Crkvene nekretnine i još ponešto…
Nije mi trebalo puno premišljanja da pišem o ovome, nakon emisije Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, u kojoj mu je bio gost don Damir Stojić.
Jer bode me u oko, kako se ono kaže, što tvrdi A.Stanković; Krist nije imao nikakvih nekretnina, a Crkva ne slijedi njegov primjer, tj njegovi nasljednici. Čitao sam i čitam, i čitati ću još x puta, Bibliju odnosno i evanđelja, ali samo vidim kako Krist nije imao svoj vlastiti krov nad glavom, tj. nekakvu svoju nekretninu, uknjiženu u nekakve, ondašnje, zemljišne knjige, ali imao je neograničeno raspolaganje nad nekretninama gdje se god kretao od betlehemske špilje pa do Hrama u Jeruzalemu iz kojeg je jednom bičem istjerao trgovce.
Ta kome pripada more, po kojem je hodao, ili tko je posjednik vjetrova i oluja koje je on zaustavio i spasio ribare-apostole od utapanja? Za biti doslovan ili dosljedan: Kristova su nebesa i zemlja. No, dovoljno je ovdje istaknuti, kako se On za svog apostolata služio nekretninama od prijatelja Lazara u Betaniji i Jeruzalemu, i to popriličnog bogataša Lazara. Dakle, bio je korisnik izuzetnih nekretnina.
Dvorana posljednje Večere, nije valjda trebala biti uknjižena na Njega da bi baš u njoj zaredio prve apostole-svećenike, a ne i svećenice, jer, bar tako izgleda, tu žena nije bilo, da bi i njima oprao noge ili rekao uz kruh i vino: kad kod ovo činite neka je na moju uspomenu. Isto tako poslije Večere u getsemanski vrt poveo je te iste svoje učenike a ne i neku učenicu. Dakle; nedvosmisleno je da Krist nije ženama dao svećenički red. Sigurno bi to, prvenstveno, prenio na svoju majku a ona bi drugim ženama, te bi i one mogle biti na čelu Crkve, kao buduće pa- pe. A ovo je ujedno odgovor Stankoviću da zašto žene ne mogu biti svećenice? Prvi apostoli nisu prenijeli taj svećenički red na bilo koju ženu, a zašto bi to trebalo ikada pa i danas? No, nedvosmisleno je da je njihova uloga u životu Crkve ne manje važna od bilo kojeg muškarca. Možemo to ustvrditi pitanjem i odgovorom koji je sadržan u istom: da li je itko postao svećenikom, koji nije rođen od žene? Ili, tko je rodio i odgojio Najvišeg Velikog svećenika?
A tko je opsluživao u najvećem židovskom hramu u Jeruzalemu, u kojeg je Krist rado zalazio i sa svojim učenicima; zar nisu svećenici i razni drugi poslužitelji? I točno se zna koliko kome pripada, što je još Mojsije propisao. Isusova majka Marija i poočim Josip nisu mogli unijeti dijete Isusa po prvi put u Jahvin dom (hram) u Jeruzalemu, a da nešto ne daju od svoje prvine.
Budući da nisu imali od blaga ili stoke onda su morali makar par grlica ili dva golubića. A poučio je svoje učenike kako je svaki radnik dostojan svoje plaće, pa će i oni moći primati od oltara(svećeničke službe). No, da je Krist osobito cijenio i vrijednost žene obraćenice poput Marije Magdalene, a time označio i mjesto u svojoj budućoj Crkvi, pokazao je to za svog Uskrsnuća. Naime, vidjeti je po evanđelistima, Isus se ukazao poslije Uskrsnuća Mariji Magdaleni prije od svih apostola, te ih je ona ista obavjestila o tom događaju, a Ivan i Petar apostol su trčali vidjeti da li je grob prazan. No, upravo na Isusovom križnom putu, sve do razapinjanja na Kalvariji, perimjetiti je zapis u evanđelista, kako je od Kristovih slijedbenika bilo najviše žena. Zapravo samo se Ivana apostola spominje da je bio do zadnjega uz Krista, tj. do njegove smrti. Zar spominjati, koliko su svetaca rodile i odgojile žene-majke; izravno utjecale na to, kao naprimjer sv. Monika za svog sina Augustina, ili recimo majka našeg blaženika Alojzija Stepinca?
Za kraj: ni jedna vlast, izabrana na demokratskim izborima, nije dobila mandat da dokine tu istu demokraciju i provodi svoju ideologiju kroz ustanove koje imaju svoj nastanak prije svih političkih ideologija i svjetonazora. A to ova vlast želi i nasilno pokušava provesti zatvarajući vrata demokraciji koja ju je izabrala. Onda mora biti svjesna da će imati tvrd otpor, jer se ne radi o životinjama ili biljkama nego o ljudima odnosno djeci i mladeži koja dolaze iz obitelji.
A obitelj je ona koja odlučuje kakvom ideilogijom i svjetonazorom može biti educirana njihova djeca, a ne neko ministarstvo ili vlada koja misli da tu demokraciji nije mjesto, odnosno dijalogu oko toga kako se postaviti u određenoj problematici.
Nikola Bašić, Vis
