Zar je stvarno „Bozanić ukrao Božić“? Papa o rodnoj ideologiji za Božić 2012.
“Naš” dični ministar Željko Jovanović u maniri vojujućeg ateiste[1] kritizira kardinala Josipa Bozanića – i Katoličku Crkvu općenito – na svaki pogodan način.
Tako 26. prosinca 2012. godine optužuje kardinala Bozanića riječima da je „ukrao hrvatskim građanima Božić“, govoreći protiv dijela Kurikuluma zdravstvenog odgoja znanog kao “4. modul o rodnoj ideologiji”.
To Ministar proziva Kardinala, koji je 19. prosinca 2012. godine u svojoj Božićnoj poruci vjernicima poručio kako „politička vlast koja, zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“.
Da se nije kardinal Bozanić ništa zaletio, nego da se u pravo vrijeme – tj. u ono kada vjernici najviše slušaju što im biskupi poručuju – očitovao o stvari koja je od najvećeg značaja za moralno stanje nacije, možemo vidjeti iz činjenice da je jednako učinio i sam Papa Benedikt XVI. On u svojem obraćanju svim katolicima svijeta za Božić 2012. godine[2] govori baš – o „dubokoj obmani“ rodne ideologije.
Kao što znamo, Kurikulum zdravstvenog odgoja izrijekom nalaže nastavnicima da moraju izlagati učenicima kao tobožnju istinu – postavke rodne ideologije. To bi nastavnici trebali činiti tako da najprije sami sebe indoktriniraju dženderističkom literaturom – i to knjižicama homoseksualnih udruga i knjigama (priručnicima) seksologa koji su sljedbenici zoologa i „velikana“ suvremene seksologije Alfreda C. Kinseya (zoolog je Kinsey bio po znanstvenoj formaciji, prema seksualnoj orijentaciji je bio biseksualac, sadist, mazohist i pedofil); pomoću te bi se literature nastavnici u hrvatskim javnim školama morali naučiti kako da pohvalno govore o pornografiji, o seksu prije puberteta (i izvanbračnom seksu za vrijeme i poslije puberteta, jasno), pa čak i o prostituciji.
Evo zapravo ovdje nekoliko izvadaka iz jednog od tih priručnika, koje propisuje Kurikulum zdravstvenog odgoja – „O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti“, Paul. R. Abramson (psiholog) i Steven D. Pinkerton (psihijatar), Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.:
„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“ (str. 146).
„Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS“ (str. 164/165).
„Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja“ (str. 88).
„Suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku, zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne stvarnosti` može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“ (str. 227)
„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog“ (str. 89).
„Zašto bi nekom smetala činjenica što se hladna gotovina (ili topla meka plastika) mijenjaju kroz ruke?“ (str. 92).
Naravno, sve se to ugrađuje u pederističku (da se i opet poslužimo terminom Fatmira Alispahića) rodnu ideologiju, o kojoj u ovogodišnjoj Božićnoj poruci vjernicima Papa Benedikt XVI. progovara – pozivajući se na studiju što ju je francuskim državnim vlastima ranije ove godine uputio jedan drugi vjerski vođa. Evo (podužeg) citata sa riječima Benedikta XVI.:
„Glavni rabin Francuske Gilles Berhneim pokazao je u svojoj precizno dokumentiranoj i duboko potresnoj studiji, da napad (talijanski ‘attentato’, engl. ‘attack’), kojemu smo danas izloženi, na autentični oblik obitelji koji se sastoji od oca, majke i djeteta, pogađa jednu još dublju dimenziju. Dok smo do sada sagledavali lažno shvaćanje prirode ljudske slobode kao uzrok krize obitelji, sada postaje jasno da se ovdje u pitanje dovodi samo shvaćanje, što uopće znači biti čovjek.
Berhneim citira izjavu, koja je postala slavnom, gdje Simone de Beaovoir govori: ‘Ženom se ne rađa, nego postaje.’ (‘On ne naît pas femme, on le devient’). Te riječi leže u temeljima onoga što se danas predlaže, pod terminom „rod“, kao jednu novu filozofiju spolnosti. Spol, prema toj filozofiji, nije više zadan prirodom kojega čovjek treba prihvatiti i osobno ga ispuniti smislom, nego jedna socijalna uloga koju mi biramo sami za sebe, dok ju je u prošlosti za nas biralo društvo.
Duboka obmana (tal. ‘erroneita’, engl. ‘falsehood’) takve teorije i antropološke revolucije koju ona nosi u sebi, evidentna je. Tu čovjek osporava da ima zadanu prirodu, što proizlazi iz njegovog tjelesnog identiteta, i koja ga definira kao ljudsko biće. Negira vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije zadana, nego da je na njemu samome da je kreira. Prema biblijskom izvještaju o stvaranju, spada u bit ljudskog stvorenja da je stvoren od Boga kao muško i kao žensko. Ova dvojnost je bitna za ljudsko biće, takva kakvu ju je Bog dao. Baš ta dvojnost kao zadanost sada biva osporavana. Nije više valjano ono što se čita u izvještaju o stvaranju: ‘Muško i žensko On ih stvori’ (Post 1,27). Ne, ono što sada vrijedi jest, da ih nije On stvorio muško i žensko, nego da ih je do sada društvo određivalo, a sada mi sami odlučujemo o tome. Muško i žensko kao realitet stvaranja, kao priroda ljudske osobe ne postoje više. Čovjek osporava svoju vlastitu prirodu. On je od sada samo duh i volja.
Manipulacija prirodom, koju danas osuđujemo kada se govori o okolišu, postaje ovdje temeljni izbor čovjeka u odnosu sa samim sobom. Preostaje još samo apstraktni čovjek, koji potom autonomno bira bilo kakvu svoju prirodu. Osporavaju se muško i žensko, kao stvoreni oblici ljudske osobe što se uzajamno nadopunjuju.
Ako, međutim, ne postoji dvojnost između muškarca i žene kao zadana u stvaranju, tada ne postoji također ni obitelj kao predodređena stvaranjem. U takvom slučaju, onda, također i dijete gubi mjesto koje mu je do sada pripadalo i u kojem mu je pripadalo osobito dostojanstvo, njemu svojstveno. Bernheim pokazuje kako dijete, iz subjekta koji ima prava, nužno postaje objekt, na koje se ima pravo i koje se kao objekt može i stjecati.
Ondje gdje se sloboda da se nešto čini pretvara u slobodu da se čini nešto od samoga sebe, dolazi se nužno do negiranja samog Stvoritelja i stoga, na posljetku, i do negiranja samog čovjeka kao stvorenja Božjega, u čijem je bitku utkana slika Božja. U borbi za obitelj, borimo se za samog čovjeka. I postaje očiglednim, da ondje gdje se niječe Boga, nestaje također i dostojanstvo čovjeka. Tko brani Boga, brani čovjeka.“
Tako, očito kardinal Bozanić nije ništa pogriješio odabravši baš Božić da poruči hrvatskim vjernicima da im je „nešto trulo u državi“. Jedino ako će Jovanović za loš ukus kritizirati također i Papu i njegovu ekipu stručnjaka za odnose sa javnošću …
Ah da, možda siroti Jovanović ne zna da Božić zapravo pripada Crkvi i njenim vjernicima. Tj. ne krade kardinal Bozanić nešto Jovanovićevo, sve ako je možda i Jovanović jedan od onih koji su skloni folklorno iznijeti na stol kakvu puricu i ukrasiti borić.
Inače je, prije ove poruke vjernicima za Božić, Papa 26. rujna 2012. godine bio poručio i političarima koji se nazivaju kršćanskima (članovima Centrističke/kršćanske internacionale, čiji su članovi primjerice hrvatski HDZ, njemački CDU, francuski/Sarkozyev UMP i mađarski Fidesz) da je
„…predanost poštivanju života u svim fazama od začeća do prirodne smrti i sa time povezano odbacivanje namjernog pobačaja, eutanazije i svakog oblika eugenike[3] povezano sa poštivanjem braka kao nerazrješive zajednice jednog muškarca i jedne žene, te kao efektivnog temelja za zajedništvo obiteljskog života…. Obitelj, temeljna ćelija društva, je korijen koji hrani ne samo pojedino ljudsko biće, nego i same temelje društvenog života. Blaženi Ivan Pavao II. je bio u pravu, kada je uključio među druga ljudska prava također ‘pravo da se živi u cjelovitoj obitelji i u moralnom okružju pogodnom za razvoj djetetove osobnosti’ … Nažalost brzopleti, površni i kratkoročni odgovori na najosnovnije i duboke ljudske potrebe su brojni i nametljivi. To čini prikladnim za naše vrijeme riječi Apostola kojima upozorava Timoteja na dan ‘kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati’ (2 Tim 4:3).“[4]
Stoga doista ne mogu ovi nasljednici kršćanskih političara iz vremena kada se taj naziv ozbiljno shvaćao[5] (dao Bog, da bismo u Hrvatskoj i Europi ponovo mogli vidjeti dovoljan broj pravih kršćanskih političara) govoriti, da ne znaju što su pred Bogom dužni činiti (Ez 2, 3-7). Ostaje za vidjeti, koliko će te stranke (ili neke nove) htjeti realno poduzeti. Ili će i dalje ostavljati biskupima, da se moraju neposredno upuštati u polemike sa sekularističkim politikama – u Hrvatskoj, drugdje u Europi i svijetu.
katolik.hr
[1] Na hrvatskom jeziku se o militantnom ateizmu / vojujućem bezbožništvu prestalo pisati, kada nam se učinilo da je takvoj pojavi došao kraj uslijed kraja komunističkog režima. Na engleskom jeziku se o „militant atheism“ može pronaći mnogo, npr. putem referenci i linkova u solidnom članku na http://www.conservapedia.com/Militant_atheism . Kako to izgleda u pragmatici svakodnevnog života kod Željka Jovanovića, imamo na http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/74489-jovanovic-je-1983-uime-partije-izbacivao-kolegu-iz-skole-jer-je-s-crkvom-isao-u-pariz.html i http://www.poslovni.hr/hrvatska/jovanovic-vise-necu-gubiti-vrijeme-na-srednjovjekovne-poglede-crkve-225572
[2] Tekst Papinog obraćanja vjernicima za Božić 2012. god. u prijevodu na više jezika na: http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/30231.php?index=30231&po_date=21.12.2012&lang=it#TRADUZIONE IN LINGUA INGLESE
[3] eugenika bi bilo „uzgajanje“ ljudskih bića prema narudžbi, npr. genetskim manipulacijama, također pobačajima ženskih beba i sl.
[4] Poruka Pape Benedikta XVI. sudionicima okupljanja Kršćanske/Centrističke Internacionale 22.09.2012., http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/speeches/2012/september/documents/hf_ben-xvi_spe_20120922_incontro-idc_en.html
[5] Izvještaj o njihovom okupljanju u 21.-22. rujna 2012. god. u Rimu na http://www.idc-cdi.com/noticia2012l.php; ondje je Izvršni odbor te organizacije donio i „Preporuke o pravima obitelji“ http://www.idc-cdi.com/docs/102012/58_en.pdf , gdje se zalažu za ono, za što se zalaže i Papa – za brak u kojega ulaze „jedan muškarac i jedna žena koji su punoljetni“; za „pravo djeteta na obitelj“; za „prirodnu obitelj“; za „prava obitelji“;
