Gladijatorsko novinarstvo ft. Empatija
Svodi se na senzacionalističko pristupanje nekoj, redovito osobnoj ili osjetljivoj temi, koja se “obradi” na takav način da se pojedina osoba (osobe, udruženja, institucije…) o kojoj se piše predstavi u izuzetno negativističkom smislu, bez trunke pokušaja uživljavanja u njezinu situaciju i bez ikakvog pokušaja razumijevanja i opravdavanja onoga što je ta osoba učinila, rekla, napisala…
Situacija se, naime, sagledava isključivo iz perspektive onoga tko piše, odnosno procjenjuje se prema prvenstveno moralnim kriterijima, obično niskima, tog istog autora. Tu nije riječ o objektivnom iznošenju situacije, na temelju kojega bi čitalac mogao donijeti i objektivni sud, nego je riječ o donošenju gotovoga suda, bolje rečeno osude.
Kao nekada u arenama, osobe o kojima se piše su kao gladijatori, bačeni lavovima, bez gotovo ikakve šanse da prežive. Publika dakako u svemu tome opijeno i nezasitno uživa… Čim je jedan gladijator rastrgan, traži krv drugoga…
Ovom blogu je namjera potaknuti ljude na razmišljanje o posljedicama takvog gladijatorskog novinarstva, koje iza sebe ostavlja samo site lavove, i još više potaknuti ih da se, koliko mogu, bore protiv takvih oblika prikazivanja “istine”…
Jedan od načina je sigurno i ono što ću nazvati empatijsko novinarastvo, odnosno takav oblik pisanja kojemu je svrha razumjeti osobe i situacije o kojima se piše, odnosno pisati o drugome kao da sam to sam ja. A tu je itekako svima kristalno jasna zakonitost i vrijednost Zlatnoga pravila, ovdje obrnuto okrenutoga: “Sve što ne želite da drugi vama čine, nemojte ni vi njima činiti!”
Ako se nađe ijedana osoba koja bi slijedila ovu ideju, pa pisala načinom prepunim razumijevanja za onoga koga su rastrgali gladijatorski novinari, bit ću presretna, jer će mi to biti pokazatelj da nismo publika u arenama, publika samo željna nečije krvi, nego da smo sućutni ljudi koji još uvijek znaju osobi koja je posrnula pružiti ruku da se uspravi i čvrsto osloni na svoje noge, te tako dostojanstveno nastavi svoj put…
POSTULATI EMPATIJSKOG NOVINARSTVA
Napisana riječ ima veliku težinu, zato piši samo tako da se drugi nikada ne bi morao osjećati poniženim, a ti posramljenim zbog onoga što si napisao…
To je prvi postulat empatijskog novinarstva!
Nastoj uvijek pisati što objektivnije i cjelovitije, a način pisanja neka bude zdrava kritika, a nikad puko kritizerstvo…
To je drugi postulat empatijskog novinarstva!
Svaka dobronamjerno napisana rečenica ima puno veću težinu od najdublje misli, jer misao oplemenjuje tebe, a dobronamjerna rečenica i druge i tebe. Zato nemoj samo misliti, nego i piši!
To je treći postulat empatijskog novinarstva!
Pripremio: I. Remeta
