N. Piskač: Drugovi, tko je kontroverzan?
Ujedinjena radikalna ljevica uspaničena zbog sedamdesetsedmogodišnje znanstvenice Rijetko je čiji dolazak u Hrvatsku izazvao toliki strah i paniku na braniku organizirane radikalne ljevice sa svim njezinim frakcijama, kao što je to dolazak dr. Judith Reisman. Strah i panika od toga da ta krhka znanstvenica u poznim godinama života može potkopati temelje radikalne ljevice na kojima misli zidati dominantni svjetonazor u 21. stoljeću, razotkrili su nedemokratski i primitivni karakter same ljevice.
{jathumbnail off} A i kakvi su to temelji koje može srušiti jedna osoba, pa bila ona i američka židovka? Logično je u strahu i panici raditi grješke u koracima. U tih nekoliko dana tijekom posjete dr. Reisman hrvatska politička, medijska i sveučilišna ljevica, radila ih je gotovo na tekućoj traci iz sata u sat pokazujući zapravo da je upravo ona ta koja ne dopušta Hrvatskoj održivu demokraciju i pluralitet. Nastavila je tamo gdje je s nedemokratskim nametanjem lošega četvrtog modula zdravstvenoga odgoja stao ministar Željko Jovanović.
Sprega medija i aktivista radikalne ljevice bila je više nego očita još od prvoga nastupa dr. Reisman na Fakultetu političkih znanosti. Izvještaji s događaja išli su za tim da predavanja dr. Reisman studenti ne žele slušati, a onda sutradan na njezino predavanje dođe više tisuća studenata, pa je dežurni agitprop cijelu noć morao smišljati novu psinu ne bi li minirao što se minirati dade, sve samo da u prvi plan ne dođe sadržaj.
Dr. Štulhofer je kontroverzniji od dr. Reisman
Svi mediji u rukama ljevice, uključujući i HRT, orkestrirano su predstavljali dr. Reisman kao „kontroverznu“. Istu je logiku prihvatila i moderatorica tzv. „debate“, za nju Štulhofer nije kontroverzan, da bi se na kraju „debate“ (hrv. diskusija, raspra, rasprava) pokazalo kako je upravo on kontroverzan, s obzirom: 1. da je surađivao s „registriranim pedofilom“, 2. da se za status seksologa obrazovao u kontroverznom Kinseyevu institutu, izraslom na kontroverznom radu više negoli kontroverznoga Kinseya, i 3. da je jedan od suautora četvrtog modula kontroverznog „spolno/rodnog odgoja“. Dr. Štulhofer ima više argumenata za etiketu kontroverznosti negoli dr. Reisman. No, ljevica je odlično odradila posao: Više se u medijima pisalo o svemu i svačemu negoli o onome zbog čega je dr. Reisman došla u Hrvatsku. Unatoč tomu dr. Reisman je pokupila velike simpatije kod običnoga puka, jer je puk uvijek na strani žrtve.
Zločin i ljevica Organizirana ideološka ljevica nikad nije kontroverzna, pa ni onda kad to očito jest. Ona nije kontroverzna jer u svojoj osnovi gaji jednoumlje, a ono samo po sebi i u sebi ne može biti kontroverzno baš zato jer je zaumno jednoumno. E, to jednoumlje raskrinkava dr. Reisman na planu spolno/rodnoga odgoja uzgojena na Kinseyevim „kricima“ i „grčenjima“ koje on u djece čak i mlađe od godine dana naziva „orgazmima“. U osnovi riječ je o zločinu, a ne znanstvenim istraživanjima |
A dr. Reisman došla je u Hrvatsku dati potporu novinarki HTV-a Karolini Vidović-Krišto, žrtvi jednoumlja, koja trpi sankcije zato jer je u svojoj emisiji pokušala prikazati vrelo na kojemu je izrastao i četvrti modul – „spolno/rodni odgoj“. Ona je došla javno reći rezultate svojih istraživanja. Ti su rezultati poražavajući za opstojnost četvrtoga modula zdravstvenoga odgoja kojega je nedemokratski nametnuo i podmetnuo ministar Jovanović.
Dr. Reisman je „kontroverzna“, što će reći da je prijeporna, sporna i diskutabilna, zato jer je partijski ocijenjena kao kontrarevolucionarka opasna za ciljeve koje je Partija postavila za ovo stoljeće. Partija nikad nije dopuštala kontrarevoluciju, uvijek ju je strogo, oštro i beskompromisno kažnjavala. Što je kontrarevolucija? To je borba „reakcionarnih“ snaga protiv revolucije koja ne smije stati. Kontrarevolucionar je pristaša kontrarevolucije i protiv njega su dopuštena sva sredstva do u deseto koljeno. Od kontrarevolucionara gore su samo „ustaše“ (Milošević), „kurvini sinovi“ (Carla del Ponte) i „zmijske glave“ (Ivo Josipović). Revolucionari su pak privilegirani zajedno sa svojim potomstvom zato jer pridonose ciljevima revolucije. Ciljevi partijske revolucije su neupitni, nisu podložni civiliziranoj proceduri i javnoj raspravi. Oni su dogma.
Zašto su Zakošek i Puhovski kontroverzni?
Međutim, ovu epizodu s dr. Reisman Partija je izgubila. Da je tomu tako svjedočila je i emisija Poligraf emitirana u petak 1. veljače (7,30 sati). U njoj je poraz ljevice de facto priznao visoki dužnosnik Ujedinjene jugoslavenske demokratske inicijative dr. Žarko Puhovski. Sudjelovao je u „debati“ vođenoj po načelu dva ljevičara plus voditeljica protiv jednoga katolika. Uz Puhovskoga sudjelovao je i dr. Zakošek, a iz udruge Vigilare, koja je ocijenjena kao središte kontrarevolucije, Krešimir Miletić. Puhovski je priznao da je nametnuti zdravstveni odgoj „loš“, a sve ostalo što se dogodilo nakon nasilnoga uvođenja zdravstvenoga odgoja u obrazovni sustav, za njega je „primitivizam“. Primitivno je i ukazivanje na taj loš program, jednako kao i obrana istoga toga lošega programa. Kao takav Puhovski se objektivno legitimirao kao kršćanofob i kontroverzan profesor filozofije. Njegove filozofske radove teško je pronaći. Ako mu već ne ide na znanstvenom području, ide mu kao aktivistu ujedinjene jugoslavenske demokratske inicijative.
>>> ODJECI: Režimska novinarka i UJDI-jevci Puhovski-Zakošek protiv odličnog Miletića (HTV AUDIO)
Kontroverznim se prikazao još jedan UJDI-jevac. Nenad dr. Zakošek. Osobito kad je pokušao objasniti da hrvatski studenti nisu komunistički indoktrinirani, već da ih indoktrinira Katolička crkva. Riječ je o kršćanofobnoj izjavi. To može izjaviti samo diskutabilan politolog, a još je kontroverzniji njegov osobni politički promašaj kad je skupa s Puhovskim imao potpuno krive i neznanstvene političke pretpostavke o tome da se krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, Jugoslavija može spasiti ako postane „demokratskom“. Nitko u Hrvatskoj zbog tih očitih političkih promašaja temeljenih na jugokomunističkoj ideologiji, a ne na znanstvenim pokazateljima, ne govori o tome da Puhovski i Zakošek jugoslavenstvom i komunizmom indoktriniraju hrvatske sveučilištarce, niti ih itko oslovljava „kontroverznim“.
Organizirana ideološka ljevica nikad nije kontroverzna, pa ni onda kad to očito jest. Ona nije kontroverzna jer u svojoj osnovi gaji jednoumlje, a ono samo po sebi i u sebi ne može biti kontroverzno baš zato jer je zaumno jednoumno. E, to jednoumlje raskrinkava dr. Reisman na planu spolno/rodnoga odgoja uzgojena na Kinseyevim „kricima“ i „grčenjima“ koje on u djece čak i mlađe od godine dana naziva „orgazmima“. U osnovi riječ je o zločinu, a ne znanstvenim istraživanjima.Ljevica je kontroverzna i nevjerodostojna
Ljevica još nije odgovorila na pitanje zašto ne dopušta pravo izbora glede spolnoga odgoja. Umjesto toga ona je u javni prostor plasirala teze o postojanje dvije ideološki nepomirljive Hrvatske, te onu o tome da je Hrvatska postala talac kontroverzne dr. Reisman. Samo je jedna Hrvatska. U njoj postoji ideološki zadrta manjina koja većini nameće neprihvatljiv preodgoj djece. Hrvatska je talac te manjine za koju je predsjednik Tuđman rekao da nikad nije željela slobodnu hrvatsku državu.
Ista ta ljevica, koja je povijesno sklona etiketiranju, nije se digla na noge kad je kontroverzni dr. Ivo Goldstein potpuno nezasluženo promoviran u kandidata za akademika HAZU, vjerojatno zato jer je neuspješno dokazivao nepostojeću hrvatsku genocidnost u svojim kontroverznim povijesnim pripovijedanjima. On na najvišoj relevantnoj znanstvenoj razini nema nijedan rad (dr. Reisman ima tri), ali ima desetak objavljenih kontroverznih knjiga od kojih mu je sedam-osam objavio vlastiti otac, kontroverzni povjesničar, još kontroverzniji jezikoslovac Slavko Goldstein. Zašto je ljevica kontroverznog Goldsteina podupirala? Zar samo zato što je navlačio tezu o genocidnosti Hrvata?
Ljevica se dolaskom dr. Judith Reisman u Hrvatsku razotkrila kao potpuno dijaloški šuplja i nezainteresirana za opće dobro većine hrvatskih građana. S druge strane pokazala je elemente militantnoga aktivizma, agitpropovskoga izvještavanja, medijskog manipuliranja i opće sklonosti konstrukcijama i jednoumlju. Ona jednostavno ne priznaje drukčije mišljenje, osobito sada dok je revolucija na vlasti. Kao što nam u Hrvatskoj nedostaje normalna desnica, tako nam još više nedostaje normalna ljevica. Ona koja će rješavati socijalna i gospodarska pitanja a ne poput Zapatera u Španjolskoj provoditi kulturalnu revoluciju kako bi zatrla tradicionalni životni stil i baštinjene vrjednote hrvatskoga naroda.
Posjet dr. Reisman osvijestio nam je činjenicu da je pred nama dugotrajna borba.
Nenad Piskač/HKV.hr