EUROPA – DOM KRŠĆANSTVA!
Unatoč destruktivnim nastojanjima da se kršćanstvo danas u Europi ponizi i razbije, ostaju razboritim promatračima sasvim drukčije činjenice u stvarnosti.
{jathumbnail off}Naime, nepobitna je istina da je Europa, htjeli to ili ne htjeli neki priznati, kuća kršćanstva koje iza sebe ima duboke korijene i svjedočanstvo sačuvano kroz konkretni život i tradiciju; ono je „in possessione iuris“ – svoje na svome. Stoga bi kršćanstvo i njegove spasonosne poruke, unatoč mnoštvu različitih razmišljanja, valjalo barem iskreno poštivati, jer svaki objektivan čovjek može priznati da se zajedništvo različitih naroda drži (još!) jedino na tim kršćanskim temeljima – još se samo u te vrednote ima povjerenja – i kršćanstvo
| Sve što je pozitivno u našoj suvremenosti vuče korijen iz, makar latentnih, kršćanskih nadahnuća. Bez tih temelja sve bi se već davno urušilo i propalo u mržnji i netoleranciji. |
makar oslabljeno je snažan čimbenik zajedničkog napretka. Sve što je pozitivno u našoj suvremenosti vuče korijen iz, makar latentnih, kršćanskih nadahnuća. Bez tih temelja sve bi se već davno urušilo i propalo u mržnji i netoleranciji. Nije, stoga, nužno ovo ludilo koje po svaku cijenu nastoji rušiti stari i čvrsti temelj kršćanstva, da bi se izgradilo nešto novo bez jasne koncepcije i perspektive.
U takvim nastojanjima ne poštiva se naravna evolucija ideja niti u najobičnijoj formi, nego se događa nepromišljen i brz, zapravo strahovit idejni lom koji nimalo ne razmišlja o kasnijim posljedicama. Nameće se logično pitanje: tko će „živ i zdrav“ iz tog sinkretističkog košmara izići i kakve će to rane ostaviti na pokoljenja koja dolaze? Sije li se to, za ime nekog naivnog i bezrazložnog inata kršćanstvu, novi idejni kukolj koji će opet za nekoliko godina ili desetljeća donijeti razdor, mržnju i rat?
Nije istina da su ljudi bili tako nesretni i da je život bio tako bijedan i pust u prošlim danima dok se svijet oslanjao na staro dobro kršćanstvo po svim krajevima Europe. Nije istinit pokušaj koji nastoji pokazati da iza svakog ugla prošlosti proviruje krdo pokvarenjaka i suludih ideja. Nažalost, baš takve igle u plastu sijena danas s destruktivnim ciljem traže i izvlače moderna literatura, film i kazalište koje podupiru centri moći, pa nažalost i oni naši domicilni. Na tom planu posebno prednjače različiti internet portali mazohistički tražeći postojeće i nepostojeće zlo, posebno istresajući crkvene tepihe. Naka im bude… Svako zlo za neko dobro! Crkva će iz svega izići jača, čistija i snažnija.
| Ustane li među nama danas u Europi narašataj idealista i kreposnika, sretnika u Bogu i optimista, spasit će se pozicije kršćanstva i duhovnosti, ali ojačati i bolja perspektiva suživota s drugima i drukčijima. |
Ipak ima još normalnih i intelektualno poštenih ljudi kojima ova prašina neće zamračiti dublju spoznaju i uvid. Oni će, bez obzira na svoj svjetonazor, zbog temeljnog intelektualnog poštenja i razboritosti morati progovoriti. Netko će kadli tadli morati zavrištati da sreću u Europi i cjelokupnom čovječanstvu ne ubija kršćanstvo, nego upravo suprotno: ono nepromišljeno bojovno antikršćanstvo satkano od zlobnih fragmenata, napuhano poput balona, izolirano od prave istine i hranjeno na elementima destrukcije. Ovdje više nije u pitanju samo ateizam, nego otvorena bezdušnost koja uglavnom sve slika cinizmom i beznađem, a provode je teoretičari apsurda i plitki zagovornici nove kozmopolitske pljeve. I zamislite: taj crni pesimizam prodaju kao napredak i radost! Pobijede li možda jednog dana te ideje u potpunosti ili zaguše kršćanstvo ubrzat će propadanje i propast.
Dobročinstvo kršćanstva nije samo trascendentno i nevidljivo, nego je ono ispunilo dosadašnju ljudsku povijest napretkom i blagoslovom. I nije ovo samo tendeciozna samohvala, jer sve ovo može posvjedočiti svatko normalan i pošten. To svjedočanstvo i u Europi nose, podsvijesno i nenapisano, duboko u srcu genearcije koje su prošle, pa i ona koja danas živi. Svjedočanstvo je to toliko jako i živo da ga se ne može i ne smije prezreti. Evanđelje Krista Spasitelja presijeklo je povijest na tamu i svjetlo, na ropstvo i slobodu, na barbarstvo i kulturu. Taj temelj nitko još nije uspio porušiti. Uzalud je bila oholost vlastodržaca, mržnja i nasilje revolucija, cinizam filozofa, pa i nepromišljenost i današnjih krojača naše sudbine. Evanđelje je stožer svega što je ljudski rod stvorio kao pozitivno i veliko. Sve se, priznat ćemo, u konačnici vraća Kristu kao na svoj praizvor i početak.
Kad bi današnji svijet, osobito njegove intelektualne perjanice, bio dobronamjeran i da iskreno traži istinu, istog časa posuo bi se pepelom i vratio natrag starom, ali i uvijek novom i svježem kršćanstvu, Kristu Kralju i Spasitelju. Istina je – teško će to vidjeti naše oči, ali ostaje nam stara provjerena praksa: svoj osobni, obiteljski i župni život otvoriti Kristovoj poruci i dobroti. Moramo postati ustrajni svjedoci svjesni Otkupljenja i to će biti najbolja apologija kršćanstva u danima koji dolaze. Pred autentičnim primjerom svjedočenja ustuknut će tada svaka skepsa, cinizam i pesimizam. Ustane li među nama danas u Europi narašataj idealista i kreposnika, sretnika u Bogu i optimista, spasit će se pozicije kršćanstva i duhovnosti, ali ojačati i bolja perspektiva suživota s drugima i drukčijima. (Š.P./hkz-mi)
