Korizmeno odricanje
U nedjelju ćemo Papu slušati u podne, potom on zajedno sa svojim suradnicima počinje duhovne vježbe koje traju do subote ujutro pod vodstvom kardinala Ravasija.
{jathumbnail off}Tko god imalo bolje želi shvatiti ljudski i vjernički život, shvaća i potrebu takva povlačenja u osamu da bude sam s Bogom te pred njim promišljati o prijeđenom putu i o onomu što bi se ubuduće moglo unaprijediti da bi život bio doista na slavu Božju.
Nije lako suočiti se s Božjim zahtjevnostima, ali je oslobađajuće suglasiti se s njima. Upravo na tom su tragu i zahtjevi za usredotočivanjem na temeljnice našega života da bi sve sporedno i ostalo sporedno ili tek pomoć u našem hodu s Bogom. Otuda onda i određena odricanja kao u uostalom u korizmi. Ma nije odricanje sebi svrha, nego oslobađanje od nakupljenih težina koje ističu našu uskogrudnost.
Odricanja nam u tome mogu pomoći, ali je opet važno da o tome ne trubimo, kako to lijepo veli Isus.
Zadobivanjem nutarnje slobode lakše se ide ususret potrebama drugih, jer upravo je to svrha svakog odricanja. Možemo li to očekivati od mudrijaša ovoga svijeta koji bi htjeli svakoga drugoga po svojoj mjeri, a da se oni ni u čemu ne žele ne samo prilagoditi, nego uopće ne žele ni misliti o takvoj mogućnosti.
Tko još nije pokušao krenuti na takav put oslobađanja, očito ga još ni ne shvaća, ali bi bilo pošteno da ga berem ne osporava ili koči drugomu, želeći sve svesti na svoj način razmišljanja, pa čak i u važnim svjetskim i crkvenim događanjima, kao što je primjerice ovo Papino odreknuće od Petrove službe zbog poznatih razloga nemoći.
rv/benedikt
Vidi i: Odricanje u korizmi
