NWO, PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA – KRIVOTVORINA I MASONSKI SPIS
Kad je ono Isus nevin umirao na križu, desni razbojnik molio ga je za razumijevanje, lijevi mu se rugao. Krvavoj Francuskoj revoluciji, mnogo godina poslije, svidje se ta poruga dok proglašavaše slobodu, bratstvo i jednakost. Nakon toga pojavi se zlokobni spis Protokoli sionskih mudraca. I danas smo tu gdje jesmo, pritisnuti samoproglašenim istinama i redateljima iz sjene. Ali, postoji i onaj raspeti s početka ovoga govora. Treba mu samo povjerovati i ne bojati se.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Protokoli_Sionskih_mudraca
New World Order, NWO, Novi svjetski poredak
Svi oni koji se bave analizom Novog svjetskog poretka (NWO), koji je predsjednik Bush Senior javno najavio preko svjetskih TV-kamera nakon Pustinske oluje 1991. godine, nije stvoren godine 1991. nego je samo urbi et orbi objavljen jer se gospodari svijeta očito smatraju dovoljno moćnima da svoju moć mogu medijski manifestirati, dakle, analitičari Novog svjetskog poretka (New World Order, NWO) nailaze u svojim istraživanjima na pojmove poput “cionistički NWO” ili “judeo-masonstvo”. Međutim, i jedan i drugi pojam je kriv, i krivotvoren, i to sa ciljem kako bi se kritičare realnog Novog svjetskog poretka u svijetu globalizma i globalizacije, koja je, usput rečeno, djelo od Novog svjetskog poretka, diskvalificiralo kao anti-semite, a medijska etiketa anti-semita predstavlja opasno oružje u borbi protiv političkih neistomišljenika.
NWO je počeo nakon pada Napoleona Bonapartea 1815. godine koji je bio prvi ozbiljni protivnik Novog svjetskog poretka koji svoje korijene ima u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama otkud potječu masoni dok se u Americi i Engleskoj nalaze centri (angloameričke) masonerije, jer Novi svjetski poredak je djelo masona.
Neke masonske lože su tajne, a većina masonskih (slobodno-zidarskih) loža je čak i javna, i uredno su prijavljene kod upravnih tijela u državama na liberalnom Zapadu, te su javno izloženi njihovi programi u kojima ne piše ništa sporno, tako da nije stvar u tajnosti ili netajnosti masonskih loža, nego u tajnim ciljevima masonerije. Kako se krajnje ciljeve masonskih loža ne bi otkrilo, često se te “udruge” bave humanitarnim radom, sakupljaju i doniraju novac za izgradnju ili modernizaciju bolnica, za djecu, škole, vrtiće i slično.
Krajnji ciljevi masonskih loža su tajni, ali ponekad ih masoni stavljaju pred oči cijeloga svijeta, kao na pr. u Protokolima sionskih mudraca.
Otvoreno su masoni, ako ne prvi puta onda u velikom stilu, došli na vlast u Francuskoj revoluciji 1789. čiji je vođa Maximilien de Robespierre bio mason koji je uveo masonske obrede u francuski javni život, kao na pr. štovanje kulta sunca i slično (Bog je zabranjen, Crkvu se uništava, crkvene objekte ruši ili pretvara u konjske staje, muzeje ili društvene domove i masonske hramove, a biskupe, svećenike, redovnice i redovnike, pa i vjernike, se ubija ako se ne odreknu Isusa). Robespierre je zbog svoga ekstremizma na koncu, zajedno sa svojom masonskom sljedbom, i sam giljotiniran, i nemasonski francuski revolucionari, poput Napoleona Bonapartea, vratili su revolucionarnu Republiku Francusku u ustavne okvire i vratili joj pravni poredak, čast i demokraciju, naime, Napoleon se sam proglasio carem da bi kao građanin bio na istoj razini sa reakcionarnim režimima (kraljevima i carevima) u Europi, ali je za vrijeme Napoleonove vladavine cijelo vrijeme postojao Senat Francuske Republike i Nacionalna skupština, te je uveden građanski zakonik (code civil), te je, između ostaloga, Crkva odvojena od države, ali nije zabranjena niti su vjernici proganjani kao u vrijeme vladavine masona Robespierrea i njegove masonske klike.
Marxizam – karika u lancu Novog svjetskog poretka
Za vrijeme masona Robespierrea je revolcionarni parlament, Nacionalna skupština, odnosno njezini narodni zastupnici su praktički giljotinirani jer demokracija ne odgovara masonima. Zato su masoni u novije vrijeme uveli pojam “liberalna demokracija” kako bi potkopali demokraciju, a to je pojam kao u vrijeme bivše Titove Jugoslavije “demokratski centralizam” koji nije značio demokraciju nego (jednopartijsku) diktaturu.
Liberalna demokracija donosi anarhiju kroz medijsko zaglupljivanje raznoraznim emisijima sa “stručnjacima”, “talk-show-emisije” u kojima se razobličuje čovjeka, gdje se čovjek “ispovijeda” pred javnošću, reklamama i emisijama sa tvrdim seksualnim sadržajima, često na račun ženskog spola, emisije u kojima je nasilje normalna pojava i slično, zatim kroz medijsku cenzuru, kroz nametanje homoseksualizma, kroz naglašeni ateizam i potiskivanje vjere, kroz ismijavanje tradicija i povijesti naroda itd.
Nisu samo Protokoli sionskih mudraca produkt masonerije nego i Komunistički manifest je djelo masona (Karl Marx je bio samo njihov instument), kao i fašizam i Hitlerov nacionalsocijalizam, samo što su se poslije Staljin i Hitler otrgnuli od masonerije i počeli stvarati vlastiti novi svjetski poredak, mimo anglo-američke masonerije, zbog čega su se s njom i žestoko sukobili, ali je liberalni Zapad, koji je masonski i ateistički, i koji je zamijenio kršćanski Zapad, iznio pobjedu nad nacizmom i komunizmom – svojim vlastitim tvorevinama pomoću kojih je još u Prvom svjetskom ratu (Oktobarska revolucija), a definitivno nakon Drugog svjetskog rata nametnuo Novi svjetski poredak koji nakon pada Berlinskog zida ima svoju novu fazu zvana globalizam / globalna demokracija, što nije ništa drugo nego novoupakirani socijalizam ili neka vrsta sofisticirane neokomunističke diktature. Ne treba zaboraviti da je nacizam (Hitlerov nacional-socijalizam) potekao iz marskizmaisto kao i fašizam (Mussolini je izvorno bio socijalist), a marksizam je nastao u Londonu, 1848. godine, međutim, komunistički režimi nikada nisu uhvatili korijena u Engleskoj nego samo u Engleskoj konkurentskim zemljama, na europskom kontinentu, posebno u Njemačkoj i u Rusiji!
Fašizam/nacizam – karika u lancu Novog svjetskog poretka
Na pogazu Novog svjetskog poretka našle su se i Hrvatska, Bosna i Hercegovina. Svi oni međunarodni tzv. mirovni pregovarači za vrijeme tzv. jugoslavenske krize odnosno velikosrpske agresije, koji su zagovarali podjelu BiH, i odgađali sankcioniranje agresora (Miloševićeve Srbije) od strane OUN i NATO-saveza, odnosno na taj način štitili srpske komuniste i diktatora Miloševića, bili su masoni, a sam Slobodan Milošević bio je nekoliko godina predstavnik Jugo-banke u gradu New Yorku gdje sjedište ima jedno para-političko tijelo masonerije, tzv. Vijeće, na čelu sa Henryem Kissingerom, glasnogovornikom masonerije i predstavnikom Novog svjetskog poretka. Predstavnici toga poretka ustrajavaju na izmišljotini da je rat u Hrvatskoj i BiH bio “građanski rat”, a ne velikosrpska agresija. Jedan od visoko pozicioniranih masona u povijesti bio je na pr. Edgar J. Hoover, šef FBI u vrijeme političkog ubojstva predsjednika Kennedya kojega je smaknula masonerija, ili na pr. Winston Churchill koji je bio i član rasističkog britanskog eugničkog društva. Jedan od najvećih zagovornika podjele BiH je upravo Henry Kissinger. Time što je JNA sa četničkim paravojnim jedinicama i bandama koljača pobila preko 100 tisuća ljudi za vrijeme velikosrpske agresije kada je zapaljeno stotinjak gradova i sela koja su sravnjena sa zemljom, kao i katoličke crkve i islamske džamije, gospodari NWO poslali su poruku svijetu i narodima što ih čeka ako će biti “neposlušni” kao Hrvati i Bošnjaci, jer je bivša Jugoslavija odnosno Velika Srbija bila masonsko djelo, nastala u Versaillesu 1918. godine. (Prvi svjetski rat je djelo britanske, engleske masonerije da se uništi Njemačku i pobije cvijet kršćanskih naroda, jer masoni su borbeni ateisti i mrze kršćane, židove, muslimane i hinduiste.) Na koncu, nametanjem (nepravednog) Daytonskog sporazuma 1995. i blagoslovom velikosrpskog osvajanja polovice BiH, kao i priznanjem genocidne tvorevine “Republike Srpske”, koja je djelo Novog svjetskog poretka, NWO je poslao poruku svijetu da su masoni u stanju izazvati rat i krvoproliće, i nametnuti mir. Za sada toliko, a u nastavku o Protokolima :
Protokoli Sionskih mudraca?
Paraznanstveno djelo “Protokoli sionskih mudraca“ budi snažne osjećaje, gorka neprijateljstva i grozne uspomene, zato što je ovaj anti-semitski pamflet bio povod pogromu Židova u Rusiji početkom 20. stoljeća, i u Njemačkoj i okupiranoj Europi tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća.
Protokoli sionskih mudraca predstavljaju anti-semitski ili protužidovski krivotvoreni (falsificirani) spis koji se temelji na masonskom originalu.
Pošto su neki povjerovali krivotvorini, okrenuli su se protiv (europskih) Židova jer su bili uvjereni da su Protokoli nastali iz židovskih izvora, pa se veliki broj anti-semita „osvjedočio“ o „međunarodnu židovsku urotu“, kao na pr. Rusi kada su 1919. godine, za vrijeme građanskog rata između komunista i anti-komunista, četama anti-komunističke Bijele garde podijeljeni primjerci Protokola tako da su u sljedeće dvije godine njezini pripadnici masakrirali oko 60 tisuća ruskih Židova jer su ih smatrali odgovornima za revoluciju iz 1917. godine (od 21. pripadnika politbiroa komunističke partije u Rusiji bilo je šest pripadnika židovskog podrijetla, među njima i osnivač Crvene armije Leo Trocki).
Oko 1919. godine Protokole je umnožavao i Alfred Rosenberg, kasniji glavni rasistički teoretičar Hitlerove stranke. U svojoj knjizi “Mein Kampf“ (Moja borba) je Adolf Hitler iskoristio Protokole sionskih mudraca kao potvrdu vlastitih fanatičnih predrasuda o Židovima i nije se, navodno, dvoumio oko njihove vjerodostojnosti. Protokole je čak i londonski Times 1921. ozbiljno shvatio ali je kasnije priznao pogrešku.
Stručnjaci se slažu da su Protokoli sionskih mudraca opaka i podmukla krivotvorina a negdje u svijetu su i dalje u opticaju kao anti-semitska propaganda.
Međutim, izvorni temelj, originalni spis na kojemu se temelji krivotvoreni spis Protokoli sionskih mudraca je istinit. Zločinci su, međutim, istinu iz Protokola sionskih mudraca krivotvorili i zloupotrijebili. Protokole sionskih mudraca krivotvorio je povjerenik velike kneginje Ruskog Carstva, Elizabete, čovjek vrijedan prezira koji je poznat pod pseudonimom Sergej Nilus koji je 1903. caru Nikolaju Romanovu predočio Protokole kao dokaz o masonskoj uroti protiv Carske Rusije (i time nije bio u krivu). Nilusov cilj je bio da iz blizine carskog dvora udalji careve strane savjetnike Monsieur Philippea, i Papusa. Car je odbio Nilusov prijedlog i naredio uništavanje spisa.
Spis o kojemu je riječ predstavlja neku vrstu rasprave ili točnije rečeno smišljeni politički i društveni program.
Protokoli iznose skicu kako zavladati cijelim svijetom odnosno kako nametnuti novi svjetski poredak. Tekst govori u prilog razgranatoj uroti čiji su sudionici međusobno povezani po sustavu hobotnice. Urota mora poremetiti svjetski poredak, i povesti ga ka anarhiji, urotnici moraju sebi priskrbiti potpuni nadzor nad društvenim, političkim i ekonomskim ustanovama Zapadnog svijeta. Nepoznati sastavljači Protokola otvoreno kazuju da su već „upravljali“ cijelim narodima „u skladu sa političkim planom koji nitko nije ni slutio tijekom niza proteklih stoljeća“.
Kada su Protokoli objavljeni, a objavljeni su 1903. u ruskim novinama, i 1905. kao dodatak knjizi istaknutog ruskog filozofa Vladimira Solovjeva, postali su, ne samo jedan od najozloglašenijih spisa 20. stoljeća nego se tvrdilo da su Protokoli sastavljeni na međunarodnom židovskom saboru 1897. u švicarskom Baselu. Ova je tvrdnja već davno oborena jer je, na primjer, poznato da su najraniji primjerci Protokola napisani na francuskom jeziku, a na saboru u Baselu nije sudjelovao niti jedan jedini židovski zastupnik iz Francuske.
Zna se da je jedan primjerak Protokola bio u opticaju još 1884. godine, 13 godina prije židovskog sabora u Baselu. Primjerak Protokola iz 1884. našao se u rukama one masonske lože ili tajne organizacije čiji je kasniji član i veliki meštar postao Papus.
Znanstvenici su utvrdili da su Protokoli dijelom zasnovani na satiričkom djelu koje napisano i tiskano u švicarskoj Ženevi 1864. godine. Djelo je napisao Maurice Joly kao kritički napad na francuskog cara Napoleona III. Pisac je ubrzo uhićen a bio je navodno član masonske lože reda Ružina križa (Rosenkreuzer; rozenkrojcer), i bio je prijatelj Victora Hugoa koji također nije bio naklonjen Napoleonu, i koji je pouzdano bio član reda Ružina križa, i veliki meštar masonskog reda Sionski priorat.
Znanstvenici su Protokole sionskih mudraca odbacili kao krivotvorinu ali koju su anti-semiti podmetnuli u namjeri da ozloglase europske Židove.
Protokoli, međutim, imaju neke zagonetne napomene koje ne mogu biti i koje nisu židovske. Na primjer, tekst Protokola završava rečenicom:
„U potpisu predstavnici Siona 33. stupnja“.
Niti jedan obrazovaniji anti-semitski falsifikator ne bi umiješao takve napomene s namjerom da stvori nepovjerenje u židovstvo jer nitko ne bi povjerovao da su židovskog podrijetla.
„Predstavnici Siona 33. stupnja“ ne zvuči uopće židovski niti upućuje na ‘međunarodnu židovsku urotu’ nego na masone i na urotu masona.
Trideset i treći stupanj u slobodnom zidarstvu vezan je uz ono što se naziva “Stroga pokornost“ po masonskom sustavu kojega je uveo njemački mason Hund, i to, kako je Hund posvjedočio, po zapovjedi ‘neznanih starješina’, od kojih je jedan, čini se, bio Charles Redclyffe. Protokoli sadrže i druge nepravilnosti. Na više se mjesta govori o dolasku „masonskog kraljevstva“ i „kralja Sionske krvi“ koji će vladati tim „masonskim kraljevstvom“. Budući kralj trebao bi biti izdanak „dinastičke loze kralja Davida“ a „kralj Židova će postati papom“ i „patrijarhom međunarodne Crkve“. Izvorni dio teksta završava vrlo tajanstveno: „Neki nositelji sjemena Davidovog pripremiti će kraljeve i njihove nasljednike… Samo će kralj i trojica njegovih zaštitnika znati što će se dogoditi.“
Još od biblijskih vremena židovska predaja ne poznaje kralja a načelo vladavine kralja izgubilo je važnost. Ideja kralja je Židovima izgledala 1897. godine besmisleno, kao što je besmisleno izgledala i poslije, u vrijeme nastanka i obnove izraelske države 1948. godine na tlu Palestine, i to je falsifikator trebao znati, a nije znao. Spomenute napomene bliže su kršćanskoj nego židovskoj misli. Tijekom posljednja dva tisućljeća jedini „kralj Židova“ bio je Isus. Zašto je taj koji je spis krivotvorio i prikazao kao židovsku urotu, unio sasvim prepoznatljive kršćanske prizvuke? Zašto je spominjao sasvim određenu i isključivo kršćansku zamisao kao što je papa? Zašto je spominjao „međunarodnu crkvu“ a ne međunarodnu sinagogu ili hram?
Zaključci u vezi Protokola sionskih mudraca su sljedeći: Postojao je izvorni tekst koji je bio temeljem objavljenih Protokola, i taj izvorni tekst nije bio falsifikat i nije imao veze sa židovstvom niti s „međunarodnom židovskom urotom“ (ili zavjerom) već je potekao od masonske tajne organizacije koja je u svojemu nazivu imalo riječ „Sion“.
Riječ, imenica „Sion“ je, inače, naziv za brijeg kraj grada Jeruzalema, blizu bivšeg starovjekovnog jeruzalemskog židovskog hrama, unutar čijih se bivših zidina nalazi džamija El Aksa, i židovski Zid plača.
Izvorni tekst na kojemu su objavljeni Protokoli sadržavao je program za osvajanja vlasti na cijelom svijetu, kao i nadzor nad društvenim, političkim i ekonomskim ustanovama. Takav program bio bi sasvim u skladu s tajnim društvima renesanse, kao i s redom Sionskog priorata. Izvorni tekst na kojemu se temeljila tiskana verzija Protokoli sionskih mudraca dospjela je u ruke Sergeja Nilusa koji isprva nije namjeravao ozloglasiti Židove nego masone na carskom dvoru. Kako u toj namjeri nije uspio, jer je car odbio taj spis, Nilus je izmijenio jezik spisa i učinio ga bombastičnim kakav izvorno nije bio. Kad ga je car otjerao, Nilus je dao tiskati izmijenjene Protokole. Pošto mu prvi cilj nije uspio, naime, da ozloglasi masone na carskom dvoru, Nilus je išao za tim da postigne drugi cilj, da podpiri anti-semitizam jer je bio neprijateljski raspoložen i prema Židovima. Spis Protokoli sionskih mudraca nije u potpunosti falsifikat već predstavlja u velikoj mjeri izmijenjeni tekst. Izvorni dijelovi teksta koji su se odnosili na papu, međunarodnu Crkvu i Sion vrlo vjerojatno nisu Sergeju Nilusu ništa predstavljali, zbog čega ih je ostavio kad su već bili tamo. Ti su dijelovi bili nevažni za židovsko pitanje ali mogli su biti presudni ako je u pozadini stajalo neko tajno društvo. Ti dijelovi iz izvornika Protokola sionskih mudraca bili su važni Sionskom prioratu. Što je Sionski priorat, kakve ima ciljeve, namjere i tko čini to udruženje? (U vezi Sionskog priorata stoje tzv. Prioratski spisi.)
Sionski priorat?
Osnivači Sionskog priorata u gradu Jeruzalemu bili su kršćanski svećenici koji su potjecali iz talijanske Calabrije, i koji su osvajača Jeruzalema iz 1099. godine, Godfrida de Bouillona, proglasili jeruzalemskim kraljem, nakon što su ga nagovorili da u 1. križarskom ratu napadne muslimane u Palestini i Jeruzalemu.
Došavši iz Italije, ‘Sionski red’ imao je svoje europsko središte u samostanu Orvalu, u Belgiji, tadašnjem Franačkom Carstvu, a bliskoistočno središte toga reda bilo je u Jeruzalemu, u Crkvi naše Gospe Sionske na jeruzalemskome brijegu Sionu.
Crkvu naše Gospe Sionske utemeljio je Godfrid de Bouillion, knez Lorrainee (Lothringen).
Sionski red (sionski Priorat) utemeljio je Templarski red ili vitezove Templare (Rimokatoličke redovnike-ratnike).
Nakon pada Jeruzalema u ruke muslimanskog vojskovođe Saladina 1187. godine, koji je prouzročio templarski vojskovođa Rudefort pokoljima nad muslimanima, Sionski red se distancirao od Templara, a francuski kralj Phillipe IV, zvan Filip Lijepi, godine 1307. istrijebio je Templare. Motiv istrebljenju: navodno su Templari u ostatcima jeruzalemskog hrama našli, ne samo sakriveno ogromno materijalno blago nego i sakrivene spise koji su u pitanje dovodili nauk Rimoktoličke crkve o Isusu. Bili su optuženi za herezu, za “pljuvanje križa”, za odricanje od Krista, za negiranje čina razapinjanja Isusa.
Vatikanski tajni arhiv objavio je 2007. knjigu pod naslovom „Processus contra Templarios“ u kojoj je očuvana reputacija Templara čije su vođe spaljene kao heretici 1314. godine.
Na koncu su Sionski priorat preuzeli masoni, dakle, osobe koje su se odrekle kršćanstva, i koje misle da su prosvijetljene na osnovi informacija (starim spisima i slično) s kojima ostatak svijeta ne raspolaže. Vjerojatno se radi o spisima koji su prenijeti iz doba civilizacije koja je prethodila današnjoj civilizaciji, kao na pr. Antlantida. Stari Egipćani i stari Grci su sakupljali takve informacije odnosno spise, a o Atlantidi je pisao i starogrčki filozof Aristotel.
GLOBALIZAM – NWO
Cilj masona u Novom svjetskom poretku, u uvjetima globalizacije svijeta, je od svijeta učiniti novo carstvo nalik na faraonsko carstvo u kojemu je faraon glavni šef masona, a društvo podijeljeno po strukturi piramide – na dnu su “izjelice” odnosno narodi (građani/porezni obveznici, vojnici-topovsko meso), a prema gore se diže “elita”, vlasnici krupnog kapitala, dok su OUN, NATO, EU i slične strukture instrumenti – administracija kao što su faraoni imali svoju administraciju. Ne treba zaboraviti da je faraonski sustav u našoj civilizaciji do sada najduže trajao, preko 3,5 tisuće godina! Znači, vrlo je efikasan kao sustav, ali poguban za narod(e). Demokracija (i pravna država, pravni poredak) je najveći neprijatelj masonerije, a od narodnih referenduma, slobode medija i građanskih prava i prava naroda na samoodređenje se masonima diže kosa na glavi.
crniblogkomunizma.blog.hr
