VRIJEME IZOPAČENIH VRIJEDNOSTI
Upravo je uzašla prva knjiga iz slijeda trilogije Mladena Lojkića o zombijima novog svjetskog poretka. Trilogija će pružiti odgovore katoličkim vjernicima u kakvom turbolentnom vremenu izopačenih vrijednosti živimo.
{jathumbnail off}Preostala dva nastavka, koji će izaći u slijedeća dva mjeseca, pružiti će uvid u metode kontrole uma i prenapučenosti čovječanstva.
U trilogiji o zombi vremenu Mladen Lojkić u prvoj knjizi Magija umjetnosti (Vlastita naklada, Zagreb 2012.). prikazuje suvremeno dekadentno stanje današnje zapadne civilizacije. To se stanje svijeta sve više prelijeva i širi u Hrvatskoj. Lojkić već na prvoj stranici knjige upozorava kako se već nalazimo u vremenu i prostoru “hodajućih mrtvaca”. Naime, zombiji su osobe koje ne misle ništa samostalno, već se bez otpora savjesti prepuštaju pogubnim trendovima. Dolazi do izražaja neodgovornost prema vlastitom i tuđem životu, zaglupljenost i kopiranje ponašanja po uzorima nakaradnih idola, nametnutih posredstvom raznih medija. To je i cilj osmišljenog projekta vladajuće oligarhije, svijet bez moralnih i Božjih zasada i zakona, život ljudi bez osobnih stavova, prosudbi i logičnih zaključivanja. Autor nas kroz opise nakaradnosti na raznim područjima ljudskog stvaranja, poput arhitekture, kiparstva, slikarstva, književnosti, glazbe, plesa i filma, sistematski vodi prema logičnom zaključku da se današnji čovjek već od rođenja, kroz vrijeme odrastanja i sazrijevanja, sve do svoje najzrelije dobi, sistematski izlaže utjecajima novosvjetskog preodgoja, sve do stanja opsjednutog zombiranog uma.
Mladen Lojkić povijesnim i suvremenim podacima ozbiljno upozorava da živimo u vremenu konačnice stvaranja jednosvjetske Antikristove države koja će obilježiti prvu polovicu 21. stoljeća. Kako bi dokazao svoje tvrdnje, svako poglavlje knjige započinje cijelim nizom činjeničnih podataka, od kojih su neki znani, no većina manje znana običnom čovjeku. Ti primjeri povezani u cjelinu daju prikaz mozaika sveopćeg sotonskog projekta u suvremenom ljudskom društvu i preokreta u ponašanju tzv. zapadne civilizacije. Lojkić ukazuje na sistem ovosvjetovnog zavaravanja: “Sotona laže da ubije Boga u čovjeku i zato nikad ne djeluje pod vidikom zla, nego pod vidikom dobra, koji čovjeku prividno uvijek nudi nešto još bolje”. Autor nizanjem svjetskih i domaćih primjera to i dokazuje.
Svakako treba zabilježiti suvremene prikaze i pojašnjenja kao na primjer u poglavlju arhitekture o predloženom ali ipak neostvarenom projektu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Nažalost usporedbom protežiranog i ostvarenog projekta na Udbini trebali bi se zamisliti i nad nekim drugim izvedenim projektima novih crkvenih zdanja u drugim dijelovima Hrvatske. Naime, često se dopušta da se arhitekti iživljavaju u ostvarenju svojih slavodobitnih ideja rezultirajući s neprimjerenim, preskupim i nefunkcionalnim izvedbama. U takva ostvarenja spada i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu koji je progutao oko pola milijarde kuna iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Konačno, tamo su izložena takva “umjetnička” djela koja nemaju veze s ljepotom umjetnosti, već su povezana s poremećajem dobrog ukusa i morala, poput istovjetnih prikaza tzv. “performansa” koji se s vremena na vrijeme u tim prostorima odvijaju. Težnja takve umjetnosti bolesnih umova mogu se najbolje iščitati u poglavlju Bogohulnost estetike ružnoće, čiji bi primjeri trebali podići katolike na noge te dovesti do javnih i sudskih osuda “majstora” i “umjetnika”, koji bogohulno provociraju s perverznim gadarijama izrugujući se najvećim kršćanskim svetinjama.
Najsnažniju potvrdu izopačenih ideja današnje zapadne “umjetnosti” autor prikazuje kroz rasčlanbu moderne glazbe, nabrajanjem imena razvikanih sastava, pjevača i naziva pjesama povezanih sa neskrivenim sotonizmom. Neki svjetski sastavi svojim sadržajima pjesama i javnim nastupima otvoreno prizivaju i veličaju sotonu, dok im je pozornica opremljena rekvizitima kao što su krv, kosti, oltar sve to uz ispuštanje urlika i čudnih glasova uz treštanje tzv. glazbe. Sve je to popraćeno ekstazom pomahnitale publike, koja u deliriju droge i alkohola ostaje doslovno bez svijesti. Glazba, uz film, već je dulje vrijeme najjače oružje opčinjavanja mladih naivnih i nezrelih osoba, koje tako postaju zombirani ovisnici novih nakaradnosti.
Osnovni je zaključak, autor Mladen Lojkić kroz knjigu Magija umjetnosti dojmljivo ukazuje na stanje izopačenih vrijednosti, koje svijet, ali nažalost i naše hrvatsko društvo, sustavno usvajaju. Naslov Magija umjetnosti prvi je iz trilogije raščlambi prikaza i jasnih upozorenja da nam u budućnosti slijedi daljnje rastakanje katoličke civilizacije i morala, uz nasrtanje i uspostavu sotonskih vrijednosti i kriterija. Živimo u vremenu izopačenih ljudskih vrijednosti te se nalazimo na rubu provalije svih moralnih zasada, na što nas prva knjiga iz Lojkićeve najnovije trilogije najozbiljnije upozorava.
Damir Borovčak
