HTV uveo cenzuru u maniri fašističke promidžbe
Ukratko, sve ovo što se događa jasno kazuje kako je Hrvatska napadnuta. Agresor je svjetonazor destruktivnog ludila koji ulazi u sve pore ovoga društva.
{jathumbnail off}U utorak 29. veljače u Hrvatskoj se dogodila suspenzija slobode govora, slobode medija, suspenzija poštivanja osnovnih načela novinarske struke. Tog je dana najvažniji hrvatski medij HTV izvještavao o predavanju Judith Reisman na Fakultetu političkih znanosti krajnje sramotno i potpunosti u maniri nekih davnih fašističkih ili boljševičkih vremena jednopartijskog totalitarizma. Izvještaj s tog skupa na politološkom studiju bio je na HTV-u prikazan ispod svakog kriterija profesije. Sve što smo čuli o predavanju Judith Reisman čuli smo od njenih neprijatelja. Ovdje se doslovno može upotrijebiti termin neprijatelji. Jer način kako je jedan dio agresivnih studenata koji su uzimali riječ i postavljali pitanja odnosio prema gošći fakulteta bio je ispod razine civiliziranog, a kamo li demokratskog ponašanja. Vrhunac svega je bio istup dekan Nenada Zakošeka koji se jedva suzdržao da se i fizički ne obračuna sa starijom gospođom Reisman. Vikanje, diskvalificiranje i pitanja tipa ‘što vi tu uopće radite’ podsjećala su na ona olovna vremena boljševizma i partijskih bukača za koja smo mislili da su iza nas.
Međutim, to što se i kako se dogodilo na Fakultetu političkih znanosti, tom evidentnom indoktrinirajućem učilištu ideoloških dželata, nije prikazano na HTV-u nego se i ta nacionalna dalekovidnica pozicionirala na jednu stranu barikade. A to nije ono što se zove novinarstvo. To je partijska propaganda koje se ni Goebbles ne bi postidio. HTV je o tom događaju izvijestio u središnjem dnevniku na način da je cijelu priču ispričala samo jedna strana u sukobu. Bio je to presedan nakon kojega možemo očekivati i nadgradnju iste metode, iste ideološke koncepcije, iste političke prakse. Primjerice, to bi bilo kao da sudovi svoje presude donose na temelju optužnice bez prava i potrebe saslušavanja druge strane, odnosno obrane. To je već viđeno na ovim zemljopisnim širinama, nije opstalo, propalo je, ali je izazvalo stradanje stotina tisuća nevinih.
Cenzura na HTV-u
Ali to nije bilo sve. Odmah nakon Dnevnika slijedila je politička emisija ‘Paralele’ u kojoj se obrađivao sukob Crkve i Ministarstva obrazovanja oko spornog 4. modula zdravstvenog odgoja. Prilog je radio novinar Saša Kosanović, a sugovornici su mu bili Branimir Pofuk, teologinja Anna Maria Gruinfelder i teolog Drago Pilsel te još nekoliko sugovornika koji su napadali Crkvu zbog miješanja u državne poslove i sl. Problem ovog ‘novinarskog’ uratka jest ponovo nedostatak druge strane. Novinar Kosanović je kasnije u emisiji branio prilog riječima kako drugu stranu zastupaju ‘čak dva teologa’ što je samo po sebi deplasirano. Naime, teolozi ne mogu biti druga strana, nego samo neovisni stručnjaci. Druga bi strana mogao biti tek netko iz Katoličke crkve. Bizarnost njegovoga objašnjenja jest pokušaj da Grunfeldovu i Pilsela svrsta među neovisne što je samo po sebi smiješno jer su oba ta dva teologa poznata ponajviše po žestokoj kritici Katoličke crkve.
Utorak 29. o. mj. na HTV-u se dogodila suspenzija slobode medija, slobode mišljenja, novinarske profesije, suspenzija demokracije. Ali, možda je najvažnije spomenuti da se dogodila suspenzija zdrave pameti u Hrvatskoj. Sutradan su brojne radijske postaje imale kontakt emisiju sa slušateljima na istu temu i ono što je zabrinjavajuće jest to da je velika većina slušatelja koji su se javljali bila u potpunosti protiv Reismanove i svjetonazora koji je ona pokušala promovirati u Hrvatskoj. To znači da je akcija medijskoga prekucavanja mozgova nacije uspješno obavljeno na većini ljudi ove zemlje. Ta medijska kontaminacija budalaštinom, nekritičkim razmišljanjem, zločestoćom učinila je da većina građana ove zemlje u potpunosti vjeruje toj novokomponiranoj doktrini, tom pranju mozgova i pretvaranja nacije u zombijevsku žabokrečinu kojom se onda može lako manipulirati, a u konačnici eksploatirati ili jasnije rečeno porobiti.
Liberalni totalitarizam
Judith Reisman bi trebala govoriti u Saboru. Pozvao ju je HDZ i sada su se na stražnje noge digli svi ti dični liberali kojima je suspenzija demokracije i dijaloga postao sastavni dio njihovog samozvanog liberalnog svjetonazora. Za njih je taj govor blasfemija i uporno papagajski ponavljaju kako se radi o osobi koja nema nikakve znanstvene reference, koja negira Holokaust i koja je homofobni nacista. Iako sve to nije istina, iako je sve to medijski demantirano, iako je Reismaniovu primio zagrebački rabin vjerske zajednice Bet Israel, iako je i obitelj Reismanove stradala u Holokaust sve to nije dovoljno pa ti liberalni žandari nastavljaju siktati svoj otrov. Očito ih strašno uznemiruje ta mogućnost da Reismanova dobije mikrofon u najvišem nacionalnom političkom domu. Smatraju to blasfemijom, oskvrnjivanjem najviše nacionalne kuće. Mada je sasvim nejasno zbog čega ih to smeta? Primjerice, na listi njihove stranke, točnije SKH-SDP prije dvadesetak godina je bio notorni Simo Dubajić. Čovjek koji se hvalio kako su mu se tri mitraljeske cijevi istopile za vrijeme likvidacije zarobljenih hrvata nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, kada u Saboru sjedi deklarirani ubojica onda tu nema ništa sporna, ali kada se pojavi na pola sata osoba koja misli drugačije onda je to nečuveno i neprihvatljivo. Toliko o demokratskim procesima u glavama nekadašnjih boljševika.
Proces je odmaknuo i svijest građana ove zemlje je krenula obrnutim putem evolucije. Zato je i moguće da imamo ministra poput Ivana Vrdoljaka koji izjavljuje kako u Hrvatskoj nitko normalan ne želi ulagati ili živjeti. Zar nije njegova odgovornost upravo promijeniti to što je izjavio? Bez obzira jeli to istina, njegov je posao prodati investitorima hrvatske resurse, a ne ih nepromišljenim izjavama otjerati. To bi bilo kao da ministar turizma kaže kako samo glupan može doći ljetovati u Hrvatsku ili da ministar unutarnjih poslova kaže kako se samo budala boji policije i poštuje zakone. Ali to je isto kao kada je svojevremeno ministar obrane Jozo Radoš rekao kako je Hrvatska vojska potpuno nespreman za bilo kakvu agresiju izvana i ostao živ i ostao ministra bez ikakve dvojbe da je upravo on odgovoran za to što je rekao. Da ne spominjem kako je ideja da bi zbog takvog lupetanja trebao dati ostavku bila znanstvena fantastika.
Ili, primjerice najnoviji slučaj detoniranja eksplozivne naprave na Trgu Bana Jelačića od strane skupine mladih Vodičana je dobio snažnu političku dimenziju. Razlog je taj što je jedan od petorice mladića Tomislav Strikoman član mladeži HDZ-a. Šef stranke Tomislav Karamarko je odmah pitan o tome te je najavio sankcije za mladića. Međutim, prije nekoliko dana jer tzv. ponoćni bombaš Vojo Blažević podmetnuo dvije eksplozivne naprave, znatno opasnije, počinio veliku materijalnu štetu, a naposljetku i sebe ozlijedio. Vojo Blažević je član SDP-a. Zanimljivo je primijetiti kako nitko od ‘slobodnomislećih’ novinara nije Zoranu Milanoviću gurnuo pod nos mikrofon i zapitao ga hoće li se poduzeti kakve mjere protiv njihovog člana bombaša. Da ne spominjemo kako nije osvanuo ni jedan naslov u vodećim domaćim dnevnicima tipa: ‘SDP-ov bombaš prijeti Zagrebu’!
Ukratko, sve ovo što se događa jasno kazuje kako je Hrvatska napadnuta. Agresor je svjetonazor destruktivnog ludila koji ulazi u sve pore ovoga društva. U svemu tome je sve lakše vidjeti sustav i cilj jer se agresor polako razotkriva. Pobijediti neće jer je već nasrtao u nekim ranijim povijesnim razdobljima i dobio po glavi. Problem je što može kao i tada učiniti puno štete.
Marko Jurič/dnevno.hr
