Izrael dominira(o) novim Bliskim istokom?
Izrael i Bliski istok – jesu li Anthony Cordesman i Aram Nerguizian ipak nešto propustili u njihovoj raščlambi u Washington Postu!?
{jathumbnail off}
Dok u Izraelu i Gazi eksplodiraju bombe i rakete, televizijskim novostima dominira tragično nasilje, a mi smo upozoreni da bi se borba između Izraela i Palestinaca mogla proširiti jer se nalazimo na novom i puno opasnijem Bliskom istoku. Islamisti su na vlasti, demokracije će slušati svoj narod. Zapravo relativno brzi prekid vatre između dviju strana pokazuje, da postoji vrlo mali izgledi za širi regionalni sukob. Istina je da se nalazimo na novom Bliskom istoku, na kojem je Izrael postao supersila.
U detaljnoj studiji iz 2010, „Arapsko-izraelska vojna ravnoteža”, dokumentirano je kako je Izrael u proteklom desetljeću nadmašio svoje susjede u svim dimenzijama ratovanja. Autori pripisuju to izraelskoj kombinaciji nacionalne potrošnje, velikom vanjskom financiranju, nacionalnom industrijskom kapacitetu i učinkovitoj strategiji i planiranju. Izraelska vojna potrošnja iznosila je 2009. godine 10 milijardi dolara, što je tri puta više od egipatske vojne potrošnje i više od ukupne obrambene potrošnje svih njegovih susjeda – Egipta, Sirije, Jordana i Libanona.
Ali novac ne predstavlja izraelske stvarne prednosti, koje su u kvaliteti i učinkovitosti njegove vojske. Izraelska vojska i visoko kvalitetni rezervisti premašuju po broju one u arapskim državama. Njegovo oružje je mnogo sofisticiranije, često i generaciju ispred onog koje koriste njegovi protivnici. Izraelska tehnološka prednost ima duboke implikacije na modernom borbenom polju.
Najmoćnija arapska vojska, je sirijska. No, sada je sirijska vojska u previranju dok se bori porti vlastitog naroda i dok je Bashar al-Assad na vlasti.
Tu su i asimetrične prijetnje od skupina kao što su Hezbollah i Hamas. Studija ih proučava i analizira veliki Hezbollahov arsenal raketa. Autori zaključuju da one ne predstavljaju stvarnu prijetnju Izraelu jer su te rakete uglavnom nenavođene i stoga neučinkovite. Hamasove rakete su još sirovije i neučinkovite. Izraelski odgovor kroz obrambeni sustav je djelovao bolje od očekivanog.
Verbalni sukobi s Turskom
Što se tiče terorizma, druge asimetrične strategije protiv Izraela: usprkos napada u srijedu na autobus u Tel Avivu, Izrael je mnogo zaštićeniji od terorista jer je izgradio zid 2003.
Što se tiče većih prijetnji, studija ističe da je Izrael jedina zemlja u regiji sa sofisticiranim nuklearnim arsenalom – procjenjuje se da ima između 100 i 500 bombi, mnoge od njih na podmornicama.
To je razlog zašto Egipat, bez obzira što ima novu islamističku vladu, neće riskirati rat s Izraelom. A to neće učiniti ni druge arapske države. One će održati vatrene govore i ponuditi humanitarnu pomoć. Ali se neće boriti s Palestincima u Gazi, niti će učiniti nešto što bi moglo izazvati širi rat.
Turska, još jedan snažni regionalni igrač, ima vladu koja je oslabila svoje veze s Izraelom i sukobljavala se s njim više puta zbog tretmana Palestinaca. No, to su verbalni sukobi, koji se vjerojatno neće pretvoriti u nešto više. Turska se sada suočava sa situacijom u kojoj njeni napori da postane regionalnom silom nisu urodili plodom. Njeni odnosi s Irakom su se pogoršali jer ona pruža zaštiti sunitskom potpredsjedniku od vlade predvođene šijitima u Bagdadu, koja ga želi pritvoriti.
S obzirom na to da Turska ima hladne odnose s Izraelom, ona samo može promatrati kako Egipat postaje mostom između Izraela i Hamasa. Jedini pravi posrednik u regiji su naravno Sjedinjene Američke Države, izraelski najbliži saveznik.
To je stvarnost na Bliskom istoku danas.
Zapanjujući gospodarski rast Izrael, njegov tehnološki razvitak, vojna pripremljenost i bliske veze sa Sjedinjenim Državama jamče prednosti pred drugim arapskim zemljama. Mir između Palestinaca i Izraelaca uspostavit će se samo ako Izrael odluči sklopiti mir. Mudri izraelski političari, od Ariela Sharona preko Ehuda Olmerta do Ehuda Baraka željeli su poduzeti rizike za uspostavu miru mir jer su zabrinuti glede izraelske budućnosti i židovske i demokratske države. To je ono što je u opasnosti, a ne opstojnost Izraela.
The Wasington Post | hkv | hu-benedikt
