Don Josip Čorić bez odgovora ministra Jovanovića
PRENOSIMO JOŠ JEDNO U NIZU OTVORENIH PISAMA DON JOSIPA ČORIĆA MINISTRU JOVANOVIĆU NA KOJA NIJE DOBIO ODGOVOR
Poštovani ministre Željko Jovanoviću,
Uzalud mjesecima čekam da bih dobio odgovor na nekoliko mojih jasnih i objektivno utemeljenih dopisa, na koje bi se odgovorilo u jednoj Tunguziji.
Razumijem Vas da ste prezauzeti oko zdravlja djece pa, služeći se najboljom pedagoškom metodom, a to je vlastiti primjer, pružate djeci i ne samo njima, primjer kakav se na ovim meridijanima i paralelama do danas nije pojavio.
{jathumbnail off}I ja dirnut posebno ovim Vašim i Vaše bratije, nastupima, uljudno Vas molim da mi pošaljete literaturu, koju praktično slijedite naročito kao ministar obrazovanja, (ne)odgoja etc. Ne tražim da mi pošaljete besplatno. Očekujem primko-povratnicom. Ako Vam je lakše e-mailom odgovoriti onda Vas molim odgovorite mi expressis verbis, bez obzira na rasu, klasu, spol, vjeru.
1. pitanje glasi: Vaš uzor odgoj i poštivanje posebno neistomišljenika je plod a)Vašeg odgoja roditelja A; b)roditelja B); c) roditelja AiB; ili (najvjerojatnije) plod bez ijednog roditelja, a što se na hrvatskom jugu kaže, odgojila ga ulica, od čega se stvara riječ: uličar.
2. Ne možete, ni uz pomoć anticrkvenih dobro plaćenih nekadašnjih crkvenjaka, zatvoriti oči pred 86% hrvatske populacije koja se je, unatoč progonima ne samo od 1941. nego i u ostvarenoj hrvatskoj državi, perfidnim metodama progoni, a koja ima pravo nadati se da ih onih niti 10% koji drže svu vlast ne samo u rukama nego i u brahijalnoj sili, ne će tretirati kao stoku, a tu je Vaš stil takav da, ni uz najbolji odgoj, ne možemo ne udijeliti takav atribut ministru odgoja i obrazovanja i njegovoj bratiji.
3. Ponavljam Vam jedno od pitanja postavljenih u dopisima Vama, a na temelju umjetničkog dojma koje ostavlja Vaš nad(ne)ljudski stav prema svakome tko nije dr. Željko Jovanović. Sjećate se: ‘Vaši me nastupi neodoljivo podsjećaju na jednog austrijanca iz prve polovine prošlog stoljeća, koji je u drugoj zemlji demokratski zavladao, zaveo mase i učinio da ga čitav svijet, u crno zavijen, spominje…Zvao se je Adolf. Budući da me u mojim godinama zahvaća amnezija pa se ne sjećam prezimena, pomognite mi vi, koji imate sve ocjene 5, 0 osim vladanja kojim vas svatko ocjenjuje drugom znamenkom od netom spominjane ocjene, sjetiti se tog prezimena. Od onda sam se sjetio, ali isto Vas ne oslobađam te bon-tonske dužnosti.
Drugim pitanjima, koje sam Vam u dopisima postavio, ne želim Vas umarati, osim drugarski pozdraviti – umjesto smrt fašizmu, recimo stop svim pristalicama i širiteljima svih ‘izama’, posebno onog najgoreg u ljudskoj povijesti. Vama ostavljam da se prisjetite, koji je to ‘izam’. I nema mira niti će ga biti dok, jedan atom najpogubnije ideologije ljudske povijesti, pod kojom je stenjao, ne samo, hrvatski narod pola stoljeća, a sada se nastavlja ista stvarnost pod drugim imenom, kojemu Vi svim žarom srca pripadate, bude na bilo kojem dijelu kugle zemaljske.
Očekujući knjigu ili knjige koje su, možda, upotrebljavali Vaš roditelj, ili A ili B, ili A i B, ili, najvjerojatnije ni A ni B, spreman platiti prigodom preuzimanja, a ujedno Vas pozivam na kavu, kada, poput današnjeg dana, skoknete do hrvatskog grada Splita.
Prof. dr. sc. don Josip Čorić/hu-benedikt.hr