Duboka preobrazba za Hrvatsku!
Prošlo je već desetak dana a da nisam napisao par redaka u editoru mog računala, jer sam gromovima iznad Visa, koji su gađali upravo moje računalo, ispao iz interneta. I evo, nakon novog rutera i mrežne kartice vraćam se svom alatu da bi nešto napisao.
Ali, ali pisati mogu samo ako me nešto snažno, i kod toga pozitivno, iziritira. Ništa, prošao je i prvi dan nakon ponovnog ulaska u internet i još sam uz tabula rasa. Netko će reći: pa i bez interneta može se koristiti računalo za pisanje članaka, eseja, studija i bilo čega. Točno. Ma, bez čitanja članaka na portalima, a malo je dnevnih tiskovina koje nemaju i portale, nemam te iritacije za pisanje. Od tiskanih tjednika čitam samo Hrvatski list i GK. Vidim (večeras, evo sad malo prije, 30. 12.2012.) na portalu HKV članak kojeg sam pročitao u HL je preuzet od istog, ili bolje, intervju s dekanom KBF-a dr. Tončijem Matulićem. Izvanredno, ali to je mala riječ, kako je dekan pronikao svojim odgovorom u intervjuu, glede duboke preobrazbe u Hrvatskoj, poput one koju je doživio general Gotovina, a koja je vidljiva iz njegovih nastupa po izlasku i povratku iz Haaga, pa ću naprosto kopirati (tehnikom ili alatom u računalu) ono što je izrekao u intervjuu:
„Očito ništa kršćanina ne može toliko skandalizirati kao vjera. Isus je bio sablazan za vjernike, a ne za nevjernike. Želim da ovo objavite. Svi hrvatski vjernici trebali bi provesti sedam godina u Haagu da prođu preobrazbu, duboku i sveobuhvatnu, za koju mi se čini iz njegova istupanja i govorenja hrvatskoga generala Ante Gotovine da ju je doživio. Ne poznajem ga više od svakog prosječnog čovjeka u Hrvatskoj. Znam što je radio i učinio za Hrvatsku i narod.
No ono što je primjetno od kada se oslobođen vratio u Hrvatsku jedno je tako toplo srce, kršćansko, božansko. Ako uistinu želimo dobro sebi, ako želimo na ispravne noge osoviti nadu u bolju budućnost ovoga naroda, bolju budućnost za našu djecu, a to su sve na neki nači Gotovinine poruke, onda nam valja svima proći vlastitu i duboku preobrazbu. Moramo u dubinu promišljati što je vjera, što znači u mom životu, što ona donosi za mene, za zajednicu, i konačno shvatiti da je vjera za vjernika sve i da izvan vjere ne može ispravno pojmiti život. Ma koliko se mnogi bunili i nametali stavove da što vjera ima s politikom, s državom, s znanošću, s medijima… Takvi se imaju pravo buniti jer ta njihova pobuna samo govori da je vjera za njih sablazan kao što je bilo Isusovo propovijedanje u Palestini i njegovo svjedočenje Boga Oca svih ljudi. Sablazan se javlja uvijek u onih koji misle da posjeduju istinu i da im nitko nema ništa novoga, boljega, savršenijega reći. Isus je upravo i došao osloboditi čovjeka od njega sama i njegovih predrasuda. To je moja poruka hrvatskom katoličkom puku“.
Vidim u ovom broju sedam (godina), kao nekakvu biblijsku dimenziju pa prema tome dajem slijedeći prijedlog:
Pokušajmo svi zajedno, kao Crkva u Hrvata, provesti jedan postupak preobrazbe (duhovne obnove) u tijeku sedam godina, kroz obavljanje određenih pobožnosti i posta; recimo ovako da postimo prvih sedam petaka u mjesecu u intervalu od svibnja pa do prosinca.
Zatim obavimo sedam pobožnosti adoracije (klanjanja pred Presvetim) svakog drugog četvrtaka u mjesecu, u razdoblju od travnja do studenoga. Možda bi dobro bilo u vrijeme onih petaka posta učiniti i pobožnosti križnog puta.
I ništa manje važno, makar jednom godišnje, u nizu od sedam godina, obavljati NEK-Nacionalni euharistijski kongres, uz trodnevnicu ispred samog kongresa, gdje bi vrsni propovjednici mogli osvijetliti ili poukom doprijeti do zaspalih srdaca.
Svakako bi mogla naša HBK, nekim svojim aktom, uputiti naše poznate karizmatike diljem Hrvatske da na svoj poznati način održavanja seminara(obično u trajanju od 3 dana), dopru do tolikih koji su odlutali od vjere. Zar ovo nije moguće provesti?
Zar netko, jednako u ovo sumnja, kao što ga i sablažnjava postupak našeg generala?
Ne sumnjam da ovo, ako pročita, dr. Tonči Matulić neće podržati, a blizu je Kaptola te bi mogao nekome i šapnuti da privoli HBK i pokrene cijelu stvar, tj. da amenuje i stavi se na čelo provedbe.
O da bi bilo tako!
Nikola Bašić, Vis
