraju Đakova, u kući dobrostojećeg klinca čiji su roditelji radili u Njemačkoj. Moj prvi kontakt s “njim”, zvali smo ga “on”, bio je zastrašujući. Uplašio sam se, ali nisam pobjegao. Svi smo popili napitak, nekakav fini alkohol s okusom kokosa. Nakon predavanja rekao je da se netko treba žrtvovati za boga i da je naša skupina odabrana za tu čast. Više se osoba dobrovoljno javilo. On je bacio kocku, koja je stala ispred curice od 17 godina. Prihvatila je bez pogovora, a život si je trebala oduzeti drugi dan u 14 sati ispred katedrale. Sjedila je na rubu ceste kao robot, sleđena, i samo je nagnula glavu kad je prolazio fićo. Ubio ju je na mjestu, a “on” nas je nagnao da s poda ližemo njenu krv.
Neće prosječne
– Što se tiče profila žrtava, prosječni ih ne zanimaju. Traže povučene mlade ljude, inteligentne, ali emotivne. Kod kuće nemaju razumijevanja, drukčiji su, možda i zlostavljani. Imaju svoju “spiku” i traže smisao u životu. “Briju” na alternativu, new age, razočarani su Katoličkom crkvom… A oni im nude priznanje i “istinu” te dolazak na visoke razine svijesti. Mladi se brzo počnu bojati svoga gurua, koji im prožme sve misli, danju i noću, a ponekad su tu i prijetnje da će im ubiti bližnje. Uvjere ih da je cijeli svijet iluzija i jedini način za izlazak iz te iluzije jest prekršiti sve Božje zakone. Uobličio je to još Karpokrates, egipatski crni gnostik iz 1. stoljeća. Tako su i Egipćani, Sumerani, Kelti i Asteci prinosili ljudske žrtve
Kako se boriti protiv sotonista?
Svojedobno se u Italiji nakon uhićenja trojice šefova (»capi«) jedne sotonističke sekte u javnosti otvoreno govorilo o tom velikom zlu. U Hrvatskoj, vrlo rijetko. Čak niti vi ne upozoravate, po meni, dovoljno na to zlo i na ono što mogu sotonisti učiniti čovjeku. Kakav im je cilj? Kako se protiv njih boriti kao kršćani? Zašto ne pišete o tome?
Premda se u Hrvatskoj o njemu ne govori tako često, sotonizam, bez sumnje, jedna je od najopasnijih suvremenih pojava. Sotonističke sekte, gdje god mogu, nastoje »pustiti korijenje«, a osobito u bogatoj Europi i drugim zemljama svijeta. Mediji o njima i o njihovim užasnim obredima donose grozomorne detalje, no vrlo se rijetko upuštaju u pojašnjavanje njihove prave naravi i ciljeva, na što bismo, potaknuti Vašim pismom, željeli upozoriti.
Prije svega, znamo da Sotona postoji i da zbog mržnje prema Bogu kuša čovjeka i navodi ga na zlo jer za sebe želi »poklonike«, otimajući ih od Boga. Glavni je cilj sotonističkih sekta razoriti sve kršćanske vrednote na kojima se temelji društvo. One žele »izvrnuti« kršćansko shvaćanje života zamjenjujući ga nihilističkom kulturom. Ta kultura temelji se na želji da sami članovi od sebe naprave »bogove«. Ne treba Bog biti taj koji će ti pokazivati što je dobro a što je zlo, kažu sotonisti protiveći se Bogu i želeći mu »zatrti svaki trag« u društvu.
Katolička Crkva, jedina prava Kristova Crkva, glavni je cilj napada sotonizma, jer Crkva je ona koja ima poklad objave, temelja vjere u Boga. Sotonisti ne pokušavaju »korumpirati« ili ozloglasiti svećenike; oni žele da svećenika više ne bude, jer kad bi i među svećenicima bilo onih koji nekoga »skandaliziraju«, i takvi bi bili potvrda da Bog postoji. Zato Sotonino kraljevstvo ide za tim da uništi sva zdrava objektivna moralna načela i sve objektivne istine. Sotonistička kultura ulazi u obitelji kada se iz njih izbaci Bog, u škole kada se po njima širi isključivi ateistički duh, kada se vjerska pouka zamijeni nekakvim »psihologizmima«, a u društvo kada se sa svih javnih mjesta počinju »čistiti« kršćanski simboli kao »znakovi netolerancije prema drugačijima«. Ta nihilistička kultura ulazi i u sva okupljališta mladih, i kršćani bi upravo zato Krista trebali unositi i na ona mjesta gdje im se to čini nemogućim.
Možda nikada ranije roditelji nisu imali veću odgovornost nego danas u upozoravanju i njegovanju upravo kršćanskih vrijednosti. Jer, sotonisti se obraćaju, kada god mogu i gdje god mogu, mladima. Kada ih uvuku u svoju mrežu, drže ih potpuno podređenima, zarobljenima. A jedan od načina da ih se drži »pod jarmom« je spolno iskorištavanje. Čest način zadovoljavanja spolnih nagona kod sotonista je sadizam. Zadavanje boli, ranjavanje, udaranje, pa čak i smrt za žrtve spolno, na suludi način, uzbuđuju članove. Mazohizam s druge strane, uzbuđuje one koji, na primjer, prisiljavaju svoje žrtve da piju njihovu krv.
Seksualne orgije u kojima se služe djecom i nevinim djevojčicama obično »organiziraju« sotonističke vode, prisiljavajući članove svojih sekta da ih dovedu, uvjeravajući da su one »najmilije« žrtve sotone. Zapravo, njihovi su vođe pedofili. Svi pak predmeti kojima se služe sotonisti – lubanje mrtvaca, križevi okrenuti glavom prema dolje, crna obredna odjeća – služi samo jednom cilju: potpunome zbunjivanju i smrtnome zastrašivanju članova i žrtava kako bi ih se teroriziralo i podjarmilo, kako bi se na njima zadovoljili vlastiti perverzni spolni nagoni.
Sotonske sekte nove članove »novače« među srednje visokim slojem društva, vodeći se logikom da imaju dovoljno novaca (kojega će im, na kraju, oteti) i vjerujući da je među njima najlakše naći pedofile i spolno perverzne osobe. Jednom kada se postane pripadnikom ili članom sotonističke sekte, ne može se izići iz nje. Ponajprije zato što članovi sekte svakoga koji se ne slaže s njima i želi izići iz sekte – to jest, »pobjeći glavom bez obzira« – počinju ucjenjivati. Jasno, fotografijama i drugim »kompromitirajućim materijalima«. Jednako tako, ucjenjuju i žrtve – osobito adolescente koji iz naivnosti upadaju u takve krugove – i prijete im smrću ili pak objavljivanjem fotografija na kojima se vide u nedoličnim, gnusnim i ponižavajućim pozama.
Zašto se sotonizam širi medu mladima, ali i starijima, teško je jednoznačno reći. No, na prvome je mjestu kao »krivac« permisivizam onoga tko je zadužen za javni red i održavanje društvenoga poretka. Malo se ili premalo istražuje kada je riječ o zločinima čiji bi počinitelji mogli biti pripadnici sotonističkih sekta. Pod krinkom »slobode ispovijedanja vjere« krije se, pak, nešto sasvim drugo.
Drugi razlog širenju sotonizma je svakako i moralni permisivizam, vidljiv u svim segmentima društva. Ljudsko se tijelo upotrebljava i iskorištava kao roba, a čuju se čak i prijedlozi da bi se prostitucija umjesto njezine zabrane i borbe protiv iskorištavanja najčešće nevinih žrtava, trebala – legalizirati. Tijela žena i djece često se koriste kao dobar »promidžbeni materijal«.
Što možemo učiniti kao kršćani? – pitate. Vjerujemo da samo promjena mentaliteta, obraćenje na vrijednosti koje pripadaju ljudskoj osobi i ispravan odnos s Bogom – u kojemu nema mjesta nikakvom »sotonizmu« – mogu spasiti iz opasnosti ralja sotonističkih sekta. No, ne možemo čekati na obraćenje srca, vjerojatno ne kod onih koji u tom zlu već žive, a pogotovo ne od onih koji od toga zla žive. Zato se slažemo s Vama da je potrebno ustati protiv toga zločina koji ubire žrtve među najmlađima i najslabijima. Usprotiviti se šutnji, jer – tko šuti (a nešto zna) i sam je – sudionik u zlu i nepravdi.
Zato bi trebalo prekinuti šutnju, i svaki bi kršćanin trebao jasno svjedočiti: sotonističke sekte prostor su uništenja svih kršćanskih i ljudskih vrijednosti. Zato se služe izopačenim seksom. Njihov je neposredni cilj – zarađivanje novaca. A sve pod krinkom pseudoreligioznosti. Zato je potrebno upozoravati.
Kao što je govorio Martin Luther King: »Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih.« Ako »pošteni« nešto znaju, moraju izaći iz toga kruga šutnje – i progovoriti.
Neka nam Isusova kušnja u pustinji (događaj je iz Isusova života opisan u Novom zavjetu) bude na DOBRO
Nakon krštenja na rijeci Jordan, Isus se povukao u osamu u pustinju u blizini grada Jerihona. U pustinju se pripremao za javno djelovanje. Tamo je proveo 40 dana. Taj broj ima simboličko značenje. Mojsije je postio 40 dana na gori Horeb prije nego je išao po ploče s Deset Božjih zapovijedi. Prorok Ilija putovao je 40 dana po pustinji. Isus je 40 dana nakon uskrsnuća ostao na Zemlji do uzašašća.
Isus je u pustinji molio i postio, da učini pokoru zbog ljudskih grijeha. Nije ništa jeo 40 dana i noći. U pustinji Isusu je pristupio Sotona i iskušavao ga tri puta. Prvo mu je rekao: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom (Mt 4,3)”. Da je Isus poslušao iskoristio bi svoju božansku moć za svoje osobne potrebe. Isus nije činio čudesa za sebe, nego radi višega cilja ljudima na korist. Da je Isus pretvorio kamenje u kruh, završio bi gladovanje, koje je činio po Božjoj volji. Duh Sveti doveo ga je u pustinju. Isus je pokazao pouzdanje u Boga, što je Sotona iskoristio za drugu kušnju.
Sotona je uzeo Isusa, uz Isusovo dopušteje i prenio ga u grad Jeruzalem visoko na vrh Hrama. Potom je izrekao drugu kušnju: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen (Mt 4,5).” Sotona je uzeo riječi iz psalma, ali je promijenio značenje, jer prvotni smisao nije bio, da čovjek lakomisleno izlaže svoj život opasnosti. Da je Isus poslušao Sotonu bio bi ohol, stoga je odbio riječima: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega (Mt 4,7)”. Da je Isus skočio s vrha Hrama u Jeruzalemu, Židovi bi možda pomislili da je pao s neba i oduševljeno bi ga pozdravili kao obećanog Mesiju, što bi poremetilo Božji plan spasenja, koji se sastoji od Isusove smrti za otkupljenje ljudi od grijeha.
Sotona još nije odustao pa Isusovu predstavlja treću kušnju. Ponovno je uzeo Isusa i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i svu slavu njihovu i rekao Isusu: “Sve ću ti to dati, ako mi se ničice pokloniš (Mt 4,9)”. Sotona se pravio, da ima vlast nad svim kraljevstvima svijeta. Nudio je Isusu vlast bez ikakve muke. Isus je to odbio, jer bi to značilo odbaciti Božji plan i podići vražje umjesto Božjeg kraljevstva. Isus uzvrati: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! (Mt 4,10)”. Tada je Sotona otišao i nije više napastvovao Isusa do Isusove muke na Maslinskoj Gori. Nakon što je Sotona otišao, anđeli su pristupili Isusu.
Napasti kojima je Sotona iskušavao Isusa bile su požuda tijela, oholost i pohlepa. Požuda tijela je ugađanje svome tijelu, protiv Božje volje. Oholost je želja, da se čovjek uzdigne iznad drugih ljudi. Pohlepa je prevelika težnja za materijalnim bogatstvima. Isus je želio iskusiti zla, koja su iskušenja i za ljude.
Svojim ponašanjem, dao je primjer ljudima, što da čine u takvim situacijama. Isusova kušnja je u sklopu spasenja ljudi.
Za proširenje teme:
Poslušajte AUDIO: Samoubojstva mladih i sekte
{youtube}7tba3Y3De1w{/youtube}
Pripremio I.R.
3 comments
Pingback: http://www.spinnerct.com/buy-mlb-arizona-diamondbacks-samsung-galaxy-note-iii-case-online/
Pingback: Oakley Hijinx Outlet
Pingback: Occhiali Oakley Outlet