Odšteta za sve žrtve ratnog silovanja?
U Hrvatskoj se silno trudilo da se broj zataška i da se žene ničim ne ohrabre na svjedočanstva – kaže M. Slišković.
3000 žena silovano je u srpskim logorima u podunavskim selima, no taj broj zasigurno je puno veći. 1,8 milijardi kuna potražuju žrtve za traume duge gotovo 20 godina tijekom kojih nisu primale materijalnu odštetu.
Odvode me u prostoriju koja smrdi po mokraći i vlazi. Jedan mi četnik govori da se skinem. Molim ga da mi to ne radi jer ga poznajem cijeli život. Ili on ili njih deset, kaže. Poslije vrištim i povraćam, susjeda me tješi. Ispred mene su tri rezervista, moram birati koji će me silovati ili će me ubiti. Za mene nastupa smak svijeta. Nema mi tko pomoći, pijani me četnici koriste za iživljavanje nakon slavlja zbog pada Vukovara. Govore mi da sam ustaška kurva…
Iskazi su u DORH-u
Ovim je potresnim riječima Snježana Maljak opisala svoj privatni pakao koji je, sa samo 22 godine, proživjela u opkoljenom Vukovaru. Danas je majka četvero djece, živi hrabro i ponosno, no rana s kojom živi manje bi boljela da njezina žrtva nije sustavno prešućivana, pa tako već 20 godina, u nedostatku političke volje da se riješi status žena silovanih u Domovinskom ratu i da se počinitelji tih ratnih zločina procesuiraju. Jer, njihovi iskazi godinama su u DORH-u bez ikakvih rezultata, a one žive zaboravljene, bez moralne i materijalne potpore. No, čini se da prema njima pušu neki novi vjetrovi: nakon objave Registra branitelja ministar branitelja Predrag Matić kreće u novu ofenzivu, donošenje Zakona o žrtvama ratnog zločina silovanja.
– Iako takvih slučajeva ima neusporedivo više u BiH i Kosovu, gdje je silovanje bilo i sredstvo etničkog čišćenja, s tom se problematikom još nitko u regiji nije uhvatio u koštac, što je veliki teret, ali i nešto što me čini jako ponosnim. Nedavno sam na jednom međunarodnom skupu to i najavio te dobio veliku podršku susjeda. Vjerujem da ćemo mi to puno lakše riješiti nego BiH i Kosovo koji će poslije moći preuzeti naš “recept” i iskustvo – kazao nam je ministar Matić.
Kako doznajemo, izrada prijedloga zakona već je u tijeku, a povjerena je stručnjacima sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Riječ je mahom o mladim pravnicima, neopterećenim hipotekom prošlosti, uključenim u praćenje sudskog procesa u Haagu počiniteljima zločina silovanja u BiH.
Partner i prvi suradnik ministru branitelja za ovaj projekt je Marija Slišković, predsjednica Udruge žena u Domovinskom ratu.
– Kada se zna da je srpske logore prošlo nekoliko tisuća hrvatskih žena, ali i da je velik broj žena tijekom okupacije Podunavlja služio srpskim vojnicima kao roblje te da mnoge žene i danas šute o tom zločinu, broj silovanih žena teško je precizno odrediti pa kalkuliramo s njih 3000. U Hrvatskoj se silno trudilo da se broj zataška, a žene ničim ne ohrabre na svjedočanstva – kaže M. Slišković. Stoga sada traže jednokratnu isplatu od oko 600 tisuća kuna svakoj od stradalnica pa je ukupno riječ o iznosu od oko 1,8 milijardi kuna.
‘Ne ponovio se PTSP’
Pred ministarstvom je puno posla na ovoj iznimno osjetljivoj problematici.
– Gospođa Slišković i moje prijateljice iz Vukovara pomoći će mi oko humanog pristupa toj temi. Već sam angažirao i psihijatre da nam predlože način postupanja prema tim ženama koje želim maksimalno zaštititi i koje nipošto ne smijemo dodatno traumatizirati. Naravno, od liječnika tražim i da nađemo način da se ne dogodi “slučaj PTSP” nego da se obeštete žene koje su uistinu prošle taj pakao. Zakon ćemo imati tijekom godine, najkasnije do Božića, kao i registar – energičan je ministar.
Pođe li mu to za rukom, Hrvatska će biti prva zemlja koja je regulirala ovo pitanje, prije BiH, Kosova, Ruande i Konga.
>> Sunčica – ratni zločin nad ženama Vukovara
Potom Vladu čeka i još teži zalogaj: procesuiranje onih koji su ta zvjerstva i počinili kako bi se pravda konačno nastanila u dušama silovanih žena.
Odštetu treba zatražiti od Srbije, pa prijavile smo njihove državljane!
Godinama se zalažemo za dva cilja: uspostavu statusa žrtava i njihovih prava te procesuiranje zločina. No, ponajprije je potrebno uspostaviti zakonski okvir kako bi žene mogle ostvariti svoja materijalna prava, odštetu i liječničku skrb. Svjesni smo teške gospodarske situacije i ne znam kako će se iznaći taj novac, ali zato ćemo tražiti da se pronađe u Srbiji. Pa prijavile smo njihove državljane, imenom i prezimenom, zna se tko je to činio i ne vidim razloga da Hrvatska neprekidno obeštećuje svoje stradalnike. Do kazni za krivce još je dug put jer naše prijave stoje u DORH-u kao što su stajale i prije. U siječnju sam odvela 15 žena da ponove svoje iskaze u osječkom tužiteljstvu, gdje su prošle istu proceduru kao da su ondje prvi put – kaže Marija Slišković.
Renata Rašović/VLM
