POKOLJ U ZRIN-u – NEKAŽNJENI ZLOČIN- HRVATSKI GRADIĆ BEZ HRVATA
Zrin je naselje u Hrvatskoj, Sisačko-moslavačka županija, općina Dvor. Nekada je Zrin bio središte hrvatskih plemića i banova Šubića po čemu su kasnije i prozvani Zrinski.
Ruševine utvrda i dvoraca još i danas pobuđuju divljenje i moć slavne Hrvatske plemenite obitelji.
Pred kraj drugog svjetskog rata mjesto su spalili partizani po naredbi Glavnog štaba Hrvatske i protjerali ili smaknuli oko 800 stanovnika Hrvata
Danas se obnavlja rimokatolička župna crkva i utvrda Zrinskih. Hrvatima je zabranjen povratak u mjesto.
Zrin je prije početka drugog svjetskog rata imao oko 850 stanovnika Hrvata u 143 obitelji.
Po rječima fra Ivice Petanjaka tijekom rata Zrin su više puta opsjedali partizani iz okolnih mjesta koja su naseljena Vlasima. Partizani su napali 9. rujna 1943. godine i spalili Zrin do temelja. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata poginulo je ili ubijeno 213 stanovnika Zrina.
Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina mještana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto. Žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci.
Hrvatima je zabranjen povratak u mjesto.
Do danas se nijedan Zrinjanin nije vratio na svoje obiteljski posjed
Jugokomunistička historiografija s svojom “narodnooslobodilačkom” tumačenjem zaobilazila i prešućivala zbivanja o tim zločinu nad hrvatskim civilnim stanovništvom u NDH.
Protiv zločinaca do danas nije počeo sudski postupak.
Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, makar je to jedina župa u Hrvatskoj bez ijednog živućeg katolika
Biskup Košić je u svojoj homiliji istaknuo: »Mi smo ovdje kako bismo i usnama i srcem izrekli ono što oni koji su tu pobijeni ne mogu reći.« »Pozvani smo, i od Gospodina obdareni snagom i moći, da se bez straha usprotivimo nepravdi i da se borimo za istinu i pravdu i o Zrinu, i o Španovici, i o Borićevcu, i tolikim drugim mjestima stradanja našega naroda. I da već jednom skinemo lažnu masku osloboditelja koji su obični i to najkrvaviji zločinci, a koji se i danas skrivaju pod krinkom antifašista. Dapače, zagovornici zločina još i danas nazivaju ove spodobe našim borcima za slobodu hrvatskoga naroda, dapače da su upravo oni započeli što su branitelji u Domovinskom ratu samo završili, tj. borbu za uspostavom slobodne nam domovine Hrvatske! Koje bezočne laži i kojih li izvrtanja istine! Effata, narode moj hrvatski! Effata, branitelji zločinaca i hvalitelji lijepe kape partizanke! Dok god imamo i jednog zagovaratelja laži i zločina, nama, braćo i sestre, ne može biti bolje. Naša je domovina već umorna od onih koji se suprotstavljaju istini, ali mi kršćani nikada se ne smijemo umoriti u borbi za istinu« – rekao je biskup i naglasio još jednom da to okupljanje potvrđuje da se kao Hrvati nismo umorili jer vjerujemo u istinu i pravednost, jer znamo da Isus Krist neće dopustiti da nepravda zavlada i da se istina ne sazna i ne pobijedi.
Biskup se osvrnuo i na veličanje takozvanih »osloboditelja« Drugoga svjetskog rata na poznatoj sisačkoj Keltskoj noći te se zapitao zašto se nakon više od 22 godine nakon što je propao taj sustav još uvijek on veliča i pjevaju mu se hvalospjevi. Izrazio je i svoje nezadovoljstvo što se u istom scenariju hvali sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik za vjeru u Kristu, i oni koji su rušili kršćansku crkvu Našašća Svetog Križa i pobili gotovo 300 ljudi u Zrinu. »Pitam se zašto je komunizam propao ako je bio med i mlijeko, tolika neviđena sreća za naš narod? I zašto se ne oslobodimo već jednom tog poklonstva zločinačkom režimu koji je evo ovdje, vi ste živi ljudi, dragi Zrinjani, primjer, posijao tolike mrtve, pobio i raselio Hrvate, srušio domove i crkvu, otjerao u progonstvo preživjele i nametnuo šutnju nad time?« pitao je biskup i istaknuo da neće biti sreće u našem narodu i u ovoj državi dok ona jednako ne osudi i odbaci sve totalitarizme, sve zločince i sve njihove simbole.
{youtube}ruXKLr8zYIw{/youtube}
Pripremio; JOHNNY
