KILLING THEM SOFTLY   U tijeku je ponovno sramotno prilagođavanje hrvatskog jezika srpskom, prema željama EU. “Stručnjaci” Instituta za hrvatski jezik završavaju “svoj” prijedlog Hrvatskog pravopisa. Ravnatelj Željko Jozić naglašava jugoslavensko “načelo potvrđenosti u praksi”.

Iskorienjivanje hrvatskog jezika

Sam Bog zna kako smo latinsku riječ “regio” počeli koristiti kao “regija”, koja dobiva svoje opravdanje kada se izgovara kao “režija”. Susjedni Srbi preuzeli su njemački “Region”, koji ću u ovome tekstu zlorabiti kao oznaku jugoslavenskog geopolitičkog projekta. Vjeran Zuppa izjavio je devedesetih: “Tko vlada jezikom, vlada državom”. Stotinama godina izloženi smo tuđem jezičnom nasilju i sada nam tamo neki Jozić kaže da tu nacionalnu tragediju trebamo promovirati u pozitivnu jezičnu baštinu. Istraživanja su pokazala da stranci najbrže uče naš izvorni korienski pravopis. Najjednostavniji je i najšire integrira temeljnu hrvatsku kulturu. Svejedno, Institut umjesto hrvatskog “užitci” preferira logorsko “užici”. Sin jednog stranog predstavnika veli da ga zbunjuje kontradikcija “krepan” i “krepak”. “Podatci” su ponovno “podaci” – smeće i prašina, što podatci naših instituta često jesu. Pravilo “onako kako govorimo” dolazi nam komitetski. Najbolje ga oslikava čuveno “tenkyu”.

Današnja “hrvatska” kultura svodi se na komunističku lektiru i regionalnu lokalizaciju svjetskih trendova za potrebe novog Regionalnog identiteta. Glupo je i estetski neprihvatljivo identitet Lijepe Naše zamijeniti sa Identitetom pašaluka, kojega je kreirao moćni turski sultan Suljo, kada je Mađarima i Hrvatima preoteo Beograd. Čudimo se da Srbi pokušavaju preuzeti naš Vukovar, a zapravo je fenomen kako su preuzeli naš Beograd! Kao što postoje apsurdi kazališta i Teatar apsurda, tako postoje različiti apsurdi ljudske civilizacije. Teatar apsurda nisu postavili “čuvari partizanskih ovaca”, nego europski egzistencijalisti. Zapravo je apsurd kako su kod nas prezentirani Ionesco, Becket, Handke i Müller. Za vratom imamo preskupu vojsku jalovih društvenih nametnika, koji pribjegavaju šokantnim doskočicama da prikriju svoju nekulturu i svoju bezidejnost.

Kada pogledam koliko društvenih nametnika plaćamo, iskreno se zabrinem za budućnost nacije. Titovi “autori” i Titove lektirne “veličine”, lakirane zimske polovice, samoubojstvo karoserije, podzemna publika, džihad nenasilja, šnicle gladi, trojke lezbijke, razapinjanje križa, petokraka hobotnica, izrezana hrvatska zastava, procvala mržnja i slične gluparije. Zuppa veli da je hrvatska kultura input u hrvatsku demokraciju! Znamo da hrvatska demokracija ne postoji, pa imamo tuđi i tuđinski input. Kako izmet najgore tiranije može postati input hrvatske demokracije? Svaki dan HRT nam bezobrazno pušta jugoslavenske filmove. Što reći kada vam iz Bosne preko noći osvane lik specijaliziran za “borbu protiv korupcije u Hrvatskoj”? Balkanski Yu Moving Theatre!

Koji input Regiona definira izmet Regiona?

Pogledajmo nekoliko najnovijih teza:
(a) Crkva je militantna – kaže nam “dramaturg Vjeran Zuppa”
(b) Hristos3D je trodimenzionalan – ispravlja ga “laički sunit Midhat Fazlinović”
(c) Nastupam u Regionu – hvali se “novosadska zvezda Oliver Frljić”

Nameću se ovi zaključci:
(A) Zuppa je “vojno nesposoban”
(B) Isus2D je slika ili fotografija
(C) Frljić se deklarira kao Jugoslaven

Kada se neki primitivni junoša drsko proglasi umjetnikom, priskaču “kulturni redari” i određuju njegovu poziciju na regionalno nivou. Midhat Fazlinović je kodno ime iz famoznog Ilegalnog teatra – navodno je narodnosnim podrijetlom pretežito Hrvat, a predstavlja se kao musliman i Bosanac, jer je hrvatskoj publici nametnuta predrasuda da nam iz Bosne stižu talentirani umjetnici. Osnovao je Memorijalni centar toyota koje su počinile seppuku. Gdje? Nigdje! Ali, trebaš doći na takvu ideju! Konformist Zuppa živi od “domaćeg” lektirnog kazališta. Što više drugi naprave, on je uspješniji! O. Frljić se deklarira suprotno, ali je mentalno zaostao u Regionu – slab je na srbijansku lektiru. U zagrebačkom Kerempuhu sudjelovao je u postavljanju “Gospođe ministarke” Branislava Nušića. Misli da to Hrvate provocira! Frljića je lansiralo Sterijino pozorje, Zuppa je “partizansko dijete”, a Fazlinović je iz vlaka – probijao se mukotrpno na zagrebačkim buvljacima. “Visoka kultura” stiže nam iz Bosne. Hrvatska “ljevica” je još uvijek partizanska – neki dan u Novinarskom domu u Zagrebu ljevicu su zastupali Vjeran Zuppa, Antun Vujić, Nikica Gabrić i Ivan Šiber. To je uistinu strašno. Zastrašujuće!

“Iza sebe ostavili smo 20. stoljeće, koje će u povijesti biti zapamćeno kao mračno” – kaže nam Slaven Letica. “To je stoljeće samorazumljivosti, bipolarnosti i binarnosti. Sve je bilo jednostavno – postojale su žene i muškarci, istok i zapad, sjever i jug, komunizam i kapitalizam, tržište i plan, narodne i parlamentarne demokracije, dobro i zlo.” Veli da je danas tehnološki moguće iščitati razlike u mozgovima njega i Vujića, koji za te potrebe predlaže detektor laži.

Yu verzija Teatra apsurda i Yu Moving Theatre

(i) “Osvoboditev Skopja”(!) slovenskog(!) autora Dušana Jovanovića u režiji Bunjevca(!) Ljubiše Ristića na zagrebačkom Gradecu. Prva uloga – Hrvat(!) Rade Šerbedžije! Čudna je bila ta višenacionalna matrica u jugoslavenskom glumištu. Zašto imam osjećaj da su to sve Srbi? Rade se baca na podiju/tlu u jednom gornjogradskom dvorišću, gledatelji povraćaju i bježe u drugo dvorišće, Rade trči za njima i ponovno se koprca i uvija na tlu. Piravelo Mile Ionescu! Slično seljakanje publike Rade prodaje na Brijunima. Ristić je postavio jednu svoju predstavu na splav-skelu, koju nakon početka predstave udalji od obale.

(ii) Frljić je dugo razmišljao kako maltretirati publiku, a da nitko ne skuži da imitira Ristića, pa je došao na genijalnu ideju da gledatelje smjesti ispod bine. Glave gledatelja vire kao iz čučavca! Glumci se istovare (poruke predstave) i to je to. Tko voli neka izvoli! Tko ima sreće, ostaje samo popišan i popljuvan! Kazalište se prividno sužava jer se produbljuje!

(iii) Frljić je u Beogradu postavio predstavu u kojoj lik povraća na srpsku zastavu, što je na neki način Yu Moving Theatre – Frljić seli u Regionu istu shemu, rugajući se nacionalnim simbolima, što je njegova sloboda, ali kao što se zna, sloboda svakoga prestaje gdje počinje sloboda Drugoga i drugačijeg. Frljić se u Beogradu predstavio kao Hrvat, pa je povraćanje nad srpskom zastavom prilično sumnjiva poruka. Sveukupno gledano, Frljić Yu Moving ignorira činjenicu da se na ovome prostoru dogodila sramotna agresija Srbije i JNA na RH i BiH. Pa, nije on ratovao! Nekako smo zaboravili da je Hrvatska primila oko pola milijuna izbjeglica iz Bih i isto toliko proslijedila dalju, u Europu. O.Frljić se spustio iz Travnika u Split kao izbjeglica. I ugrabio crkvenu diplomu, valjda da bolje upozna protivnika.

(iv) Fazlinovićeva predstava “Trojstvo Kurosawe” – tri karambolirane toyote koje su zapravo počinile seppuku. Midhat je sve začinio Regionom kada je prvu predstavu upriličio u skladištu ukradenih auta. Nitko nije pozvao policiju!

(v) Fazlinović se pojavio na buvljaku zagrebačkog Borongaja u zaprežnim kolima krcatima trapericama. Negdje je pobrao trkaće konje umjesto zaprežnih volova i tu se predstava raspala, osim ako to nije osnovna poruka. Vranci se nisu dali upregnuti, pa su kola došlepana sa prastarom toyotom! Postavljen je natpis “Ilegalni teatar”. Ča je toyota ukradena? Glavni artist smiruje vrance, a cure trže. To vam je bila nekakva aluzija na srednjevjekovnu putujuću glumačku družinu.

(vi) Performer Janez Janša sa prebivalištem u Sloveniji ostao je nezamijećen kada je u Ljubljani izrezao slovensku zastavu, pa je sličnu “predstavu” ponovio u rodnoj Rijeci, rezanjem hrvatske zastave. “Sram vas je vašeg naroda? Uzmite škare i razrežite zastavu! Komade ostavite na podu.” Slovenci i Hrvati srame se svakog Janeza Janše.

(vii) Zagrebački performer Igor Grubić je na Pavelićevu džamiju u Zagrebu postavio zvučnike i pet puta dnevno puštao CD-snimku ezana, islamskog poziva na molitvu, koji je prvi put čuo šećući se Tiranom! Valjda stanuje u Vrapču.

Nino Raspudić reče da kod nas ne postoje niti desnica niti ljevica, koja je kapitulirala na polju ekonomije, radnih prava i socijalne države. Ljevica to pokušava kompenzirati borbom za prava homoseksualaca, manjina, imigranata, prava na pobačaj, eutanaziju, legalizaciju lakih droga i tome slično. Lektira je ipak ostala lijeva i gora od lijeve.

“Kulturna” invazija iz Regiona

Zuppa nam prodaje pod hrvatsku kulturu ono što je bilo jugoslavenski i partijski prihvatljivo. Godine 2004. primijetio je “lingvističko zagađenje”. A baš smo nekoliko godina uživali u Račanovoj marksističkoj negaciji negacije: “Ne mogu da ne kažem. Svakako!” Zagađeni Zuppa vjerojatno kaže: “Moram reći!” I, tko je zagađivao hrvatski jezik u proteklih stotinu godina? To je jasno, ako pogledamo tko je vladao Hrvatskom! Zuppa reče da Lesaru nedostaje mašte. Milanović je osoba s mišićima, ali bez kondicije! “Sjednite pred ekran i pogledajte te fizionomije. Iza tih muklih lica (vjerojatno misli na sve političare u RH) ne postoji neki naročiti intelekt.” Nama je jasno da je riječ o okupaciji Hrvatske drugim sredstvima, ali Zuppa ima partijsku vizuru: “Iz moralne krize se teško izlazi budući da ona počinje s nemoralnošću Crkve!” Svi oni koji su pokrali milijune i milijarde nose zlatne križiće – uvjerava nas Zuppa. Negdje je previdio zlatne petokrake u džepovima i u srcu.

Tisuće samoubojstava hrvatskih branitelja Region doživljava kao porugu samostalnoj Hrvatskoj, što je zaista poruga ovakvoj RH. Inteligentni Slobodan Lang gleda to kao smišljeni genocid, koji se potiče i na kulturnom planu. Regionalni performeri kao zloduh Jugoslavije produbljuju frustracije branitelja. Zanimljivo je da “autori Regiona” izbjegavaju unutar Teatra apsurda promatrati braniteljsku psihološki krcatu tragediju. Tko podiže mostove, a tko se smije nesretnicima i omogućuje novo porobljavanje nacije? O.Frljić je posjetio rodni Travnik, ali ne i svoju rodnu kuću! Jeli to normalno? Odmah su krenule teorije urote. Tko je Oliver Frljić? Ante Pavelić polazio je gimnaziju u Turskoj, u Travniku. Ivo Andrić rodio se u Turskoj, u Travniku. Mnogi su se rodili u Austrougarskoj, u Travniku. O.Frljić se rodio u Jugoslaviji, u Travniku! Imperije su se podizale i padale, a svi smo zapravo iz Travnika, tvrdi nam performer Ćiro Blažević. Naša je svijest okupirana osobama za koje zapravo ne znamo tko su i kojeg su narodnosnog, kulturnog i vjerskog podrijetla. Iz kojeg vremena i iz koje formacije dolaze i za koju momčad igraju? Koja im je operativna zadaća? Postavljena danas ili prije pola stoljeća!

Kako dalje? Lijek je Tertulijanovo odsijecanje ne-kulture

Nekada davno, iz Bosne je stigao Ivo Andrić kao punokrvni hrvatski književnik i duboki katolik. “U djetinjstvu mome izabrao si me i označio da idem Tvojim putem” – tako počinje Andrićeva oda Bogu. “To si Ti, o strašni, postavljao svoju nevidljivu ruku između mene i svijeta, da me onda inokosna i ostavljena okružiš svojom ljubavi koja boli i posvećuje.” Pa, ipak, takav je Andrić evoluirao u komunističkog režimskog pisaca! Slično lektirnom Andriću, i lektirni Miroslav Krleža zavukao se polupismenom tiraninu Titu ravno u dupe. “Smrdi, ali je toplo!” – komentirao je Krleža uvlačenje ostalih. Ne, nije on autor “Dijalektičkog antibarbarusa”! To su mu podmetnuli! U Beogradu je pušten trač da se Andrić odrekao svojih hrvatskih djela “Ex Ponto” i “Nemiri”. Andrić i Krleža uvlačili su se i Anti Paveliću. Ovdje imamo ono: Platon u svome dijalogu Kritija spominje kako mu je Solon rekao da je u Egiptu čuo od svećenika … Ivo Banac reče “zanimljivo je primijetiti da je Vinko Nikolić tvrdio kako se Andrić 1941. nudio endehaškoj diplomaciji”. Andrić nije dobio postavljenje, jer ga kod Pavelića ocrnio Krleža! Glede regionalne ne-kulture zapravo nije potrebita “duhovna” samokastracija, nego obično tuširanje sa hladnom vodom. Hrvatska kulturna obnova mora uključiti slijedeće odrednice:

(1) Povratak hrvatskom korienskom pravopisu.
(2) Povratak latinskih i helenskih “tuđica”
(3) Odbacivanje nametnute slavenizacije
(4) Ukidanje svih jezičnih prilagodbi susjednim nacijama
(5) Odbaciti Titoističku lektiru – sveobuhvatne lustracije
(6) Odbaciti “kulturu” i ne-kulturu Regiona
(7) Povratak klasicima na svjetskom nivou
(8) Resetiranje hrvatske lektire i hrvatskog kazališta

Traperice? Hvala na pitanju, poslužile su.

Tvrtko Dolić/hu-beneidkt.hr

Više od autora: tvrtkodolic.bloger.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save