U Vatikanu održan znanstveni skup o II. vatikanskom saboru Featured
Povodom pedesete obljetnice otvaranja II. vatikanskog sabora u Vatikanu je Papinski odbor za povijesne znanosti u suradnji s Papinskim Lateranskim sveučilištem organizirao dvodnevni znanstveni skup. U poruci sudionicima skupa, koju je potpisao kardinal Tarcisio Bertone, Papin državni tajnik, Papa je očitovao svoju očinsku blizinu i zadovoljstvo hvalevrijednim pothvatom.
Svjedočanstvo i sjećanja koncilskih otaca i svih koji su bili izravni protagonisti II. vatikanskog sabora pridonose tomu da se pred našim očima ne pomuti slika događaja koji je imao veliko značenje za život Crkve – istaknuo je Sveti Otac u poruci za otvaranje skupa, koji je održan 3. i 4. listopada u svrhu promicanja i proučavanja događaja, a koji je Crkvi omogućio providnosni iskorak naprijed – kazao je kardinal Angelo Scola.
Sabor valja tumačiti svjesni velikog nadahnuća koje je imao blaženi Ivan XXIII. da Crkva ima učiniti korak naprijed, u svijetlu toga nadahnuća valja proučavati sve saborske dokumente, naročito četiri velike konstitucije. Tek tada Crkva izranja kao subjekt rođen iz Presvetoga Trojstva, utemeljen na Isusu Kristu, koji je poput elipse s dva žarišta: s jednim je okrenuta prema Bogu a drugim prema spasenju ljudi. Uvjeren sam da je Crkva u naše vrijeme na putu asimilacije, prihvaćanja Sabora. Nakon svih velikih sabora, bila su potrebna desetljeća da ih se asimilira, stoga su shvatljivi i napori nakon II. vatikanskog sabora. Ipak je na djelu, čini mi se, postupno prihvaćanje Sabora – ustvrdio je kardinal Scola.
U uvodnom izlaganju kardinal je Scola govorio o subjektu Sabora, o crkvenom kontinuitetu u prihvaćanju saborskih reformi, potom o nerazrješivom jedinstvu između Sabora i saborskih dokumenta, te o pastoralnoj odlici sabora koja se očituje u misionarskoj zadaći Crkve. Pastoralno obilježje, po mom mišljenju, kako ga je zamislio Ivan XXIII., zapravo je bit, spasenjska odrednica Crkve, a to znači da je Crkva sakrament prisutnosti Isusa, koji dolazi ususret čovjeku da ga spasi i otkupi. To je pastoral, koji se ne može poistovjetiti s nikakvim izmišljanjem praksa ili tehnika. To ima svjedočiti svaki kršćanin i kršćanska zajednica, u svim okvirima ljudskog postojanja – ustvrdio je kardinal Scola.
Valja dakle krenuti od arhiva, izvora, dnevnika, bilježaka, privatnih sjećanja koja nije lako pronaći, budući da je velik broj biskupa prije pedeset godina bio u misijskim zemljama, da se shvati kako su koncilski oci reagirali pred skupštinom u pravom smislu riječi, a koja nakon pola stoljeća pred sobom ima isti izazov: koncilske odrednice unijeti u sadašnji kulturni kontekst, učiniti da ih usvoje svi kršćani i cijelo društvo.
A to je ono što papa Benedikt XVI. naziva, a što su prije njega Ivan Pavao II. i Pavao VI. počeli nazivati novom evangelizacijom. Posebice u svijetu poput Europe, koji je evangeliziran prije mnogo stoljeća, zamjećujemo zamorenost, umor. Katkada je predrasuda, zbog koje mnogi misle da poznaju kršćanstvo i ne žive ga više. Stoga je žurno da se Crkva u takvom kontekstu očituje kao živa zajednica, u župama, biskupijama, udrugama i pokretima, u kojima stječe iskustvo da Isus dolazi ususret čovjeku i objavljuje mu Božju blizinu. To je još važnije u pluralističkom društvu kao što je naše – zaključio je kardinal Scola.
rv/benedikt
