Ljepota jezika
Ima li koga od starijih ljudi koji u školi nije učio krasopis? Ima li koga tko nije učio hrvatski jezik na baštini naših najboljih pisaca što za djecu što za odrasle?
{jathumbnail off}Ima li koga tko nije posegnuo za stranom literaturom i svjetskim imenima, a da nije poželio, ako već ne može čitati u originalu, to čitati u lijepom hrvatskom prijevodu? Svojedobno sam se bavio jednim našim isusovcem, duhovnim piscem, za kojega su rekli, kad je umro u Rimu, da je umro najsvetiji čovjek Rima. Taj se pater osim duhovnim spisima bavio i jezikom.
Ne samo hrvatskim, nego više talijanskim i latinskim. Pisao je i pjesme. Čak je napisao i gramatiku talijanskoga jezika za pravilno i lijepo izražavanje. To je pater Benedikt Rogačić, Dubrovčanin. Ima li u nas još takva zanimanja za ljepotu jezika i izražavanja, ili se pak nastoji na svim razinama od sabora dalje rabiti gotovo ulični rječnik, pogotovu ako se nekomu netko usprotivi. A dobro znamo da se stvari, ako se lijepo izreknu, lakše primaju, premda su kadšto i teške.
Čemu pak služi i proučavanje jezika, ako ne tomu, da na najljepšim uzorima narodnoga i književnoga izražavanja znademo izreći svoju bit, svoj ponos. Svako prodiranje u tu bit i u gaženje toga ponosa, dolazilo ono od nametanja nasljednika Vuka Stefanovića Karadžića koji nam niječu jezik, jer bi nam zanijekali i našu narodu bit, ili pak dolazilo od onih koji su dobili povjerenje naroda da tom narodu služe, a ne da nameću svoju volju, premda možda za to i traže izgovor u navodnih znanstvenika koji su o vlastodršcima ovisni, dok su istodobno svjetski poznate stručnjake obezvrijedili i vrijeđali.
Zašto se primjerice časopisu Jezik uskraćuje potrebna potpora? Želi li to netko opet, sada preko nametanja nekog novog pravopisa gurati nas na istok, čega smo se krvavo oslobodili i kamo ne spadamo? Pitanja su ozbiljna i s vidika naše vjerske baštine, a da o njima ne bismo progovorili, kako to razložno na portalu hrvatskog kulturnog vijeća obrazlaže Hrvoje Hitrec. Stoga, ako nam netko želi ukinuti našu riječ, želi nam ukinuti i našu ljepotu i naše biće, a to se ne bi smjelo dopustiti.
Smisao svojega bića izražavamo i ljepotom izričaja, a to spada na Stvoriteljevu ljepotu i tako onda iz nje crpimo i razložnost ljepote hrvatskoga jezika i izričaja.
rv/bendikt
