“Vi ste na terenu kušnje”
“Vi ste na terenu kušnje, kako bi Bog mogao prosuditi, jeste li prikladni da budete preneseni u Nebo, u njegovu prisutnost”
Bez sumnje, ono materijalno u vašim djelima nema nikakve konačne vrijednosti. Da ljudi nađu neku istinu ili neki fenomen više ili manje, da se bave ili ne bave lijepom glazbom ili lijepim slikama, da njihova zemaljska organizacija bude manje ili više uspjela, to nema direktno nikakve važnosti za nebo. Ništa, stvarno, od tih otkrića ni od tih ostvarenja neće ući u zidine od kojih je sagrađen novi Jeruzalem. Ali, ono što će se zabilježiti, tamo gore, ono što će ostati zauvijek, jest ono što ste činili, u svim stvarima, u skladu s Božjom voljom.
Bog očito nema nikakve potrebe za proizvodima vaše uspješne aktivnosti, jer bi on sve to mogao dati bez vas. Ono za što se on isključivo zanima, a što, na primjer, on silno želi, jest vjerna upotreba vaše slobode i prednost koju ćete mu dati pred svim stvarima koje vas okružuju.
Dobro shvatite ovo: na zemlji stvari su vam dane samo kao materija za vježbu, na kojoj „bianco” ostvarujete svoj duh i srce. Vi ste na terenu kušnje, kako bi Bog mogao prosuditi, jeste li prikladni da budete preneseni u Nebo, u njegovu prisutnost. Vi ste na kušnji. Malo je stoga važno to koliko vrijede i što postaju plodovi zemlje. Sve je pitanje u tome, hoćete li se njima služiti tako da naučite kako treba slušati i kako treba ljubiti.
Ne prijanjajte, dakle, uz prostu vanjštinu ljudskih djela. To je samo slama koja gori i krhka lončarija. No, pomislite, da u svaki od tih skromnih sudova možete staviti, kao neki sok ili dragocijenu tekućinu, duh poučljivosti i jedinstva s Bogom. Ako zemaljski ciljevi po sebi ne vrijede ništa, možete ih ljubiti radi prigode koju vam pružaju da posvjedočite Gospodinu svoju vjernost.
Pierre Teilhard de Chardin
Odabrao i uredio; I.Remeta
