Sveti Otac u nedjelju proglašava nove svece
Crkva s nestrpljenjem očekuje kanonizaciju sedmero novih svetaca. U nedjelju, 21. listopada, papa će Benedikt XVI. zajedno sa sinodskim ocima predvoditi Svetu Misu na Trgu svetoga Petra. {jathumbnail off}Među novim će svecima biti četvero redovnika i troje laika, među kojima je veliko zanimanje izazvao život blažene Caterine Tekakwithe, preminule 1680. u dobi od samo 24 godine, a koja će biti prva svetica crvene rase, odnosno Indijanka.
Prisiljena pobjeći iz vlastita sela zbog svoje katoličke vjere, te kako bi izbjegla namješteni brak, sklonila se u jednom kanadskom plemenu, u kojemu je potom cijeli svoj život posvetila Isusu. Stoljećima je bila poznata kao „irokeški ljiljan“, a Ivan Pavao II. ju je odabrao za ikonu Svjetskoga dana mladeži 2002. godine, održanoga u Torontu.
To je prvi put da se kao primjer daje jedna mlada Indijanka koja je živjela u indijanskim selima – istaknuo je pater Paolo Molinari, postulator postupka za kanonizaciju, u razgovoru za Vatikanski televizijski centar. Činjenica da ju Crkva proglašava svetom, za Indijance je iz Sjeverne Amerike i Kanade – koji su kroz stoljeća mnogo pretrpjeli zbog kolonizacije i zbog oduzimanja svih njihovih terenâ i šumâ – priznavanje tih plemenâ i njihova bogatstva – primijetio je pater Molinari.
Na novinarkin upit je li lik blažene Tekakwithe i danas još uvijek aktualan, pater je Molinari prije svega podsjetio da je Ivan Pavao II., za Svjetski dan mladeži u Torontu, u Kanadi, dao Caterinu Tekakwitha kao uzor svim mladima u svijetu. Bila je mlada žena koja je u trenutku kada su plemenski poglavice odabrali mladića koji je trebao postati njezin muž, to odbila. Snažno je čeznula ne samo za kršćanskim životom, nego i za tim da svoj život potpuno posveti Našem Gospodinu, smatrajući Isusa svojim zaručnikom. Kada pomislimo na sve ovo čemu su danas izloženi mladi, kulturi koja nije prožeta kršćanstvom i koja odbacuje zamisao o čistoći i istinskom životu darivanja Kristu, to u Caterini Tekakwitha postaje primjer jer je bila progonjena i zlostavljana – istaknuo je postulator. Podsjetivši na kraju da je blažena Caterina krštena nakon susreta s nekoliko isusovačkih misionara, prvih misionara u Sjevernoj Americi, pater je Molinari napomenuo da je tako sve više osjećala potrebu njegovati sjeme koje joj je majka, kršćanka, usadila u srce govoreći joj o Isusu i njegovu životu.
Život potrošen u služenju mladima i njihovoj budućnosti – jedan je od brojnih prikaza koji najbolje opisuju patra Giovannija Battistu Piamartu iz talijanskoga grada Brescie, kojega će Sveti Otac u nedjelju, 21. listopada, proglasiti svetim. Pater Piamarta utemeljio je 1900. godine Družbu Svete nazaretske Obitelji, i žensku redovničku zajednicu Poniznih Gospodinovih službenica. Njegova je pak ljubav prema mladima svoj vrhunac imala u ustanovljenju Instituta „Mali obrtnici“, posvećenoga profesionalnoj pripremi i kršćanskom rastu tisućâ mladića.
Njegov je lik nevjerojatno aktualan i danas – istaknuo je u razgovoru za našu radijsku postaju postulator kauze pater Igor Fabiano Manzillo te objasnio – i to zbog toga što je cijeli svoj život živio i radio s mladima, ali upravo onima siromašnima u svijetu rada. Njegova je velika želja bila pružiti obitelj, obrazovanje i posao mladima koji nisu imali drugih mogućnosti. Bila su to siromašna, napuštena djeca bez roditelja, koja bi lutajući gradom možda postala zločinci. Pater je Piamarta stoga tu mladež želio učiniti protagonistima vlastite budućnosti, i to upravo dajući im budućnost. Jer, kako je govorio: „Ako i najgorem mladiću u gradu daš svoje pouzdanje, daješ mu nadu i sposobnost da čini čudesa“. To veliko pouzdanje u vlastite sposobnosti, koje su Božji dar; pouzdanje u Providnost, kao Božju nazočnost koja prati naš život, vrlo je važno i za današnju mladež iz tako teškoga i nestalnoga svijeta rada – istaknuo je pater Manzillo.
Među novim svecima koje će Sveti Otac proglasiti u nedjelju, nalazi se i sestra Marianna Cope, redovnica Trećega franjevačkog reda iz Syracuse u Sjedinjenim Američkim Državama. Posebno voljena na Havajima, sestra je Marianna 1883. godine pošla za sjajnim primjerom svetoga Damjana iz Molokaja, koji je na tom havajskom otoku utemeljio bolnicu za gubavce, te je sve do preminuća, 1918. godine služila gubavcima.
Ono što kod nje najviše privlači jest njezina velikodušnost pred potrebama bližnjega – rekao je za našu radijsku postaju pater Ernesto Piacentini, postulator kauze za njezino proglašenje svetom. Na poziv patra Damjana, sestra Marianna je sa šest svojih susestara otišla na Havaje, i tamo najprije utemeljila jednu kuću, a potom i ustanovu za pomoć djeci gubavaca. (…) Na Havajima je bila poznata i vrlo cijenjena, toliko da su havajske vlasti za nju i za patra Damjana objavile dekret kojim ih proglašavaju počasnim građanima Države Hawaii – napomenuo je pater Piacentini.
rv/benedikt
