TALOG CIVILIZACIJE   Teolog Tonči Matulić veli da je papa Benedikt XVI zaslužio kanonizaciju. Zato što je podnio ostavku! Kada spominje papu, tronuti Matulić pusti i poneku “znanstvenu” suzu. Slično je Ivan Pavao II blažen jer je bio dobar čovjek!

Crkva u Hrvata želi kanonizirati pokojnog kardinala Franju Kuharića jer je bio dobar čovjek! Bit će da su obojica iza sebe ostavili prazne blagajne. U kakvom to društvu živimo da je dobar čovjek rijetkost, svetac! Ako papa nekoga čudesno izliječi, dajmo mu Nobelovu nagradu za medicinu, i neka je kraj priče! Teško onome tko nema nikog svoga. Da je Benedikt XVI oženjen, supruga mu ne bi dozvolila da podnese ostavku. Špijunirala bi ga ona, a ne tamo neki glupi sobar. Djeca bi tražila da Otac izdrži još malo, dok ne otplate kredite. Discordianisti kažu da je papa netko tko nije pod autoritetom autoriteta. Kao što Isus reče da smo svi djeca Božja i da je svaki ispravan čovjek Mesija, vele da je svako dijete papa!

Nasuprot Matuliću, Marina Šerić u Večernjaku od 12.02.2013 pita jeli došlo vrijeme da kršćani sa Isusova nauka ogule talog dva tisućljeća i smjeste ga u današnji trenutak? Izgovoreno je to jako grubo. Taj talog je skoro cjelokupna povijest Zapadne civilizacije. Suprotno Matuliću postavlja se i Anna Maria Gruenfelder, “teološka feministica”. U današnjem Jutarnjem listu kaže da za strukturalne promjene Ratzinger nije imao sluha niti je uviđao potrebu – pravi problem je “plitkost vjere”. Dodaje da “vjernici doživljavaju da im Crkva nameće moral koji je većini njih u pravom smislu riječi teško podnošljiv ili nepodnošljiv: kanon zabrana i cjepidlačiteljskih propisa koji prolaze mimo stvarnih potreba.” Matulić se zaista nepotrebno rascmoljio, ali netko treba reći Marini i Anna Marini da to ne ide samo tako. Značajne promjene u Crkvi mogle su se dogoditi samo u prvima stoljećima Crkve, kad se doktrina dovršavala. Zahtjevi za korjenitim promjenama u Crkvi zapravo prisiljavaju Crkvu na suprotno ponašanje – da se čvrsto drži svoje doktrine. Crkva ima svoju državu i uronjena je u sveukupno kršćanstvo, koje ima svoje osnovne parametre za sve konfesije. Smeta me to podcjenjivanje Benedikta XVI, koji je vrhunski teolog, značajniji od Ivana Pavla II. Vrijeme je poodmakle globalizacije, surovog liberalnog fašizma i totalitarne dominacije kapitala. Tko je ustoličio Petra, a tko imenuje slijedećeg papu?

Oltre ponte

Isus se rodio u skromnoj “štalici” u Galileji i napao hramske trgovce, a Joseph Ratzinger rodio se u Marketu na Innu. Slijedeći papa vjerojatno nam dolazi iz Velikog Trgovišća. Ako netko posjeduje veći kapital, može osnovati svoju vlastitu crkvu i promovirati samog sebe u nadbiskupa, episkopa ili vladiku. Bogataš nesklon obredima može osnovati novu laičku kršćansku asocijaciju, ili neku karitativnu ustanovu. Od Petra na ovamo, uvijek je prisutan neki oblik inventure. Plemeniti Isus odredio je surovog Petra za nasljednika koliko i revolucionar Lenjin tiranina Staljina. Kao da neko znanstveno istraživanje Davora Pavune preuzme nepismen lučki radnik. Petar je bio apostol-blagajnik i to je presudilo. Evangelizaciju je zaustavila monetizacija! Nesretni Ananija i Safira prodali su svoje imanje, vjerojatno podmirili svoje dugove, i ostatak predali apostolima. I to platili životom (Djela apostolska 5:1-11). Petar je očekivao cijeli utržak! Taj događaj – naputak bio je veliki doktrinarni promašaj Pavla i Luke – Petar je nesretnike usmrtio prizivanjem Duha svetog! Crkva je jačala i širila se, a Petar zapravo nije razumio izvorno Evanđelje, koje je na kraju zagubio. Isus je vjerojatno bio zgromljen – oprosti im Bože, jer ne znaju što čine! Na kraju je i Petar umro na križu! Materijalna “odanost” kasnije se transformirala u celibat, koji je Crkvi i svima nama donio nepopravljivu štetu. Svejedno je što su veliki kršćanski proroci Markion i Arije govorili – odbačeni su zbog blagajne. Crkva je privatizirala Isusa u prilično sumnjivoj pretvorbi, a to čine i kršćanski teolozi, uključujući i Annu Mariu Gruenfelder.

Galilejski ribari nisu bili sirotinja, nego dobro stojeći ljudi onoga vremena, koji su školovali svoju djecu. Sve su se religije širile kroz vjeronauke i obrede. Ivan i Isus imali su svoje škole! “Slijedi me!” nije bio poziv na spavanje pod vedrim nebom, nego duhovni zahtjev učitelja prema učeniku. Instrukcije su se uvijek plaćale. Apostolat je bio akademija poput Karmela, koji se spustio u Galileju, među ljude. Carinik Matej, slikar Luka, pismoznanac Pavao i drugi znalci i znanstvenici tog vremena obrazovali su one učenike koji su to mogli platiti! Pavao je redizajnirao Isusa kao Krista pod mentorstvom svog učitelja Gamaliela, farizejskog “doktora” za židovsku vjeru i židovski zakon.

Crkva stalno naglašava potrebu evangelizacije, ali nju samu muče materijalni i financijski problemi, koji prividno postaju doktrinarni. Benedikt XVI odlazi kao papa jedne velike svjetske krize i civilizacijske depresije, koja je došla s liberalnim fašizmom. Danas Crkva ne treba vrhunskog teologa, nego vrhunskog menadžera! Josip Bozanić je ili dobar menadžer ili loš kardinal! Ribar iz Vrbnika rodio se na Sušaku, gdje stariji vjernici pamte da su ne tako davno bili “oni preko mosta”. Talijani neće dozvoliti da se jedan rođeni Sušačanin probije na čelo Crkve. Pomislite koji bi prihod Hrvatskoj i Crkvi u Hrvata donio papa Ivan Pavao III. Nije svejedno gdje se novci troše. Posljednji gost u Mariji Bistrici bio je Ante Gotovina! Hrvatska marijanska svetišta su prazna, osim nekoliko dana u godini, a za europska svetišta morate rezervirati termin. Međugorje tako dugo čeka službeno priznanje svetišta jer je konkurencija zapadnim svetištima.

Benedikt homoousios

Ostavka pape Benedikta XVI ne zaslužuje kanonizaciju, ali je zaista jak potez. Takvim direktnim ukazivanjem na činjenicu da ostarjeli papa ne može kvalitetno obavljati svoju dužnost, Benedikt XVI prisiljava zapadne kardinale da izaberu mlađeg papu. Metuzalemi su poraženi! Sveukupno gledano, Crkva je okoštala i takva je brana totalnoj prevlasti liberalnog fašizma, koji je iskoristio pedofilsku mrežu kao nekakvu svoju SS-formaciju. Crkveni skandali dugo su prikrivani, a onda pušteni na svjetlo dana baš za pontifikata Benedikta XVI, unutar sveopće civilizacijske krize. Kako je to moguće? Jednostavno – pedofilska mreža cinkala je svoje “aktiviste” u Crkvi. Kako papa reče, “izobličeno je lice Crkve”.

Novi Paraklit dolazio je sa svakim novim vremenom, ali ga Crkva nije prihvatila. Nije ga mogla prihvatiti! Novi Glasnik nužno degradira Isusa, kao što je Isus potisnuo Ivana. Rigidna divinizacija Isusa onemogućila je novog Glasnika – možemo govoriti samo o Isusovom povratku ili o novoj evangelizaciji. Unutar postojeće crkvene doktrine, novi Paraklit je besmislen, jer je istovjetan sa Ocem, pa nema razloga da se ne pojavi osobno Isus, koji bi porazio svaku sumnju. Markion od Pontusa uvezao je prvi Novi zavjet kao kolekciju izvješća dizajnera Pavla i Luke. Očajnički je pokušao odbaciti strogi monoteizam u korist konzistentnijeg dualizma, suprotstavljanjem Duha svetog i Stvoritelja, ali se sve raspalo zato što su njegovi konkurenti iskoristili doktrinarna pitanja u sebičnoj borbi za riznicu rimske biskupije. Svaka strukturna promjena Crkve raspadala se na konkretnim interesima. Pravovjernost je najlakši put za eliminaciju protivnika. Veliki crkveni autoritet Irenej iz drugog stoljeća, borac protiv heretičkih zastranjivanja, bio je sklon zahtjevima frigijskog svećenika Montana za predanijim, ekstatičnim kršćanstvom. Tertulijan, najveći teolog tadašnje Crkve, prišao je Montanu. Pa ipak, reforma nije provedena. Zbog prijepora Isusove prirode vodili su se teološki i oružani ratovi. Prezbiter asketskog kršćanstva Arije bio je protivnik kristologije Trojstva. Odbacio je tvrdnju da je Isus istobitan (homoousios) sa Ocem, nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu. Arije je imao podršku imperatora za svoju prirodnu tezu da je Isus/Glasnik podređen Bogu/Ocu, pa je svejedno 325. poražen, na najznačajnijem crkvenom koncilu u Niceji, koji se dogodio kao finale jedne nevjerojatne povijesti kršćanstva i njegove teologije.

Kršćanstvo je u Niceji stalo! Redefinirano je za imperijalne potrebe i takvo je okoštalo, otvarajući vrata islamu i njegovom ekstatičnom dualizmu Dobra i Zla. Svi srednjevjekovni pokušaji promjene temeljnih crkvenih aksioma završavali su kao sebična borba za biskupije, pripadne blagajne i utjecaj. Svjetovni vladari unijeli su svoju inventuru, pa se Crkva transformirala u simbiozu rimske kurije i feudalnog sustava, što se sve prelomilo na leđa vjernika kao novo ugnjetavanje. Pravovjernost je postala oružje svih slojeva stanovništva. Možemo li zamisliti koje su se mogućnosti u zlu otvorile pedofilima, silovateljima i ucjenjivačima tog vremena. Indulgencija je bila okrenuta plemstvu i imućnim ljudima, kao zgodan način punjenja crkvene blagajne. Crkveni raskol i kasniji protestantizam posljedica su borbe za blagajne. Određeni oblici investiture i indulgencije preživjeli su baš unutar protestantizma i pravoslavlja. Dakle, nakon odvajanja sjevernih konfesija od papinstva, u njima se još žešće nastavilo spaljivanje vještica, a oprost su prodavali vladari. Pomislite kako bi se danas napunila državna blagajna da možemo eliti prodavati oprost grijeha. U “našoj” današnjoj državi snažno je prisutna najgora indulgencija, samo što oprost kriminalcima ne puni državnu blagajnu, nego privatne džepove. Uvijek kada bi se Crkva vraćala konzistentnoj evangelizaciji, umiješali su se novac i interesne skupine.

Peuaggelion pkata Thomas

Ivan Pavao II je u svojim prvim godinama papinstva, dok je bio dovoljno mlad, pomišljao na intervencije u Novi zavjet. Dao je zadaću kasnijem papi Benediktu XVI, tada kardinalu Josephu Ratzingeru i prefektu Kongregacije za nauk vjere, da pripremi prihvatljive ulomke Evanđelja po Tomi za njihovo uključivanje u Novi zavjet. Za razliku od kanonskih evanđelja, ne spominje Krista i Sina Božjeg, nego Isusa i Sina čovjekovog. Naravno, Ivan Pavao II nije imao ambiciju postati novi Paraklit. Jednostavno bi se unijele one promjene koje ne ruše konzistentnost kanona. Ali, kako unijeti nove zapise? Kao novo djelo apostolsko? Kao nekakvu novu, Tominu poslanicu. Na kraju su Vojtyla i Ratzinger shvatili da je najbolje ne dirati kanon. Crkva je osuđena na trajanje i to je ona konstanta koja smeta liberalnom fašizmu. U vrijeme Markiona i Montana sve se moglo mijenjati. Danas nam preostaje evangelizacija sukladno kanonu, uz gnostičke spise kao nekakvu kršćansku literaturu. Provjetravanje Crkve, kako to pomalo nepristojno priziva Marina Šerić, danas je moguće samo kao odbacivanje promašenih promjena. Talog vremena i tisućljeća daje crkvenoj doktrini vrijednost.

Celibat u svojoj prvoj, manje obvezujućoj aplikaciji u šestom stoljeću, praktično je pretočio vitalno monaštvo pustinja u okoštale crkvene redove u gradovima i u samostanima. Povlačenje monaha kapilarno je pratio islam. Evangelizacija bi trebala zahvatiti cjelinu društva, ali kako su konfesije, laička vjerska udruženja i društvene asocijacije najčešće suprotstavljeni, to je nemoguće provesti. Zlo nije pobijeđeno, jer i ako ga pobijedite u svojoj ulici, ono dolazi još opasnije iz okoline. Evangelizaciju u užem smislu svodimo na sposobnost praštanja neke konkretne ljudske osobe, kako vjernika, tako i neke posve autonomne osobe. Hrvatima je godinama nametan krimen kolektivne krivnje, koji je onda lažno izmiren kroz kolektivno pomirenje. A onima koji su nas optuživali, mirne duše možemo pripisati grijeh kolektivne krivnje, za jedno zastrašujuće razapinjanje hrvatske nacije u Austriji i Sloveniji. Nije uslijedilo nikakvo uskrsnuće hrvatske nacije! Oni ista svjetina koja je provela smaknuća, dominira i danas, u formalno nacionalnoj i samostalnoj hrvatskoj državi. Pitajte ih što misle o Isusu. Smakli bi ga bez da trepnu!

a=F/m

Epimenides sa Knososa postavio je svoj čuveni paradox: “Svi su Krećani lašci”. Sličan je Zermelo-Russellov paradox: Z je skup svih elemenata koji ne sadrže sebe. Nova subverzivna religija discordianizma (Eris ili Discordia je helensko-rimska božica kaosa) kaže da su red/poredak i kaos iluzije ljudskog nervnog sustava. Kao kod programera, vidljiv je samo sučelni grid. Pravila ne postoje! Zapravo su nevidljiva. Definicija discordianizma je da on nema definiciju! Sve je istina, uključujući neistinu! Kako je to moguće? Pa, ne znam čovječe! Nisam ja to stvorio! Novo je vrijeme, novi su pojmovi. Discordianisti koriste pojmove kao što su nulta tolerancija, drugi zakon termodinamike i Newtonow zakon akcije i reakcije. Nema božice do Božice i ona je tvoja božica. Bezmesni post je evoluirao: “No Hot Dog Buns!” Može li kršćanstvo preživjeti novo vrijeme?

“Bit će potrebito zadržati čvrstu katoličku doktrinu, a istovremeno osigurati da crkva ide ukorak s neprestanim promjenama koje se zbivaju u svijetu” – kaže nam kardinal Turkson, po nekim vremenskim prognozama prvi crni papa. Bojim se da trku s vremenom ne može dobiti niti Usain Bolt. Iako bi me ukidanje celibata veselilo, moram priznati da se Crkva opravdano toga boji. Smetnja je pretjerani liberalizam našeg trenutka, koji ne priznaje moralni sustav vrijednosti. Ustrajavanje na celibatu daje Crkvi mogućnost da se skloni iza seksualne apstinencije svećenstva i tako izbjegne nutarnje potrese glede nove rodne podjele. Pastoralna služba okrenuta je obitelji, pa i s te strane neće biti nekih većih promjena. Tolerancija prema pedofiliji je nedopustiva, jer tu nemamo značajan prijepor: ona je i bolest i nasilje! Jedna asocijacija zla pokušava svima nametnuti novi način života, koji će utjecati na genetsku strukturu čovjeka – naše današnje negativno iskustvo kodira se u buduće normalno stanje.

Potop je trajao četrdeset dana i četrdeset noći. Isus je četrdeset dana postio u pustinji. Četrdesetnica ili korizma posvećena je uskršnjem postu, pokori i milosrđu. To je vrijeme čišćenja organizma od tjelesnih i duhovnih toksina. “Za zdravi duhovni život nužno je kloniti se fideizma, priklanjanja vjeri bez djela, i moralističkog aktivizma” – kaže nam Benedikt XVI. Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, za obreda posipanja pepelom u bazilici Svetog Petra, Benedikt XVI kao papa u ostavci, kritizirao je podjele u crkvenom svećenstvu. Podsjetio je da je Isus osudio religijsko licemjerje i one svećenike koji traže odobravanje Javnosti, umjesto da se okrenu Isusovoj jednostavnosti i evangelizaciji.

Tvrtko Dolić/hu-benedikt.hr

Više od autora: tvrtkodolic.bloger.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save