Slobodan Lang: Otvoreno pismo Tomislavu Nikoliću
Predsjedniče Republike Srbije, pišem Vam otvoreno pismo, jer sve radim otvoreno pred hrvatskim narodom, svijetom i Bogom.
Pozvali ste hrvatske predstavnike da kažu koja pitanja Srbija nije riješila, kako bi ih riješili, zato da bi otvorili niz pitanja koje Hrvatska nije riješila i neće: Srba koje je protjerala, nije im vratila imovinu, niti im omogućila minimum ljudskih prava. Izjavili ste da se hrvatski predsjednik Ivo Josipović ne želi s Vama susresti, a da ćete prihvatiti razgovor kada Vas bude pozvao; da se Josipović naljutio kad ste rekli da je Vukovar bio većinski srpski grad i da Srbija priznaje Hrvatsku u granicama u kojima je priznata od strane UN-a; da sada čekate da se odljuti; da ne živite u prošlosti, i ne pitate kada je tko protiv koga ratovao, ili kako je izgledao rat, jer se to može govoriti samo na jubilejima. Izjavili ste da ste da je besmisleno današnjoj djeci govoriti o ratu, a ne pričati im šta ih čeka sutra, da ne razumijete zašto je Hrvatska prihvatljiva za Europsku uniju i da nijedan Srbin pa ni Vi ne priznaje da se u Srebrenici desio genocid. Izjavili ste kako ste kao predsjednik Srbije u regiji dočekan s omalovažavanjem, kao netko tko nema iskustva i svojim komentarima i da ste ocjenama naljutili mnoge, kao netko tko će sve upropastiti , a da ste Vi formiran čovjek, ne savijate se, ne savijate Srbiju i da ništa niste rekli bez plana, kao i da ni jedan napad na Vas nije bio bez plana.
Kako početi dijalog
Previše ste rekli, pitali i ocijenili za samo jedno pismo. No, bitno je da želite dijalog sa Hrvatima. Dijalog sa svakim je temeljna obaveza svakog čovjeka prema Bogu i ljudima. Mogu Vam jasno reći kako ima tko u Hrvatskoj sa Vama razgovarati. Ovaj puta to činim, ja, kao savjetnik za dobro Predsjednika Franje Tuđmana, u vrijeme stvaranja, obrane i poraća. Činim to zato da Vam što prije pomognem da učinite nešto dobro – Bogu, Hrvatima, Srbima, samom sebi i (kako ste Vi izjavili) da djeci otvorimo budućnost. Dakle! U petak 16. studenog pred međunarodnim sudom (za bivšu Jugoslaviju) u Haagu će biti izrečene konačne presude (trenutne svjetovne moći) hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Odmah uputite pismo tom sudu, svim predsjednicima država, Ujedinjenim Narodima i to objavite svim ljudima svijeta.
U toj izjavi napišite:
I. “Ja, Tomislav Nikolić, kao Predsjednik Srbije, izjavljujem da su Generali Ante Gotovina i Mladen Markač nevini.
II. “Oluja” je spriječila genocid u Bihaću koji su napadale srpske vojske, i tako spasila živote tisuća ljudi, očuvala obitelji i domove.
III. “Oluja” je spriječila da Srbija i Srbi izvrše nove zločine.
IV. “Oluja” je spriječila genocid u Bihaću, nakon nemoći svijeta u Rwandi i Srebrenici.
V. Nakon “Oluje” svijet zna da je moguće spriječiti genocid, i dužan je to i činiti.
VI. Oslobađanje Generala Ante Gotovine i Mladena Markača je najviše što svijet može sada učiniti za mir i budućnost na Balkanu.
VII. Oslobađanje generala, ne košta ništa, ali pokazuje da novac nije ni sve ni najvažniji.
VIII. Puna istina pred Bogom i ljudima, je važnija od svega.
IX. Tražimo da se Generali Ante Gotovina i Mladen Markač proglase nedužnima i odmah oslobode.
X. Zbog neizmjerne važnosti za budućnost naše djece, naše regije i cijelog svijeta, tražimo pravdu istine i ničeg osim istine.
Riječi treba pretvoriti u djela, istine i dobra
Prije desetak dana bio sam u Srbiji. Prvo sam otišao u Suboticu, koja je 1918 bila najveći hrvatski grad uopće. Pokrenuli smo zajedničku suradnju za zdravlje u budućnosti. Poslije sam u Beogradu na međunarodnoj konferenciji predložio da se među državama Balkana, potpiše sporazum o nenasilnom rješavanju sporova i da se zajednički sazove svjetska konferencija za sprečavanje genocida. Svoj istup, gdje se govorilo engleski, počeo sam riječima: ”Govorit ću hrvatski jer je vrijeme da Beograd nauči slušati hrvatski.” Mnogi su slušali, čuli i pozdravili. Više puta u proteklom vremenu sam odlazio u Beograd i govorio što činiti da ostvarimo dobro i spriječimo stradanje. Gospodine Nikoliću, spreman sam odmah doći k Vama i biti Vam potpuno na raspolaganju u provođenju ove akcije. Riječi treba pretvoriti u djela istine i dobra, a ne baciti u vjetar. Ako poslušate moj savjet, otvoriti ćete potpuno novu stranicu za Srbiju, odnose sa Hrvatskom i budućnost djece.
Učenje od povijesti i odgovornost za budućnost
Prilikom značajnih suđenja pred Židovskim vijećem (Sanhedrin), svakom su svjedoku rekli: “Tko god razori život i jednog ljudskog bića (nefesh a`hat mi-bnei adam), je kao da je razorio cijeli svijet; a tko god sačuva život i jednog ljudskog bića je kao da je spasio cijeli svijet.” To se činilo da bi se istaklo važnost potpunog poštenja i tako spriječilo stradanje nedužnih. Predsjednik Josipović je izabran da doprinese ekonomskom razvoju, zaposlenosti, rađanju djece i današnjim potrebama Hrvatske. Umjesto toga on je ženama koje su pokušale zaštiti svoja prava iz rada i na rad rekao u “Podravci”, da im ne može pomoći. Izgubio je legitimnost. Kada nije dovoljno htio, znao i mogao rješavati u sadašnjosti, okrenuo se prošlosti, u kojoj nije sudjelovao. Na Ovčari je prihvatio ispriku Tadića. To je nedopustivo prema Simonu Wiesenthalu i nizu svjetskih moralnih autoriteta. Nema univerzalnog Hrvata, koji služi da se zaobiđe žrtve. Ispričati se smije samo direktno žrtvama. Potom su izjednačili zločine u agresiji i obrani. Samu agresiju nisu proglasili zločinom. U Sarajevu i BiH, Josipović je opet želio biti solo ekspres mirotvorac, a u Knesetu je nedopustivo govorio o zmiji u hrvatskom srcu. Konačno su Josipović i Tadić dobili nagradu Europske Unije za toleranciju. Uvedena je 2008. na prijedlog trenutnog Predsjednika europskih Židova. Do sada ju je primio samo jedan kralj, a dijele je nekoliko dokonih bivših predsjednika. To nije moja nagrada. Spadam među one koji se zalažu da Evropa prepozna vlastitu medalju pravednika. Kao što je Izrael odao priznanja, 24356 ljudi koji su izložili vlastiti život u spašavanju Židova u vrijeme Holokausta. Trebamo evropska nagradu, za one koji danas, u krizi, pomažu sada najmanjima i najugroženijima, nezaposlenima, mladima i obespravljenima. Ne treba nam nagrada onima koji ne rješavaju današnje probleme, za djela u kojima nisu sudjelovali kad su ih tisuće ljudi ostvarivali. Ne žalite što se Predsjednik Josipović nije htio s Vama sresti. O istinski važnim pitanjima ima tko da s Vama razgovara. I ja sam jedan od njih, ali Predsjednik Josipović nije.
Uputite Apel za nedužne generale Gotovinu i Markača i postat ćete svjedokom istine i dobra za svih
Poslušate moj savjet i obratite se svijetu o hrvatskim generalima, i to će biti kao da ste se susreli sa svim Hrvatima. Postat ćete svjedokom pred Bogom, i otvoriti put istini i dobru. Zbog generala, zbog nas, zbog vas, zbog svih, zbog , sada, zbog sutra, zbog ljudi i zbog Boga – prihvatite moj savjet i molbu.
S nadom, Dr. Slobodan Lang/croative | hrsvijet | inavukic.com
U Zagrebu, 3. studenog 2012.
