DUJMOVIĆ O JOSIPOVIĆU – ILI KAKO OSTATI BEZ POSLA
Već sam pisao i izrazio svoje čuđenje zašto mnogi državotvorni kolumnisti ne spominju predsjednika Josipovića kada govore o najzaslužnijim osobama u Hrvatskoj koji su sudjelovali u Haaškom suđenju Hrvatskoj, M. Kovačević (Hrsvijet, 24.11.2012.) nas podsjeća u čemu su sudjelovali:
A onda je Meron, čovjek, koji je preživo Holokaust i jedan od najiskusnijih američkih sudaca naglasio da „ni jedno razumno sudsko vijeće“ ne bi donijelo u slučaju generala Gotovine, a potom i Markača odluku da je legitimno oslobađanje vlastitoga državnog teritorija zločinački pothvat.
Meron govori o nerazumnosti sudskog vijeća koje je donjelo takvu prvostupanjsku odluku, a kod nas ni sveučilišni profesori s Pravnog fakulteta nisu spoznali koliko je to suludo.
Međutim, Hrsvijet, 28. studenoga 2012. podsjeća kako je bilo i onih koji su pisali o tome, ali i koje su posljedice takvog pisanja. Evo tog teksta:
U povodu oslobađajuće presude hrvatskim generalima, Tihomir Dujmović je napisao kolumnu koja nikada nije objavljena. Prema tvrdnjama portala Dnevno.hr., odlukom glavnog urednika Večernjaka, Dujmoviću od 01. prosinca 2012. prestaje suradnja s njegove sadašnjom kućom. Pročitajte kolumnu i sami prosudite o težini “grijeha” Tihomira Dujmovića…
Zabranjena kolumna Tihomira Dujmovića: Nisu svi plakali od sreće!
Zapravo, Josipović i Pusićka su nas odmah podsjetili da je u Hrvatskoj omogućen nastavak rada Haaškog suda kroz četiri suda koji će nastaviti optuživati hrvatske vojnike po izmišljenjim Haaškim optužnicama. Jer ratni zločin oslobađanja okupiranih područja se dogodio, zar ne?
Još u Predgovoru svoje knjige Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008. napisao sam:
A davno sam napisao da osoba koja oslobađanje vlastita teritorija, dakle nešto što je po međunarodnom pravu i po Ustavu svake države, pa i RH, pravo i obveza, proglasi ‘zločinačkim pothvatom zločinačke organizacije’ ne može biti normalna osoba. Smatrao sam da je plod bolesna uma vjerovati kako hrvatski narod nije oslobađao svoja okupirana područja zbog toga nego zato da bi etnički očistio taj prostor od onih koji su taj prostor već etnički očistili od Hrvata. Pitao sam se kako je moguće da Vijeće sigurnosti nije poslalo takvu svoju službenicu na psihijatrijsko liječenje. Da je to učinilo, ne bi Del Ponte morala napisati knjigu iz koje je vidljivo kako patološki mrzi Hrvate, te ‘podmukle kurvine sinove’.
Naravno da to nisu mogli učiniti kada je Del Ponte i postavljena na to mjesto da bi odradila upravo to. Pa nije ona mogla sve to postići da nije provodila politiku svjetskih moćnika. Znamo, na primjer, da su Britanci bili ti koji su inzistirali da se u rezoluciji Vijeća sigurnosti uz ratne zločince Karadžića i Mladića stavi i general Gotovina. Uz stvarne ratne zločince stavili su čovjeka koji je jedan od najzaslužnijih što je spriječen genocid nad Bihaćem, dakle još veći genocid od onoga što je počinjen u Srebrenici. Učinio je ono što su trebali učiniti oni u Srebrenici. Njihov posao je odradio i u Bihaću. I zato im je ratni zločinac! Zato ne čudi što je sud u Hagu, taj zločinački sud, osudio Darija Kordića na drastičnih 25 godina robije bez ikakvog dokaza krivnje (osim što mu je dokazano da je Hrvat).
I u ranijim tekstovima sam upozoravao da se radi o onome što je konstatirao sudac Meron, a što se odnosi i na mnoge u Hrvatskoj (ne zaboravimo da je to bio glavni razlog zašto su takvi i došli na vlast ili su dobili sve glavne medije u svoje ruke).
U tekstu Hrvatska žrtva i Haški tribunal, U knjizi: O žrtvama je riječ – Zbornik radova trećeg hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, ur. Zvonimir Šeparović, Zagreb, 2006., str. 23-29. kažem:
Dapače, izmišljena je formulacija o “zločinačkom pothvatu zločinačke organizacije” kojoj je cilj upravo to izokretanje uloga agresora i branitelja, a samim time izokretanja svih moralnih načela na kojima je izgrađena današnja civilizacija. Zapravo, optužiti vrh državne vlasti neke zemlje da je operacija oslobađanja okupiranih područja vlastite države, dakle ono što je njihovo pravo i obaveza i po zakonima vlastite države i po međunarodnom pravu “zločinački pothvat zločinačke organizacije” je suludo. Optužiti ih da nisu oslobađali taj teritorij zbog toga već zato da bi etnički očistili taj prostor jeste plod bolesna uma.
U knjigama: Haški sud – “Zajednički zločinački pothvat” – Što je to? Izlaganja na trećem stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu 8. lipnja 2007. godine, Zagreb, 2007., str. 67-79; Haški sud – “Zajednički zločinački pothvat” – Što je to? Svezak I., Izlaganja na stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu od 9. lipnja 2006. godine, 8. prosinca 2006., 8. lipnja 2007. i 7. prosinca 2007. godine, Zagreb, 2010., str. 325-337. možemo naći i slijedeće:
Mnogi doista vjeruju da bi haške presude za zločinački pothvat onemogućile samu opstojnost države nastale na zločinu. Međutim, sve više u svijetu i pravnim stručnjacima postaje jasno nešto što je očito. Naime, optužiti vrh državne vlasti neke zemlje da je operacija oslobađanja okupiranih područja vlastite države, dakle ono što je njihovo pravo i obaveza i po zakonima vlastite države i po međunarodnom pravu “zločinački pothvat zločinačke organizacije je suludo”. Optužiti ih da nisu oslobađali taj teritorij zbog toga već zato da bi etnički očistili taj prostor jeste plod bolesna uma.
U knjigama: Haški sud – “Zajednički zločinački pothvat” – Što je to? Izlaganja na petom stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu 6. lipnja 2008. godine, Zagreb, 2008., str 51-61; Haški sud – “Zajednički zločinački pothvat” – Što je to?, Svezak II., Izlaganja na stručno-znanstvenom skupu u Zagrebu od 9. lipnja 2006. godine, 8. prosinca 2006., 8. lipnja 2007. i 7. prosinca 2007. godine, Zagreb, 2010., str. 649-659. objavljen je moj tekst: TKO SU PODLI KURVINI SINOVI? gdje je to dano u prvom podnaslovu:
Rasizam ili bolesni um Carle del Ponte?
Vremeplov kroz VL: Dujmović o analitičaru Dejanu Joviću i Ivi Josipoviću
Od momenta kada su u Haagu počeli govoriti o “zločinačkom pothvatu zločinačke organizacije” u svojim tekstovima i javnim nastupima sam upozoravao da se ta formulacija odnosi na sam taj sud! Možda baš nisam bio najprecizniji kada sam govorio o zločinačkom sudu u Haagu, t.j. vjerojatno je u pravu Benjamin Tolić (Hrsvijet, 23.11.2012.) kada za njega koristi pridjev “monstruozni”:
Ali monstruozni je Haaški sud, sudeći generalima Gotovini i Markaču, koji nisu ni počinili ni zapovjedili nikakav zločin, zapravo sudio obrani i oslobođenju Republike Hrvatske od srpske okupacije.
Ali, jedno je sigurno. Kad govorimo i pišemo o Haaškom sudu, govorimo i pišemo o svima onima koji su ga podržavali. Najveća krivica pada na leđa onih u Hrvatskoj, koji su okrenuli leđa svome narodu. Zaboravili su kako se njihovom narodu divio jedan srpski pjesnik. Naime, Jovan Jovanović Zmaj je 1883. godine napisao:
Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome,
I dok tako čini, u najteži dan,
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
Da, u Haagu je Bog progovorio kroz usta sutca Merona! Ali ne zaboravimo: Nevini Dario Kordić je od tog “suda” osuđen na 25 godina zatvora, a još nas čeka presuda nevinoj grupi Hrvata iz BiH. General Praljak je na tom suđenju i pokazao da je taj sud takav kakvim ga mi i doživljavamo!
Akademik Josip Pečarić
Lahore, 29. 11. 2012.
