‘Vjerovati nije ništa drugo nego, u tami svijeta, dotaknuti rukom Boga i tako, u šutnji, slušati Riječ, vidjeti Ljubav’
Govor pape Benedikta XVI. na svršetku Duhovnih vježbi u Vatikanu
{jathumbnail off}Draga Braćo, dragi Prijatelji!!
Na kraju ovog duhovno tako bogatog tjedna, ostaje samo riječ: hvala! Hvala vam na ovoj molitvenoj zajednici u slušanju, koja me pratila ovog tjedna. Hvala, posebno Vama, Uzoriti, na ovim tako lijepim “putovima” u svemiru vjere, u svemiru Psalama. Ostali smo zadivljeni bogatstvom, dubinom, ljepotom tog svemira vjere i ostajemo zahvalni, jer nam je Riječ Božja govorila na nov način, novom snagom.
“Umjetnost vjerovati, umjetnost moliti”, bila je nit vodilja. Na pamet mi je došla činjenica da su srednjovjekovni teolozi riječ “logos” prevodili ne samo s “verbum”, nego i s “ars”: “verbum” i “ars” su neodvojivi. Za srednjovjekovne teologe se samo se u dvoje zajedno pojavljuje potpuno značenje riječi “logos”.“Logos” nije samo matematičko zaključivanje: “Logos” ima srce, “Logos” je također i ljubav. Istina je lijepa, istina i ljepota idu zajedno: ljepota je pečat istine.
A Vi ste, međutim, polazeći od Psalama i našeg svakodnevnog iskustva, također snažno podcrtali da je “veoma dobro” šestog dana – izraženo od Stvoritelja – u ovom svijetu pod trajnim suprotstavljanjem zla, patnje, korupcije. I gotovo se čini da đavao želi trajno prljati stvaranje, da bi se suprotstavio Bogu i učinio neprepoznatljivom Njegovu istinu i Njegovu ljepotu. U svijetu tako obilježenom zlom, “Logos”, vječna Ljepota i vječna “Ars” trebaju se pojavljivati kao “caput cruentatum”. Utjelovljeni Sin, utjelovljeni “Logos” okrunjen je trnovom krunom; međutim, upravo je tako, u tom trpećem liku Sina Božjeg počinjemo vidjeti najdublju ljepotu našeg Stvoritelja i Otkupitelja; međutim, u tišini “tamne noći” možemo slušati Riječ. Vjerovati nije ništa drugo nego, u tami svijeta, dotaknuti rukom Boga i tako, u šutnji, slušati Riječ, vidjeti Ljubav.
Uzoriti, hvala na svemu i krenimo dodatnim “putevima”, u ovom otajstvenom svemiru vjere, da bismo uvijek bili spremi moliti, naviještati, biti svjedocima istine, koja je lijepa, koja je ljubav.
Na kraju, dragi prijatelji, želio bih zahvaliti svima vama, i ne samo na ovom tjednu, nego na ovih gotovo osam godina, u kojima ste velikom odgovornošću, blizinom, ljubavlju, vjerom, sa mnom nosili teret petrove službe. Ostaje u meni ta zahvalnost i iako sada završava “izvanjsko”, “vidljivo” zajedništvo – kako je rekao kardinal Ravasi – ostaje duhovna blizina, ostaje duboko zajedništvo u molitvu. U toj sigurnosti idemo naprijed, sigurni u Božju pobjedu, sigurni u istinu, ljepotu i ljubav.
Hvala svima vama.
bitno.net/hu-benedikt.hr
