Za sve one koji su „umorni“ od života
Mi svoju vjeru pokazujemo i dokazujemo svjedočeći da je Isus umro i uskrsnuo. A samo je onaj svjedok vjerodostojan koji je uistinu uvjeren u ono što govori i za što svjedoči. Isus je dobro znao da će njegovi učenici moći biti vjerodostojni svjedoci njegova uskrsnuća tek nakon što prime snagu Duha Svetoga, pa im je rekao: “Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor” (Lk 24,49).
Ako želimo biti dionici Kristova spasenja i njegove slave, i naš je zadatak u ovom životu da budemo vjerodostojni Kristovi svjedoci. A svjedok je vjerodostojan samo tada kad govori o onome što je vidio ili čuo, drugim riječima, o onome što je živio i što živi. Ja mogu vjerodostojno i uvjerljivo svjedočiti da je Krist uskrsnuo i da živi samo onda ako je on uskrsnuo u meni i ako doista živi u meni. Da bismo i mi mogli postati pravi i vjerodostojni Kristovi svjedoci, potrebno je doživjeti istinsko obraćenje, te opredjeljenje za Krista da nam se oproste grijesi i da primimo Duha Svetoga, tj. da se obučemo u Silu odozgo, kako to Isus reče u evanđelju. Svi oni koji su primili sakrament svete potvrde ili krizme, već su primili Duha Svetoga, odnosno njegove darove. Mnogi koji su primili taj sakrament ne znaju da su obučeni u Silu odozgor. Kako se vidi vjerujemo li mi u to? Evo nekoliko primjera, odnosno znakova:
Ako olako padamo u grijeh i ako se ne borimo u časovima napasti, znak je da ne računamo s tom snagom koja je u nama. Sveti Petar kaže da đavao kao ričući lav obilazi okolo tražeći koga da proždere. I onda nas potiče da se tome đavlu, tom ričućem lavu odupremo jakom vjerom. Drugim riječima, da vjerujemo kako u toj borbi nismo sami i nemoćni, nego je s nama Uskrsli Krist koji po svojem Duhu djeluje u nama. A jači je Onaj koji je u nama od onoga koji je u svijetu. Prema tome, može se s pravom reći da mi vjerujemo u snagu Duha Svetoga koji djeluje u nama kad se ne damo zarobiti od đavla, nego mu se hrabro odupiremo i raskrinkavamo njegove spletke i tako mu kidamo mrežu u koju nas je htio uloviti uvodeći nas u razne ovisnosti kao što su droga, alkohol, grješni užitak i slično.
Da mognemo što bolje shvatiti ovu istinu, može nam pomoći jedan psihološki uvid koji kaže da se mi ponašamo u skladu sa svojim identitetom, odnosno u skladu sa slikom koju o sebi imamo i koju u svojoj svijesti, ali također i u svojoj podsvijesti nosimo. Tako se onaj koji u sebi ima jak osjećaj manje vrijednosti može lako predati tomu svom osjećaju bespomoćnosti i tako zakopati mnoge darove koje mu je Bog dao, jer je povjerovao krivom glasu u sebi. Depresivna se osoba olako predaje svojoj naučenoj bespomoćnosti i tako upropasti svoj život i tolike afektivne i intelektualne energije okrene zapravo protiv sebe. Zašto? Zato što je povjerovala pogrješnom savjetniku, svojem osjećaju bespomoćnosti. A mi, braćo i sestre, nismo bespomoćni, kako bi to htjeli naši iracionalni osjećaji manje vrijednosti, nego smo veoma moćni, jer smo djeca Božja. Stvoreni smo na sliku Božju.
Sveti je Pavao bio uvjeren u tu istinu i zato je s pravom rekao: “Sve mogu u Onome koji me jača” (Fil 4,13). To je Duh Sveti koji djeluje u nama. To je ta Sila odozgo koju je Isus obećao onima koji mu vjeruju i koji ostaju kod njega, koji se mole za taj dar odozgo. Nadalje, siguran znak da u nama djeluje Duh Sveti, jest naša spremnost i volja da činimo dobro i da nesebično volimo Boga i ljude. Ljubav je najbolji i najpouzdaniji znak dobrog duševnog i duhovnoga zdravlja. A “ljubav je Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5,5), uvjerava nas opet sveti Pavao apostol. Tko je sam zaogrnut Silom odozgo, tko u sebi ima Duha Svetoga, taj onda svojom ljubavlju zaogrće sve ljude, taj čini dobro, živi u istini i širi oko sebe radost i mir.
Dr. sc. Mijo Nikić, iz knjige Očima psihologa teologa |
Odabrao: Ivan Remeta
